Zadnja izjava dr. Dragana Čovića koji je rekao: “Ukoliko ne dođe do rješenja za Izborni zakon BiH u slijedeća tri mjeseca, on će dodatno mobilizirati hrvatski narod kako bi ga upozorio na to što radi brojniji narod“ je uzburkala mnoge duhove. Duhove sadašnjosti ali i duhove prošlosti, pa su tako na mnogim portalima osvanule izjave nekih drugih hrvatskih političara iz BiH, koliko-toliko značajnih do onih perifernih do kojih ne drže niti vlastiti ukućani, hrvatski narod u BiH a kamoli u dijaspori. Izjave su dali i određeni politolozi hrvatskog naroda u BiH sumnjive prošlosti i morala poput određenih Lasića, Šagolja te nekih drugih, još uvijek opterećeni svojom prošlošću iz onog nakaradnog totalitarnog sustava bivše SFRJ koju pokušavaju zatamniti svojim titulama dr.mr.sce,prof. i slično. Svi odreda lamentiraju uvaljeni u kožne fotelje sveučilišnih profesora ili nekih ugrijanih ureda nevladinih organizacija koje godinama isisavaju proračunske novce uzete od poreznih obveznika, o izjavi dr.Dragana Čovića koja izjava je po mom skromnom sudu izjava najobičnijeg katolika Hrvata iz BiH koji odavno jauče, stenje, trpi, pada i diže se pod teretom veliko-srpskih ili veliko-muslimanskih pretenzija na prostore na kojima taj nejednakopravni hrvatski narod u odnosu na druga dva naroda obitava stoljećima.
Na facebook profilima i društvenim mrežama su svoje komentare i izjave dali mnogi obični građani Hrvati i drugi i svatko je iz svoje perspektive gađao mjesto koje najviše boli hrvatski narod a ono je sadržano u liku i dijelu dr.Dragana Čovića i stožernoj stranci Hrvata u BiH HDZ BiH, te se pri tome služe znakovljem svojstvenoj toj novoj virtualnoj nezainteresiranoj generaciji gdje je najmanje smajlića a ponajviše nekih drugih krezubih stvorenja koja ismijavaju Čovića i HDZ BiH. Pri tome se uvijek i iznova zanemaruje srž problema koji muči sve Hrvate u BiH a to je nejednakopravnost Hrvata u BiH odnosno disfunkcionalnost BiH u kojoj svi zajedno živimo i gdje Hrvate predstavlja HDZ BiH i dr.Dragan Čović koji su po mišljenju tih komentatora glavni i dežurni krivci za tu ne jednakopravnost hrvatskog naroda u BiH.
Izjava dr.Dragana Čovića ni po čemu nije kompromitirajuća po hrvatski narod u BiH, već je ona kompromitirajuća po njega osobno i po stranku koju predstavlja. “Mobilizacija“ hrvatskog naroda u BiH je već odavno potrebita ali kad poziv za opću mobilizaciju dolazi iz usta političara kojeg među hrvatskim narodom u BiH ne bije glas onog tko ima kredibiliteta za pozivanje na opću mobilizaciju zbog njegove nehrvatske prijeratne prošlosti, i ne tako davne, kao i sadašnjosti, u kojoj je hrvatski narod izgubio volju za bilo kakvim prosperitetom u budućnosti onda takav poziv umjesto poziva na opću mobilizaciju među hrvatskim pukom zapravo znači poziv na „opću dezorijentaciju“ odnosno poziv na dezertiranje iz ove i ovakve BiH za koju mnogi ne žele mrdnuti malim prstom a kamoli uzeti pušku u ruke kao nekada.
