Zavod za Javno zdravstvo ŽZH je objavio smjernice o ponašanju učenika, nastavnog osoblja pa čak i roditelja u vrijeme pohađanja nove školske godine čiji je početak predviđen za dan 07.rujan 2020.godine, ukoliko se ne dogodi „opet“ nešto ne predviđeno.

Među tim smjernicama su najzanimljivije slijedeće stavke:

1.Djeca koja nemaju 10 godina nisu dužna nositi masku prije dolaska u školu i nakon nje dok ona starija jesu,

2.Školski sat traje 30 minuta,

3.Roditelji su dužni prije odlaska njihove djece u školu izmjeriti im temperaturu i popuniti odgovarajući formular,

4.Prije ulaska u školu djeca trebaju dezinficirati ruke dezinficirajućim sredstvom,

5.U učionici mora postojati fizička distanca među djecom od kojih 2 m, a u učionici ih ne smije biti više od 15,

6.Nastavno osoblje je dužno nositi maske svo vrijeme trajanja nastave,

7.Nisu preporučene ekskurzije i organizirane posjete dugim školama,

8.Epidemiološke mjere se moraju strogo poštivati u sredstvima javnog prijevoza kojim putuju djeca u školu i iz nje,

Iščitavajući te smjernice Zavoda za Javno zdravstvo ŽZH odmah bodu u oči određene činjenice:

a)Ove smjernice nisu pisali djelatnici Zavoda za Javno zdravstvo ŽZH već su prepisano gradivo od Federalnog stožera civilne zaštite, koji su također prepisali gradivo od stranih tajnih centara moći, koji diktiraju sve vezano za COVID-19,

b)Cilj ovakvih restriktivnih i zločinačkih mjera je socijalna distanca odnosno otuđenje, gubitak empatije, zatvorenost, gubitak emocionalnih osjećaja i potpuna bezvoljnost naše djece za život,ljubav,radost i osjećajnost o čemu ćemo u nastavku teksta,

c)Obveza nošenja zaštitnih maski i vizira skriva najiskrenije i najdublje osjećaje naše djece kroz smijeh, plač, tugu, radost, ljubav i sreću,

d)Ovakve smjernice od naše djece stvaraju robote bez obzira i osjećaja za druge pa čak i za same sebe,

e)Ovakvim smjernicama se trajno narušava psiho-fizičko zdravlje naše djece.

Svi smo barem nekada u svom životu vidjeli čovjeka kako na povodcu vodi svog psa a na njegovoj njušci je zaštitna ogrlica kako ne bi nekoga ne daj Bože ujeo. Svi također znamo kako zaštitna maska na licima ljudi ima svoju namjenu koja je predviđena ne zato kako čovjek ne bi nekoga ujeo već kako se ne bi “eventualno“ zarazio od nekoga s COVIDOM-19 ili kako on ne bi nekoga zarazio kako to pogrešno i naopako tumače tzv. “stožeri civilne zaštite“ sklepani zbrda- zdola.

Po njihovom tumačenju nošenje zaštitnih maski će koliko-toliko zaustaviti širenje tog po njima opasnog virusa, COVIDA-19, premda je to pitanje jako diskutabilno, nedokazano po mnogim znanstvenim tumačenjima, ali i štetno po zdravlje, i gdje je smrtnost od tog benignog virusa tek 0,01% što je beznačajno u odnosu na bilo koju drugu bolest ili smrtnost. A imajući u vidu prethodna iskustva s ptičjom groznicom, svinjskom kugom ili kravljim ludilom otprije COVID-a-19.

No,zahvaljujući mainstream medijima te organima zakonodavne i izvršne vlasti u svim državama svijeta pa i u području ovog jadnog tzv. “regiona“ oni se pitaju i nameću pravila, zakone, odredbe i smjernice kojih se običan mali čovjek dužan pridržavati, u protivnom ga čekaju drakonske prekršajne pa čak i zatvorske kazne. A taj mali običan, poniženi, jadni, ucviljeni i obespravljeni čovjek se tih pravila drži dok god može po cijenu svekolike žrtve ponajviše zbog svog licemjerstva, kukavičluka, samoće, razjedinjenosti, i očaja u koji su ga uveli upravo ovi koji mu naturaju te odredbe i smjernice.

