Povijest: Gospođe, gospodo, preslušavam (na Toski 10 – iPodu sedamdesetih) prvu i jedinu sačuvanu ploču od vinila mostarske punk grupe Atkov Žulj. Bila je to oda ulasku Mostara u svijet urbane glazbe. Taj glazbeni pokret s kojim su Atkovi žuljevi tako eksplozivno raznijeli grad i potpuno dekonstruirali malograđanštinu i sokak mentalitet mostarskih bijelodugmetara. Buntovni glasni zvuk nije ostao ne zamijećen. Tadašnji (a i danas se pita) rock promotor Siniša Škarica dao si je zadaću, da im izda album. Oduševljen je bio i legendarni Dražen Vrdoljak, kojem je Piko Stančić u Zvečki skupa s Atkom i producentom Dodom, pustio demo, te su svi skupa: šta je ko imo u rukama, udarali taktove po tanjurićima-stolovima, svirajući air-gitar, tresli dugim kosama na glavama, njihali kukovima, potvrđujući pristupnice punku… Stali uz snagu punka. Dakako da je urbana glazba postojala i prije, stoga, i moja saznanja nisu malobrojna… Čitajte dalje:

Zaljubite se u Mostar, bio je slogan svakog građanina Mostara, koji je skupa s gostima, koji su ga u velikom broju pohodili, slavili urbanu kulturu! Kako onda tako i danas, Mostar ima prokletstvo da ga vode malhukati… Koji su se iz sve snage potrudili, da se sav taj urbani dio kulture zgazi… Bacajući ga gradožderima po noge! Ne kazujem ovo zbog toga što sam pristran… Naprosto to su činjenice! Iznad mog Mostara, ostalo je samo-još čisto plavo nebo!

Danas, Mostar poznat je, samo po onome što se ne vidi i ne zna! Ušutkali su, one koji su imali sretna djetinjstva-jer ih oni nisu imali! Ušutkali su, one koji su imali uspješno školovanje- u njih lažne diplome! Ušutkali su, one čije nacionalno ne umanjuje urbano! Danas očajnički tragaju za srećom, koja je krasila greneracije prije njih! Nisu imali ni za japanke, pa bi ih sad uskratili svima! Za posljedicu njihove fetišizacije primitivizma-odgoja-ponašanja-uvreda na račun Mostaraca, sad u vrijeme izbora, imamo poigravanje s urbanom kulturom i sigurnosti života unutar građanske zajednice? Kako sam predan milosti onih, koji hoće da je grad Mostar glavni grad u okruženju, što god to značilo! Čvrsto držim kako onda ne može biti niti kosmopolitski ni stolni, nego je onih, koji su njegovim novcima napunili svoje zobnice, i, prenijeli ga na Gorance i Podvelež! Upravo oni, su ti, koji su mu, onemogućili da bude sposoban, dati prostor urbanoj kulturi…Od mene očekuju da kazujem građanski uljudbeno…

Potrudit ću se, da kroz ovaj libreto izvučem iz anonimnosti nekoliko imena, koje možete nazrijeti i povezati ih uz urbanu glazbu, stvaralaštvo i izvođenje iste. O njima se mora govoriti: Đani, Čunda, Sejo, Volta, Grga, Zovka, Gogo, Ćama, Želja, Denis, Pika, Dado, Miro, Mišo, Sandi…Most, Jutro, Ime Ruže, Ženevski dekret, Anda (nisam je vidio jako dugo… bila je hot)…Dodajte u slijed? Što se tiče urbano-glazbenih događanja – ukoliko pod tim razumijemo svjetski značaj: to je Ginisov rekord mostarskog DJ-a Belog Pale u neprekidnom navijanju vinila, u diskoteci MO88, koji je imao svoj nastavak i nakon postignutog i priznatog sedmodnevnog rekorda, kad je produžen na desetodnevni disco-party, koji je tada imao i svoju najavu u njujorškom Studiju 54. Izmjenjujući se, ploče su navijali: Boro, Zak, Kemica, Ibrica, Mick (ne Jeger), Hama, Marka, Haso-Hipa…. Ma neka Vas to ne čudi, jer je Pala pao u zvjezdano-estradni zanos.

Tadašnji najveći hit-mejker Nikola Borota Radovan otvorio je glazbeni studio u Mostaru, iako je imao pozive iz mnogo većih i moćnijih gradova. Studio se nalazio u prostorijama Izviđača u malom parku u Feića ulici, a danas je tamo mejtef. Glazbeni guru Borota tada je imao velike ambicije da od Mate Bulića napravi prvu pravu rock zvijezdu iz Mostara. Neka mi Mate ne da lagati, prvi demo snimci su bili sjajni. U stvaralačkom zanosu Borota je pridodao Mati i ženskicu, kao back-vokal i kao seksi-podlogu na sceni, to Vam je bila Mia Kalember, sestra poznatijeg Vlade. Trebam li išta više reći, jedino su Maće und Mick (ne Jeger) bolje izgledali na svjetskog sceni iz tog vremena. Molim Vas, još nešto iz tog vremena urbanog Mostara. Dakako da je tad Mostar imao svoju glam-scenu.