Sada dolazimo do stvarnog značenja njegovog poziva na opću mobilizaciju koju svi tumače u negativnom kontekstu. Određeni politolozi među hrvatskim narodom uvijek kada lamentiraju o takvim i sličnim pozivima ili izjavama na distanci sračunato drže svoje izjave od nekih konzekvenci koje bi kao dr.mr.sce ili prof. mogli imati od nekih krugova moći kojima su podređeni za razliku od običnog puka, držeći se one izjave Petra Petrovića Njegoša: “Tko na brdo pak imalo stoji, više vidi nego onaj pod brdom“, a takva Njegoševa izjava se komotno može prišiti i svakom političaru ovog svijeta. Međutim politolozi i političari su mahom osobe bez emocija, empatije za druge i sve što rade, rade sračunato, da se svide ponajprije sebi a potom običnom puku jer pokloni umotani u celofan u pravilu se bolje prodaju nego oni bez celofana. Kad se takvim izjavama pridodaju određeni franjevci ili Petrovci poput fra Ive Markovića iz Bosne srebrne koji Hrvatsku Zajednicu Herceg-Bosnu nazivaju „tamnom stranom“ hrvatske prošlosti onda je odista potrebita opća mobilizacija među hrvatskim narodom koja je upravo kroz HZ HB ili HR HB spasila hrvatski narod od istrebljenja u BiH, a to što se fra Ivo Marković slučajno zatekao u Bosni u vrijeme stvaranja takvih zajednica je činjenica na koju se računalo kao što se računalo i na određeni broj Hrvata u RS koji su živjeli izvan takvih zajednica. Kasnije povijesne ratne okolnosti su dovele do nestanka Hrvata s prostora RS kao i s prostora FBiH, ali osuđivati HZ HB ili HR HB za nestanak Hrvata iz tih područja je opskurno i jako slabo intelektualno promišljanje jednog duhovnog autoriteta. Njemu i takvima bi se moglo postaviti samo jedno pitanje: “Što bi se dogodilo s Hrvatima u BiH u globalu da se kojim slučajem nisu stvorile zajednice Hrvata HZ HB ili HR HB? Odnosno da li je fra Ivo Marković upoznat kako su postrojbe HVO-a bile na ulasku u Banjaluku ali su voljom međunarodne zajednice vraćene na početne položaje. Isto tako poznaje li fra Ivo Marković konstelaciju odnosa u BiH početkom i za vrijeme Domovinskog rata kada su postrojbe HVO-a mogle vojno uzeti mnogo veća područja, odnosno ona koja su i osvojili ali su i tada voljom nekih „jačih“ igrača vraćeni u svoje zajednice. Isto tako pitam se da li fra Ivo Marković pročitao pjesmu A.G.Matoša u kojoj kaže: “Hrvatska već vidje puno čuda al ne nađe štrika za toliko Juda….“ a i sam mora biti svjestan kako ih je BiH puna kao i njegova Bosna srebrna.
Kada političari iz reda hrvatskog naroda lamentiraju o izjavi dr.Dragana Čovića to su većinom politikantske izjave, odnosno izjave da ionako rascijepljeno hrvatsko biračko tkivo u BiH još više rascjepkaju računajući na još poneki mizerni “glasić“ još mizernijeg i jadnijeg hrvatskog birača u BiH na čije glasove malo koji hrvatski političar u BiH u skoroj budućnosti može računati jer su svi odreda jalovi, dosadni, nezanimljivi i nevjerodostojni.
Kada običan puk na društvenim mrežama iz svoje dosade, dokolice, oholosti il pak očaja u kojemu se nalazi razmatra izjavu dr.Dragana Čovića o „mobilizaciji“ hrvatskog naroda velika većina njih riga vatru i odapinje otrovne strelice prema njemu i stranci koju predstavlja jer utemeljenje u takvim napadima ima u višegodišnjoj patnji odnosno dužničkom ropstvu u kojemu se nalazi a krivca traži i pronalazi u plitici HDZ BiH dr.Dragana Čovića. Pri tome običan puk uopće nije svjestan što ta mobilizacija može značiti hrvatskom narodu u BiH. Odnosno ta ga mobilizacija ne zanima kao lanjski snijeg. Uopće taj puk na razmatra što znače izmjene izbornog zakona u BiH jer im je lakše napadati dr.Dragana Čovića kako se on i njegova stranka izmjenama izbornog zakona zapravo bore da ostanu na vlasti vječno. Isto kao što su se Hercegovac i Crnogorac godili u Berkovićima kod Stoca za auto. Kad se nisu mogli pogoditi za njega jer je po mišljenju Crnogorca Hercegovac tražio previše rekao mu je: “Zauvek će biti tvoj“. Tako i ovaj malo vjerni hrvatski puk koji očajan od svih problema u BiH zagovaranjem promjena izbornog zakona smatra kako se dr.Dragan Čović i njegova stranka tim promjenama bore da „zauvek budu na vlasti“. A takve neutemeljene izjave su samo drugo ime za davanje podrške nekim drugim nevjerodostojnim političarima hrvatskog naroda u BiH.
