Na portalu SirokiBrijeg.info objavljen je tekst fra Marija Knezovića naslovljen s dosta uznemirujućim tekstom:“Izumiremo i nestajemo! Što učiniti?“

U daljnjem nastavku teksta fra Mario iznosi činjenice i dokaze koje potkrjepljuje podacima o broju krizmanika u župi Široki Brijeg i Kočerin u vremenskom periodu od 2014. godine do 2020.godine gdje je 460 krizmanika manje u razdoblju od 7/sedam godina da je kojim slučajem zadržan prosjek krizmanika oko 300 svake godine u te dvije župe. U nastavku teksta fra Mario je dao 14/četrnaest prijedloga kojim bi se znatno popravio prosjek krizmanika u te dvije župe,s tim da je 14 prijedlog koncipirao na način kojim traži od svih nas dostavljanje naših prijedloga kojim bi se povećao broj krizmanika jer krizmanici su najsigurnije mjerilo o broju krizmane djece u tim župama za razliku od krštene djece kao i onih koji su umrli jer se ove dvije skupine mogu krstiti ili sahraniti na drugim mjestima,dok krizmanici moraju fizički biti prisutni u svojim župama u vrijeme krizme.

Svaki svećenik je dužan propovijedati Evanđelje ili Živu Božju Riječ čak i po cijenu ugroze njegovog vlastitog života,pa čak i života njegovih bližnjih, uništenja ili oštećenja nepokretne i pokretne imovine koju koristi. Fra Mario Knezović progovara i zagovara Evanđelje i to čini sustavno sviđalo se to nekome ili ne. Njegovih 14/četrnaest prijedloga poradi povećanja broja krizmanika u župama Široki Brijeg su kristalno jasni i čisti kao sunce i na njih ama baš nitko ne može imati nikakvih primjedbi. Oni su postavljani kao prijedlozi i zamolbe a ne kao naredbe premda ih ja osobno doživljavam kao blagonaklone i dobronamjerne naredbe upućene svima nama jer ponekad u životu više vrijedi naredba i zapovijed nego zamolba. U tim prijedlozima ili zamolbama se pozivaju svi da učine koliko je to moguće u njihovoj moći poradi poboljšanja položaja naših obitelji,naših mladih,učenika i studenata,konačno svih nas. Iščitavajući pomno fra Marijove prijedloge ili zamolbe da se zamijetiti kako svi prijedlozi ili zamolbe svoje izvorište pronalaze u aktualnoj vlasti u ŽZH i Širokom Brijegu. Ukoliko je to pitanje dječjeg nadoplatka isključivi i glavni krivac što ga nema još uvijek je aktualna vlast u ŽZH na čijem je čelu HDZ BiH. Isto je tako i u dobivanju stipendija za djecu iz ugroženih i višečlanih obitelji, kao i zapošljavanje članova takvih obitelji u javnim i privatnim poduzećima. Dakle kriva je aktualna vlast odnosno HDZ BiH.

Kako se dobiva i mijenja vlast pitanje je za sve nas?

Na svim izborima od završetka rata do dana današnjeg u ŽZH i Gradu Širokom Brijegu izlaznost na parlamentarnim izborima u BiH je bila u prosjeku do 40%. Za općinske ili gradske izbore izlaznost je bila oko 30% ili čak manje. Znači u prosjeku na sve izbore u ŽZH i Gradu Širokom Brijegu ne izlazi od 60 do 70% glasača. Tko onda konačno izlazi na izbore? Na sve izbore izlaze u pravilu umirovljenici kojima je izlazak na izbore ritual,čast i obveza koju ne žele propustiti a dosta od njih ne zna za drugu političku opciju već za ATZ (valjda za HDZ BiH), uhljebi koji su zaposjeli sva JP i JU u ŽZH i Širokom Brijegu, dok je rascjepkane i nikakve oporbe preostalo jako malo. Čak i ukoliko netko iz te jadne i nikakve oporbe od kojih uvijek ima onih koji su na izbore izišli isključivo iz razloga kako bi HDZ BiH zadržali na vlasti, uspije nešto napraviti dobije 2 do 3 mandata u gradskom vijeću Grada Širokog Brijega i ŽZH gdje većinom šuti ili bleji o aktualnim problemima stanovnika Grada Širokog Brijega ili ŽZH, ništa se kvalitetno ne mijenja jer ovi potonji imaju apsolutnu vlast, dok god HDZ BiH od očajnog ostatka birača dobiva apsolutnu vlast i može činiti sa stanovnicima ŽZH i Grada Širokog Brijega što želi i kako želi. Stoga nikakve promjene, prijedlozi ili zamolbe neće vrijediti dok se ne promijeni aktualna vlast u ŽZH i Gradu Široko Brijegu a toga još uvijek nema na vidiku zbog ne izlaznosti birača na izbore koje nitko ne može abolirati od odgovornosti za katastrofalne demografsko i ekonomsko stanje u ŽZH i Gradu Širokom Brijegu, jer svojim ne izlaskom na izbore naše tlačitelje ostavljaju na vlasti svih ovih godina. Postavlja se također i pitanje da li bi neka druga politička opcija u ŽZH i Širokom Brijegu koja bi osvojila vlast bila drugačija od stranke HDZ BiH?Ja čvrsto vjerujem kako takva snaga postoji, jer još uvijek ima časnih i poštenih Branitelja, studenata, intelektualaca u ŽZH i Širokom Brijegu koji to žele i mogu, samo im treba inicijalna kapisla za udar.

Ovdje je jako važno napomenuti kako kultura smrti grabi krupnim koracima i u ŽZH gdje je rađanje djece postalo luksuz, gdje su pojedine mlade majke ispovijedajući se pred svećenicima nakon njegovog poziva za rađanjem djece ljutito rekle: “Rodi ću ako ćete mi ih vi hraniti!“ i to javno u društvu govore.Da ne spominjemo najvažniju oblast kulture smrti abortus koji u mnogim glavama naših djevojaka pa čak i žena postaje umjesto ubojstva živa a ne rođena djeteta „pravo na izbor“. Tu se također nalazi i rastava braka koja postaje normalna pojava u krizom i destrukcijom narušenim obiteljima u kojima ne caruje Živa Božja Riječ već psovka i nesklad. Čak i neke majke od djevojaka koje se spremaju na udaju znaju reći: “Kćeri moja dok traje, traje“ pri tome misleći na brak, dajući pri tome svojim kćerima u ruke ne blagoslov već prokletstvo. Stoga se postavlja jako važno pitanje: “S kime ćemo krenuti u boj, u promjene koje nas iseljavaju i uništavaju prijeteći našim nestankom s ovih prostora?”

Dotle se aktualna vlast zabavlja i provodi jer nikada neće priznati kako je stanje u svim segmentima ovog bolesnog i nakaradnog BiH društva katastrofalno a sve iz razloga što sit gladna ne razumije. Vrijeme prolazi a promjene na bolje se ne naziru. Unatoč opravdanim vapajima fra Marija Knezovića i nekolicine osviještenih i dobronamjernih ljudi u ŽZH i Gradu Širokom Brijegu ništa se neće dogoditi ukoliko se ne stvori kritična masa koja će pokrenuti vlak istinskih promjena. Kao jedina nada koja bi odista mogla pokrenuti taj kotačić promjena je milost međunarodne zajednice koja će blagosloviti dopisno i elektronsko glasovanje birača u BiH i diljem svijeta i tek tada se mogu očekivati promjene na bolje. Dotle nam je živjeti u nadi živeći u mraku.

Vlado Marušić / SirokiBrijeg.info