URB HVO-a ŽZH: Doći na cilj 2021. godine braćo po oružju

Što reći kada je sve rečeno. Mnoge nade, želje, planovi, ciljevi, sve zacrtano negdje u našoj glavi uništila je ili zaustavila 2020.godina. Godina koju pamtimo po lošemu. Godinu koju po lošemu ne pamti samo jedan čovjek već ogromna većina ljudi ovog planeta nastanjenog ljudima. Godina koju je obilježila pojava nepoznatog corona virusa označenog kao COVID-19. Virus koji je paralizirao mnoge djelatnosti od kojih su ljudi živjeli i hranili svoje obitelji. Virus koji je odnio i određen broj života ali nikada onoliko koliko prenose mediji u rukama slugu sotone. Virus koji je bio tek sredstvo u rukama onih koji žele podijeliti i porobiti ljude, zatvoriti ih u njihove kaveze gdje postaju kao divlje zvijeri bijesni na sve i svakoga. Virus koji za cilj ima relativizirati opće prihvaćene ljudske i kršćanske vrednote. Virus koji ima za cilj skriti lice čovječje od lica Božjeg gomilom laži čiji kralj je Sotona. Koji želi skriti lice majčino od lica njenog djeteta. Lice divne djevojke koja želi svojim veselim i nevinim očima s osmjehom koji razoružava sve one koji je gledaju vratiti osmjeh na lica ljudi. Virus koji nema ama baš nikakve sveze sa zatvaranjem naših crkava, i primanjima tijela Sina Božjeg u usta kako to Bog zapovijeda od prvog dana, jer su i jedno i drugo vječne i trajne kategorije s kojima se taj virus ne može mjeriti ni u čemu. Godina 2020. je evo i ona koja je naš i samo naš zauvijek Zagreb pogodila potresima pred dva jako bitna događaja po hrvatski puk. Pred Uskrs 2020. godine i pred dolazak ne božanskog već sotonskog cjepiva opasnog po život i zdravlje ljudi u RH.

Godina koju su mnogi označili kao godinu: Bože Zašto, kako, gdje i kako? Godinu koja je jako brzo prošla, a za neke užasno sporo jer su je se željeli znatno prije riješiti. Za sve njih evo stigao je i današnji dan 31.12.2020. godine. Dan koji se slavi svih prethodnih godina života bilo kojeg čovjeka, bilo gdje u svijetu. Dan koji se pamti i vrlo teško zaboravlja za razliku od godine koja se slavi. Nekima je dakle ova 2020. godina prošla jako brzo a nekome kasno. Nekima odista i prekasno ali svima kao zatvaranje vrata iza kojih se nikada više ne žele vratiti niti će im to biti moguće.

Konačno što nas čeka iza tih zatvorenih vrata 2020. godine? Sunce, noć, mraz, snijeg, led, voda, vatra, strah, nada ili kajanje. Možda tek oplakivanje. Svi znamo što želimo i očekivanja neka nam budu skromna,a sve iznad toga neka bude plafon. Mnogi će poželjeti u 2021. godini sve ono što ih nije pogodilo u ovoj i to je minimum želja običnog čovjeka. Po običaju mnogi će zatražiti puno zdravlja,sreće,blagostanja i novca jer žive u relativiziranom svijetu prepunom konzumerizma i relativizma koji se daju opipati, i gdje su apsolutne vrednote bačene u drugi plan.

Što želi URB HVO-a ŽZH svojim članovima i svim drugim istinskim razvojačenim Braniteljima HVO-a bez ikakvih primanja iz domovinskog rata kao i svim drugim istinskim Braniteljima u 2021.godini?

Biti ćemo kratki. Želimo vam svima puno i još više istinske vjere u ono za što se borite punih 7/sedam godina. A vrednote za koje se borite kompatibilne su s vrednotama zapisanim u Svetom pismu koje zagovara apsolutnu i vječnu istinu. Istinu bez ikakvih primjesa i laži. Ukoliko prihvatite takvu vjeru, i takvu istinu svim srcem svojim, svom dušom svojom i svim umom svojim, nikakvo zdravlje, novac, moć, bogatstvo i sreća neće biti ništa u usporedbi s vrednotama snage vaše vjere.

Ta lijepo je zapisano: “Na listi Božjih prioriteta zdravlje je pri kraju.“ Neka vas ove riječi nadahnjuju i inspiriraju i budu vam staza u vašem životu u narednoj 2021. za koju mnogi kažu nesretnoj godini. Slijedeći tu stazu biti će vam lakše pronaći cilj kojem težite. A to je cilj koji zaslužuju istinski branitelji bez ikakvih primanja iz rata. Doći na taj cilj jer taj cilj isključivo čeka baš vas braćo po oružju.

Neka vam je sretna i blagoslovljena 2021. godina.

URB HVO-a ŽZH