Građani su pretvoreni u askete isposnike, zatvorene u svoje pećine. Ali ne više vođeni svojom slobodnom odlukom, ni žudnjom za ekstatičkim iskustvom beskonačnog, nego naredbom, dekretom, prijetnjama zatvorom i umjesto Svemogućem Bogu, sada svoje molitve upućuju totalitarnoj državi…

Istrebljenje starijih ljudi može se povezati s planom da se prekine inter-generacijska transmisija tradicionalnog vrijednosnog sistema, da bi se mladim naraštajima nametnuo željeni ideološki okvir, s akcentom na kolektivnoj poslušnosti i bezuvjetnoj pokornosti zakonima, nametnutim bez kritičkog preispitivanja.

Sada je jasno! Velika igra je u pitanju. Najveća u povijesti čovječanstva. Preuzimanje totalne vlasti. Nevidljivi vladar – COVID-19, zapravo je instrument u rukama vidljivog, ali skrivenog vladara. Deus absconditus – Skriveni Bog – danas je politička vlast. Umjesto koncepta društva kao zajednice slobodnih pojedinaca, na scenu stupa koncept totalitarnih država.

Povijest kao napredovanje slobode, okončana je.

Ideja društva u kom će ponašanje svakog pojedinca biti kontrolirano iz jednog centra i usklađeno sa njegovim zahtjevima, opsjedala je tisućama godina maštu mnogih istaknutih filozofa i pisaca. Projekt koji je sada na djelu, teorijski je koncipiran 1948-1974, a realizacija je sada ušla u kritičnu fazu.

Najavljen je knjigom B. F. Skinera: Walden Two (1948), a detaljno ekspliciran knjigom ominoznog naslova: Beyond Freedom and Dignity (Izvan Slobode i Dostojanstva, 1971) istog autora. Walden Two (dakle, Walden Dva), predstavlja polemički kontrapunkt knjizi Walden, Henri Dejvid Toroa (1854), u kojoj autor afirmira koncept “Građanske neposlušnosti“ (“Civil disobedience“) kao ključno demokratsko pravo. Knjiga Walden Dva isključuje opravdanost bilo kakve neposlušnosti i proklamira ideal totalne “Građanske poslušnosti“ (“Civil obedience“). Knjiga je oduševljeno dočekana od najviših političkih krugova i od tada je poznata kao ‘Biblija međunarodne politike’ SAD.

B.F. Skiner, “Harvardski dreser“, usmjerio je svoj projekt na tehnologiju ponašanja (Technology of behavior – Operant Conditioning), pošavši od premise da “Pravo pitanje nije, da li mašine misle, nego da li ljudi misle!?“ Njegov odgovor je bio: Ne misle! Inspiraciju je, bez sumnje, našao u Dekartovom uvjerenju da su životinje automati koji ne misle, nego samo reagiraju na vanjske okolnosti. Zato se životinje dresiraju. Nasuprot tome, ljudi misle. Zato se ljudi ne dresiraju. Cogito – sum! – jeste monopol ljudske svijesti, kao i sama svijest. B. F. Skiner je zaključio da se Dekart prevario i da ni ljudi ne misle, te da je zato sasvim moguće usmjeravati njihovo ponašanje kontrolom poticaja i odvraćanja. Ljudi samo re-agiraju, nikada ne reagiraju, jer ne postoji autonomija odlučivanja. Zato ljude treba dresirati sistemom stimulus-odgovor-pojačan stimulus (stimulus-response-reinforcment). I evo, dogodilo se! Stavili su nas sve u Skinerovu Teaching Machine – Mašinu za dresuru!

Na djelu je totalna kontrola kretanja ljudi i robe, svih javnih događanja, slobodnog vremena uz pravo na njegovo ograničenje po volji, uključujući sve forme njegovog kolektivnog i individualnog korištenja: umjetnosti, sporta, odmora, turizma, restorana, susreta, okupljanja, obiteljskih svečanosti! Projekt B.F Skinnera o tzv. tehnologiji ponašanja, pokazuje se u pravom svjetlu kao dresura u akciji!

