I kad sjedneš sam uz obalu, gledajući u nebesko more i smiješ se, reci će ti da si lud. A ti zapravo vidiš toliko toga pred sobom.

Svaka slana kap bila je sol na ranu. Svaki udar vjetra bio je šamar u tvom životu. Svaki kliktaj galeba je riječ koja je zabolila više nego val koji te želio uništiti. A pogledaj gdje si. Još si tu.

Sjediš na stijeni koja je čvrsta kao i ti. Stijeni koja je prošla tisuće takvih kao što si i ti i nikad nije ni otišla. I zato se smij.

Smij se koliko god možeš. Smij se dok sunce zalazi. I nek ti govore da si lud. Jer ljudi će otići. A sunce će ponovno izaći.

Ivica Primorac / SirokiBrijeg.info