Prava priča tog doba Vam je: kad je George Michael vidio Gogu Valentina u spotu, odmah je poželio da isto tako izgleda. Bili su to Mods dečki i bili su na ulici dva sata prije londonskih Modsa. S razlogom-zbog razlike u vremenu, i u satu, kad se izlazi: u Mostaru u 20h, a u Londonu u 22h. Imali su snažan društveni uticaj i urbani značaj za grad, pa ni Jole (Musa) ih nije mogao ignorirati, te im je dao svoj avion za odlazak na rock koncert (the Queen u Budimpešti). Pravila privatnosti mi ne dozvoljavaju otkriti, tko je bio na letu s mojom malenkosti! Gotovo ništa ne mogu kazati o narodnoj-folk i turbo izvedbenoj glazbenoj umjetnosti. Nikoga neće iznenaditi podatak da je srpska pop-folk zvijezda Željko Samardžić (pjevao na mojoj svadbi) koji jest iz Mostara, i, koji je i onda a i danas najpopularniji na Širokom.

Vjerujem kako Vam tekst nije obeshrabrujući, bar do sada, a dalje, nastavljamo žestoko, buntovnički, bezkompromisno rokerski. Ne mogu se sjetiti ničega tako uzbudljivog kao što su bile prve svirke rock grupe Most. Volta je svoje prve rifove udarao u prepunoj strojarnici istoimenog fakulteta, dok je Zovka podizao glas do Gilanovih oktava. Ovi današnji mostovi po Mostaru su za kurac, kakva su nam Mostovci bili poveznica sa rock pokretom u svijetu. U sretnijem dobu za Mostar. Možemo li danas, zamisliti život u ritmu muzike za ples…To nikako. Zamislite kako je današnjim generacijama užasno koračati u budućnost po taktovima: cajki, porno nametljivica, iskričavih kreštalica, poskakujući po pucketajućoj bižuteriji, dajući gas po bespućima povijesne zbilje. Znate kako se kaže za njih: kad se naviju ne znaju prestati, a pjevaju ko da su na hemoroidnom pregledu. Treba li Vam uopće usporedba? Za ih ne kopiraju nacionalni mališani, kad se u histeričnom političkom zanosu izručuju po svojim podanicima…Posebice sad pred izbore!

Ja nemam dvojbe, pa nastavljam…. Kao i drugdje urbanu glazbu obilježili su autori koje povezuju elementi i kreativnost iz područja tog stvaralaštva. Dozvolite: Azra, Film, Prljavci, Aerodrom, Valjak, Cinema, Idioti, Atomsko sklonište… Naime, i o tome se malo govori i piše. I danas nakon toliko godina, i na samu pomisao na tekstove, tonove, rifove, poznate refrene njihovih pjesama, svaki mišić nam zaigra, srce zalupa, svaka siva stanica zatitri. Što nam dokazuje da su njihove pjesme – besmrtne, vječne i danas moderne. Dakako, i da su sadržajno i harmonično suvremenije od potpuno beznačajnih: Sevkini, Rozgini, svakojaki cajki, Huljićevih hunkanja, Oliverova hemoroidna naklapanja s plaže, te tamo nekih muškića, koji se deru iz petnih žila-na sav glas, u kratkim sakoićima, a cijeli opus im je istresen iz tuc-tuc teftera Tucakovićke. Glavna mi je namjera, da ukažem na povezanost razvitka glazbenih rock i punk prvijenaca u Hrvatskoj i Zagrebu s buđenjem tog pokreta u Mostaru.

Čvrsto držim, kako svemu navedenom u tekstu, moram dodati još jednu činjenicu: spomenuti pojedinci-autori-kreativci, samo potvrđuju, kako su mostarski urbani glazbenici, nerijetko bili pioniri-nosioci urbane kulture, i, da su već onda, uveliko bili povezani s svjetskim rock-punk pokretima i pojavama na toj sceni. Dakle, ne zaboravite, ovdje je riječ o prosvjetljenim dečkima i njihovu stvaralačkom i izvedbenom umijeću, i, to po svjetskim rock i punk uzorima…To be continue … Narode! Moć! Dajte mi moć! Pjesme ne mogu promijeniti ništa…

U počast Denisu Kokanoviću!!!

Darko Dodig / SirokiBrijeg.info