Na kružnome toku
raste korov trava
nigdje cvijeća žuta
nigdje cvijeća plava

Ispadale kocke
što ukras su bile
pa pod kotačima
samo tužno cvile

Uz cestu se kosi
i proljetna trava
pa se tada ugleda
baruština prava

Izvirilo smeće
na sve četiri strane
a mi sebe zovemo
narodom bez mane

Iz auta baci
zavitlja i pljune
neka smeće „lijepo“
tu uz cestu trune

Nemamo kulture
savjesti, morala
prepuni smo zlobe
zavisti i jala

Ni u „gradu“ nigdje
ne cvjeta nam cvijeće
nema niti klupe
da se pješak odmori
kada „gradom“ šeće

Nekada su bile
klupe, česme, cvijeće,
a danas nas krasi
tek smrdljivo smeće

Kako živjet mogu
u ovome „gradu“,
i gledati smeće
dok nam dušu kradu

Samo smo po nečem
mi u svijetu prvi
od tolikog smeća
„rastu“ svuda crvi

Badava nam „muvo“
koji samo spava
jer zna da smo samo
tek KASABA prava!

Pjesnikinja iz Širokog Brijega