Nije tajna kako porodiljne naknade za majke u ZHŽ-u i HNŽ-u, kao i u ostalim kantonima s hrvatskom većinom i nekima od kantona s bošnjačkom većinom kasne već godinama. Nije tajna ni kako županije, koje bi naknade trebale isplaćivati, plivaju u dugovima koje im je ostavila nelegalna i platformaška vlada. To se posebno odnosi na ZHŽ čiji je proračun gotovo nemoguće konsolidirati nakon duga koji su iza sebe ostavili razni miljenici sarajevske mahale. No, postoji li opravdanje za sustavnu pljačku hercegovačkih majki dok se sredstva konstantno ubrizgavaju u razne projekte? Zaposlena samohrana majka, a takvih je nažalost mnogo, nakon što rodi dijete prestaje primati plaću od svog poslodavca. Isplaćivanje porodiljne naknade preuzimaju kantoni i tu počinje kalvarija. Tisuće majki osuđene su na život bez ijednog feninga primanja idućih 7, 8, 9 i tko zna koliko mjeseci. Nekoliko je faktora vrlo važno i javnost ih mora znati.
Novac koji majke dobivaju kao porodiljnu naknadu nije nikakav bonus, nikakav dar države. To je novac koje majke uplaćuju u proračun Federacije preko svoje plaće mjesecima, godinama ili desetljećima kako bi im se isti jednom vratio. Novac se ne vraća na vrijeme. Majke ga nerijetko dobiju i godinu dana nakon poroda. Od čega bi one trebale živjeti tih godinu dana? I možda još važnije, od čega bi to dijete trebalo živjeti? Novac koji bi one trebale dobiti ne bi trebao biti podložan neisplatama. To nije subvencija nego njihov zarađeni novac koji je završio u proračunu kriminalne Federacije BiH.
No, zamislimo kako je to u redu. Majka uplaćuje godinu dana novac koji će joj u slučaju poroda biti vraćen. Uplaćuje ga svaki mjesec, a onda na isplatu za prosinac mora čekati srpanj iduće godine. Zašto onda te iste majke ne bi mogle reći kako one neće godinu dana uplaćivati dio svoje plaće državi već će ga pretvarati u neto zarađeni iznos, a onda će ga nakon godinu dana uplatiti i nadoknaditi? Što se dogodi kada se ne plate doprinosi za zaposlenika? Dogode se problemi. Što se dogodi kada se ne isplati novac majkama? Ništa.
Ako je vjerovati stručnjacima, prva godina u životu djeteta je vrlo bitna, a čak i puno bitnija od onih koji slijede. Kako će se dijete formirati uz majku koja kuca od vrata do vrata tražeći koricu kruha jer joj je njezin mukotrpno zarađeni novac otet? I ako već postoje takvi problemi, zašto se županijski novac mora rasipati na projekte koji mogu čekati? I zašto te iste županije ne krenu u oštru političku borbu s Federacijom kako bi dobili novac koji su njezini stanovnici u proračun Federacije uplatili? Ako županije nisu krive, neka javnosti isporuče popis osoba koje jesu. Licemjerno je biti politički korektan prema kolegi iz Sarajeva, a u isto vrijeme biti nekorektan prema osobi koja te izabrala.
Kako Fata, majka sina Miralema iz Sarajeva može dobiti svaku porodiljnu naknadu na vrijeme? Kanton Sarajevo, koliko znam, nije u nekom proračunskom suficitu. I zašto licemjerni sarajevski propovjednici ne postave pitanje o vrijednosti ljudskog života? Po čemu je to dijete Merime iz Sarajeva Federaciji važnije od djeteta neke Josipe iz Posušja? Zašto se Federacija ponaša kao da ovo nije njezin problem, već problem županija? Pa te majke u županijama su i građanke Federacije. Osim ako je i RS u međuvremenu decentraliziran. I koliko će vremena proći dok se naši političari ne osvijeste i ne odu u Sarajevo s porukom “Nećete nas pljačkati!?”
Zna li netko, nekim slučajem, koliko plaća kasni ministrima, zaposlenima u agencijama, državnim službenicima, zaposlenicima sudova i ostalima? Je li netko nekada čuo da je nekom gradonačelniku ili ministru u kantonalnoj vladi kasnila plaća? Novca nema dovoljno, ali novca ima. No, oni koji odlučuju zaboravljaju da bi prioritet trebale biti majke i njihova djeca, pa makar i naspram njih samih. Lijepo je napraviti kružni tok i oni su nam potrebni, pogotovo radi sigurnosti u prometu. No, tko će tim kružnim tokom prolaziti ako svaka potencijalna majka zna da će idućih godinu dana morati živjeti od bratove, majčine ili stričeve milostinje?
Jasno je kako je ovo problem koji seže puno dalje od županija. Ne treba se praviti blesav i reći kako je problem kompliciran te da ima masu krivaca. To je uvijek tako. Činjenica je ipak da hercegovačke majke bivaju opljačkane uglavnom od strane Federacije. Kada bi se barem trećina novca koji Federacija legalno otme Hrvatima na području nekadašnje Herceg Bosne vratila u njihove županije, novca bi bilo preko glave. Tada bi se vjerojatno i majke iz Bosne, one koje ne žive u stolnom gradu građana, prijavljivale u Grude ili Tomislavgrad.
U cijeloj ovoj tužnoj i gnjusnoj priči jedna je stvar posebno nejasna. Već mjesecima s vremena na vrijeme na portalima zna osvanuti vijest kako se feminizam u Hercegovini budi te kako su žene napokon postale svjesne svoje vrijednosti. Pojedine stranke imaju zajednice žena te se time hvale kako bi pokazale kako su otvorene prema svima i sve što uz to ide. U redu. No, što Zajednica žena HDZ-a BIH čini kako bi se ovaj problem riješio? I koliko su se puta cijenjene dame iz zajednice oglasile po ovom pitanju? Znaju li uopće što se događa? Zar postoji nešto što bi trenutno trebalo biti važnije za bilo koju zajednicu žena u BiH od ovakvog problema?
Žalosno je i to što je intelektualni doseg modernih feministkinja spao na to da muškarce u intervjuima nazivaju svinjama i savjetuju žene kako trebaju dojiti i u parkovima. Društvu ne trebaju radikalne feministkinje, one koje neki nazivaju feminjarama. Našem društvu trebaju sufražetkinje i istinski feministički pokret koji će se boriti za ono što žene zaslužuju i za ono što im pripada. Nažalost, to nije u modi i tako se ne završava na naslovnicama. Ali to je nužno. Neću reći kako porodiljne naknade ne bi kasnile kada bi postojao adekvatan i glasan “ženski korpus,” ali sam siguran kako se o takvoj pljački ne bi šutjelo. Bude li se o takvim stvarima šutjelo, brzo će doći vrijeme kada u Hercegovini neće imati tko ni šutjeti, a ni pljačkati.