Ima onaj jedan psalam koji veli: “Lice tvoje tražim,Gospodine, ne skrivaj lice svojega od mene.“ Sad taj isti psalam, te iste riječi idu u drugom smjeru: “Lice tvoje tražim, čovječe, dijete moje, ne skrivaj lice svoje od mene.“Taj Bog u kojega ispovijedam vjeru je Bog Tražitelj. Traži moje lice i onda kada je bezobrazno, kad nema stida na njemu, kad mu je svejedno. Traži moje lice u moru drugih lica u koje se ja pokušavam pretvoriti. On me poznaje, jer me je načinio, zamislio, stvorio. On vidi kako se pokušavam skriti od Njega. A ja se ne želim skrivati od lica Njegovog. Drugi me tjeraju sakriti lice moje od lica Njegovog. Nameću mi „Mjere, Naredbe, Preporuke, Uputstva, Upozorenja, Kazne“ gdje su čak spremni upotrijebiti silu protiv mene ukoliko ne skrivam lice svoje od lica Njegovog na mnogim javnim mjestima a pojma nemaju ni o čemu jer su nekompetentni, nekvalificirani, nestručni, orumpirani i pokvareni do srži za obnašanje bilo kakve javne funkcije a kamoli člana kriznog stožera koji nam nameće skrivanje lica svoga od lica Božjeg.
Zatvaraju mi mnoga mjesta u koja sam nesmetano ulazio kako bih zadovoljio svoje vjerske, ulturne, portske, javne potrebe. Rugali su mi se i smijali u početku, zbog neskrivanja lica mog od lica Gospodnjeg, a sada su se osokolili pa me ostatkom lica svog kroz oči koje više nisu zrcalo duše divljački i prostački režu poput najoštrijeg sječiva čak i ako ne skrivam lice svoje u cijelosti (ukoliko sam zaboravio prekriti nos). Spremni su se čak i potući sa mnom u tramvaju, busu, zdravstvenoj ili javnoj ustanovi, na ulici premda jedva hodam, jer sam u godinama, gdje je taj koji me napada još u gorim govnima od mene. U još većim godinama od mene. Uspjeli su Bože moj u mnogim ljudskim glavama postići relativizaciju odnosno normalu kako je skrivanje lice svoga od lica Božjeg u potpunosti potrebito, opravdano, svrsishodno, zakonito, pa čak i moralno.
Uspjeli su ograničiti mi kretanje i lišiti me mojih sitnih zadovoljstava pod krinkom zaštite zdravlja ljudi, odnosno zaštite javnog interesa. A ja očajnički želim otići na utakmicu, koncert, divljački se izgalamiti premda sam u godinama, jer u ovim godinama očajnički želim barem nekome još uvijek j…i mater.
Pune mi glavu svakodnevno sve crnjim i gorim brojkama o broju zaraženih i umrlih osoba. Ne spominju više nigdje broj umrlih od drugih znatno gorih bolesti, suicide, ubojstva, abortuse, obiteljska nasilja, rastave, eutnzaije, koji znatno premašuju broj umrlih koji skrivaju lice svoje od lica Gospodnjeg.
Više ništa ne spominju osim skrivanja lica moga od lica Gospodnjeg. Ne nude odgovore kada će me osloboditi skrivanja lica moga od lica Gospodnjeg, premda nameću obvezno cijepljenje nekim spasonosnim cjepivima koja bi me logički trebala osloboditi tereta skrivanja lica moga od lica Gospodnjeg. Uspjeli su mi oteti unučad i djecu iz zagrljaja jer ih straše mojim godinama koje skrivam od lica Gospodnjeg. Ne pomaže više ni činjenica što sam već nekoliko puta prebolio skrivanje lica svoga od lica Božjeg jer strah ostaje. A strah je mjera koja je ostala kao jedino spasonosno sredstvo u rukama onih koji traže skrivanje lica svoga od lica Božjega.
A skrivati lice svoje od lica Božjeg je nemoguće. Zapravo teški grijeh. Ta to su najbolje na svojoj koži osjetili prvi ljudi Adam i Eva. Nakon grijeha su se pokušali skriti od lica Božjeg, no uzalud. Sada se postavlja pitanje kada je njihov pokušaj prošao uzalud zar neće uzalud proći pokušaj i ovih koji tjeraju mene na skrivanje lica mojeg od lica Božjeg. Koji me tjeraju van iz crkve, koji mi ne daju u nju ukoliko je u njoj više od 25 ljudi, koji me tjeraju primati Tijelo Kristovo na ruku premda je to najtužnija stvar u povijesti crkve kako to opravdano navodi Sveta Majka Terezija. Koji mi ne daju disati punim plućima jer me skrivanje lica mog od lica Božjeg sve više umara, i progoni jer sam u godinama kako sam već rekao. Koji mi kradu radost Božića što su uvijek do sada pokušavali namećući u naše obitelji konzumerizam umjesto skromnosti, pobožnosti i obiteljske molitve koja rađa najobilnijim plodovima. Koji znaju kako je obiteljsko okupljanje i zajednička molitva jedina mjera opstanka vjernog puka Božjeg. Premda su ga prepolovili zatvaranjem granica i nametanjem mjera koje graniče sa zdravim razumom vjerni puk Božji, vjerne ovčice Njegove se ne daju jer su navezane na jednu misao, jednu nadu i jednu radost koja im ispunja srca. A ona je sadržana u srcu koje ljubi malog Bogočovjeka, Sina Božjega koji nam dolazi u slavi za kojih 15-ak dana i koji svojim dolaskom ruši sve granice i kida sve okove koji nam nameću gospodari tame a ne svijetla pa taman bili u prvim redovima naših crkvi na dan Slave Njegovog dolaska među onih odabranih 25.
Vlado Marušić / SirokiBrijeg.info