Dobiješ termin za pregled. Onaj koji se čeka mjesecima i mjesecima. I zapišem ga, naučim koristiti podsjetnik, bilješke, zamolim užu i širu rodbinu da me podsjete, da mi ne promakne. Zalijepim magnetićem na frižider. Podvučem fluorescentinim flomasterom.

Telefon zapišti, ustanem na vrijeme, istuširam se iako nije nedjelja, orežem živicu po tijelu, iako ne očekujem goste, naviklam čuperak, uparim donji veš. I naušnice. Nek vijore.

Pažljivo ali brzo vozim, jedva parkiram nakon tri-četiri kruga oko bolnice, još sasvim dovoljno mirisna i čista proletim do trećeg kata, čak pola sata ranije. Nadmeno se smiješim užurbanim i tmurnim licima koja nestrpljivo cupkaju, namršteni, spremni za fajt ili barem priču svog života, ako ulove žrtvu.

Predam knjižice, uputnice i smiješak mladoj, slatkoj, crnokosoj sestri.

Gospođo, točan je datum i točno je vrijeme, ali vi ste naručeni dvije i OSAMNAESTE.

I vrati mi sve osim smiješka, crna, graktava, debela vrana.

Dolores Čović / SirokiBrijeg.info