No,sada su u pitanju životi i zdravlje naše djece. Te sloge sotone, jer im drugo prikladnije ime ne pristaje su u naše škole odlučili uvesti našu djecu kao ovčice u torove za klanje, te im odrediti pravila budućeg ponašanja koje će im udariti završni biljeg na njihov cjelokupni budući život. Od kada je svijeta i vijeka naša djece su sjedila u klupama zajedno bez socijalne distance, markirala zajedno, švercala zajedno, ljubakali se tajno u školskim klupama, na i pod klupama, ispred i iza škole, te nakon nje.

Naša su djeca upoznavala svoje prve ljubavi u školskim klupama i to nisu skrivali, te su u dosta slučajeva zapuštali svoje gradivo. Jedva su čekali početak tjelesnog odgoja kako bi se „ispuhali“, izvikali dokazujući svoju superiornost, a neki od njih i glazbenog odgoja gdje su u punini svog bića pokazivali svoje talente dane od Boga. Grlili su se ljubili, plakali, radovali se i tugovali skupa. A to su sve radili bez zaštitnih maski jer zaštitne maske skrivaju osjećaje što je pogubnije nego li biti bez njih.

Naši nastavnici, učitelji i vjeroučitelji su kako bi pokazali bliskost s učenicima ne mali broj puta bili tik uz glavu učenika kako bi mu objasnili gradivo koje mu se ne da, te su svojim osmijesima darivali njihov napredak koji je bio očigledan. Na očigled sviju. No,najvažnije od svega je što su svi pokazivali osjećaje rukujući se, grleći se i ljubeći u svim životnim prigodama. Bila to najveća radost vjenčanja, rođendana, maturiranja, upoznavanja ili najdublje sućuti. A to su sve indikatori pokazivanja osjećaja. I tada kao i mnogo, mnogo godina prije bilo je virusa, gripe te mnogih drugih oboljenja i zaraznih bolesti, no nikome nije palo na pamet ograničiti kretanje ljudi, naše djece zaštitnim maskama. Ukoliko nam dijete zaboli on dobije ispričnicu i dođe na nastavu nakon što preboli gripu ili neku drugu zaraznu bolest.

Danas tome nije tako jer su virus COVIDA-19 neki idioti iz tajnih centra moći digli na neku višu razinu a sve potpomognuti manistream medijima u rukama svjetskih moćnika koji imaju neki cilj koji običan čovjek ne razumije. Ali ga jako dobro razumije roditelj kojemu ti isti rade o glavi njihove djece. No, tko god radi o glavi djece roditelj će mu doći glave. Pa makar to bio bilo tko.

Nevezano za problematiku koja se tiče naše djece pa zar nije pogubno da ne može biti pogubnije zabranjivanje svetih euharistija s vjernicima,njihovo rukovanje za vrijeme ruke pomirnice, te organiziranje svadbi,koncerata,likovnih izložbi,kulturnih manifestacija,te športskih i svih drugih takmičenja. Kao da neka nevidljiva ruka želi ljude zatvoriti u njihove domove,blokirati im izlaze iz gradova i sela,dok se ne pronađe tzv “spasonosno“ cjepivo za spas ljudi koje će biti obvezatni primiti svi kako bi dobili svoj identifikacijski kod ili čip preko kojega će oni koji su sve ovo zakuhali imati potpun kontrolu života čovjeka. Sve su to pojavnosti koje se vide iz zrakoplova,no na zemlji po kojoj još uvijek hodamo nekima to nije jasno. Ja, kao pisac ovih redaka nikada neću na to pristati i to ne što sam glup pa ne kužim, već zato što nikome nikada nisam dozvolio ograničenje svoje slobode koja nema cijene. Pa taman tu cijenu platio životom. A svi vi koji možete ovo još durati neka vam je sami Bog na pomoći jer pomoći nećete dobiti s druge strane. Dotle po svom uhodanom običaju gurajte svoje glave kao nojevi u pijesak kako ne biste gledali istinu u oči koja vam bode oči. Dotle po navici govorite: “Ništa ne znam. Ima tu nešto“. I odista ima tu nešto samo to nešto je nešto što vi ne želite znati jer ste uljuljani u svojoj dokolici i sebičnosti koja vam ne da iz vaše čahure i ljušture u koju su vas smjestili oni koji su vam ovo spakirali.

Bogu hvala pa jako dobro znam kako postoje milijuni ljudi u svijetu i u mom okružju kao ja i ne boje se te istine već joj prkose unatoč svemu što nas pogađa. Izgleda kako je došlo konačno vrijeme obračuna s našim zlotvorima i njihovim smjernicama koje se direktno tiču naše djece. A tko dirne našu djecu……… neka mu je Bog na pomoći!

Vlado Marušić / SirokiBrijeg.info