Ekonomisti i burzovni eksperti u svemu ovome vide velike gubitke. I u pravu su. Ono što oni ne vide, jeste da to isto znaju i političari i financijski oligarsi. Ali taj je gubitak uračunat u sklopu ostvarenja njihovog pravog cilja: uspostavljanja totalitarnog globalnog režima! Koji će lokalne političke elite striktno provesti u svim državama, po direktivama Svjetske zdravstvene organizacija (WHO), a u skladu s teozofski inspiriranim centrima svjetske financijske moći. Uvođenje slijepe bespogovorne poslušnosti, kao najveće građanske vrline i dužnosti, umjesto dosadašnjih građanskih prava i sloboda jeste generalna proba svjetske diktature globalne države i uspostavljanja Novog svjetskog poretka (New World Order – Novum Ordo Saeclorum), od čega se nikada nije odustalo. Fragmentiranje građana sve do nivoa izolacije i desocijalizacije (uz obavezu socijalne distance, direktno suprotne ljudskoj prirodi i potrebi za druženjem); zabrana okupljanja i masovnih prosvjeda, preko nezakonskog uvođenja izvanrednog stanja. Cilj je jasan: Izbiti iz glave svaki organizirani otpor vlastima i uvesti ideal dresiranog poslušnika, umjesto ideala slobodnog pojedinca, dostojanstva i osobnog integriteta, jednom zauvijek!

Za taj ideal svaka je cijena beznačajna. Kad se jednom uspostavi, višestruko će se nadoknaditi i sav financijski minus.

Inkriminiranje slobode, prati promocija poslušnosti i discipline u ključne građanske vrline. Paradigma slobode i dostojanstva je stigmatizirana. Ideali su zamijenjeni strahom za život. Ostati živ postala je stvar vlasti! Vlast preuzima neprimjetno, preko noći, sva ovlaštenja, imperativno, bez pozivanja na podršku naroda, bez institucionalnih prepreka, i postaje stvarni gospodar života i smrti! Instrument ove strahovlade je WHO (Svjetska zdravstvena organizacija), nevidljiva vlada je u centru financijskog kapitala; ostale vlade djeluju po instrukcijama, na svoje zadovoljstvo i u osobnu korist. Mediokriteti su najzad stekli moć kakvu nisu ni sanjali!

Istrebljenje starijih ljudi može se povezati s planom da se prekine inter-generacijska transmisija tradicionalnog vrijednosnog sistema, da bi se mladim naraštajima nametnuo željeni ideološki okvir, sa naglaskom na kolektivnoj poslušnosti i bezuvjetnoj pokornosti zakonima, nametnutim bez kritičkog preispitivanja.

Od bića zajednice, čovjek postaje biće osamljenosti, od duhovno slobodnog, duhovni rob. Potkopava se sam temelj društva: emocionalna komponenta! Lojalnost, vjernost, prijateljstvo! I ljubav! Ljubav i kao eros i kao agape! Ne možeš na daljinu sklopiti prijateljstvo; ne možeš zavoljeti onlajn! Niko više neće znati što znači poginuti za prijatelja, ni voljeti do groba! Najsnažniji izvor ljudskog otpora vlasti – kritičko mišljenje, dobiva snagu iz moralnih vrijednosti društva i emocionalne povezanosti ljudi, zatrpan je. Zdanje slobode, srušeno je! Perfidna perverznost apstraktne lojalnosti državi, utemeljene na strahu za vlastiti život, zamijenila je kritičku svijest nezavisnog pojedinca s moralnim integritetom.

Građani su pretvoreni u askete isposnike, zatvorene u svoje pećine. Ali ne više vođeni svojom slobodnom odlukom, ni žudnjom za ekstatičkim iskustvom beskonačnog, nego naredbom, dekretom, prijetnjama zatvorom i umjesto Svemogućem Bogu, sada svoje molitve upućuju totalitarnoj državi.

Ferid Muhić / TheBosniatimes.ba