Kada je riječ o općoj mobilizaciji hrvatskog naroda BiH ona je odista potrebita a da li je za nju kasno pitanje je koje postavljaju mnogi. Imajući u vidu kako je hrvatski narod stoljetno prolazio mnoge bure i nevere gdje mu je prijetio nestanak s prostora države BiH koja je oduvijek bila i ostala država i hrvatskog naroda onda se kao logičan odgovor nameće kako nikada nije kasno za opću mobilizaciju hrvatskog naroda. I do nje je uvijek u pravilu dolazilo kad mu je dogorjelo do prstiju. No, postavlja se pitanje tko može u ime hrvatskog naroda uputiti taj poziv za općom mobilizacijom? Može li to učiniti dr.Dragan Čović ili bilo koji drugi hrvatski političar u BiH? Ima li itko od pobrojanih dovoljno kredibiliteta ili vjerodostojnosti to učiniti? U ovom trenutku, mislim kako će se složiti svi nema takvog kapaciteta među hrvatskim narodom u BiH. Nema ga i to je činjenica. A dotle će hrvatske jude zajedno sa svojim prijateljima Muslimanima i Srbima koji rade o glavi hrvatskom narodu negdje na Baščaršjii ili srpskim kavanama u Banjaluci ispijati svoje kafe ili šljivovice u društvu žena sumnjiva morala i čuvati ovakvu nakaradnu i šugavu BiH koja je najmanje po mjeri Hrvata u njoj. Isto tako će navedeni politolozi tražiti i dobivati nastupe na FTV koja nije i nikada neće biti TV I hrvatskog naroda u BiH gdje će biti pod rafalnom paljbom izverziranih voditelja/ca tipa Duške s FTV u emisijama „Pošteno ili odgovorite ljudima“ a u kojim emisijama se neće snaći jer nisu nikada živjeli san hrvatskog čovjeka u BiH. Hrvata Katolika koji ljubi Boga iznad svega i svoju rodnu grudu.
Ti isti politolozi nikada nisu znali kao ni političari naći balans u kreiranju života i suživota Hrvata Bosanca i Hrvata Hercegovca u zajedničkoj državi BiH, premda se to mora priznati punim ustima kako su Hrvati Hercegovci u puno “jednakpravnijem“ položaju za očuvanje svog vjerskog, nacionalnog i kulturnog identiteta nego Hrvati iz Bosne jer su oduvijek živjeli u homogenim zajednicama koje su sinkronizirano i uspješno stoljećima predvodili franjevci kao bi sačuvali svoje jedinstvu u zajednici s Bogom i njegovim zakonima.
Ali bez obzira na sve to san hrvatskog čovjeka o životu i suživotu Hrvata u BiH u jednoj zajedničkoj zajednici hrvatskog naroda je uvijek postojao i postojati će dok je svijeta i vijeka. Dok god i jedan Hrvat bude živio na kugli zemaljskoj. Zajednica građanske države u kojoj bi svi mogli zajedno živjeti je tek san malo vjernih Hrvata a da ne govorimo o namjeri mnogo brojnijih naroda u BiH i eksponenata takve i slične politike a puna ih je BiH i međunarodna zajednica ma kako se oni zvali.
Stoga su promjene izbornog zakona nužnost, potreba, cilj od kojeg se ne smije odstupiti niti centimetra ukoliko Hrvati žele sačuvati svoju opstojnost u BiH. Tu se mora postići koncenzus među hrvatskim narodom kako Hrvatima u BiH drugi ne bi birali njihove predstavnike što je do sada bio slučaj. A za sve probleme koje muče hrvatski narod u BiH postoji rješenje a ono nije rješenje postojećih vladajućih elita i oligarha koji su predstavljali i predstavljaju hrvatski narod u BiH od rata na ovamo. Neka stoga svi predstavnici hrvatskog naroda u BiH izvole sjesti za isti stol i dogovore se kako se promjene izbornog zakona moraju dogoditi žurno i to na način kojim se ne smije dozvoliti da Hrvatima netko drugi bira njihove predstavnike i točka. A što se tiče njihovih predstavnika za koje se može glasovati na svim predstojećim parlamentarnim izborima u BiH i tu neka se dogovore zajednički a Hrvate ne mogu predstavljati ljudi koji nisu Hrvati poput Željka Komšića ili nekog lika poput Slave Kukića ili iz obitelji Lijanovića jer to nisu predstavnici hrvatskog naroda nikada bili niti će biti. Za njih neka glasuje tko god hoće pa i Hrvati iz BiH ali oni se ne mogu nalaziti na listama hrvatskih predstavnika za najviša predstavnička tijela u BiH i FBiH. A presudu Sejdić-Finci koja omogućava biranje i drugim građanima u ime nekog naroda premda mu ne pripadaju objesićemo na štrik na kojemu trebaju visjeti sve hrvatske jude kojih je svakim danom sve više i neka se zajedno “talasaju“ na vjetru mrtvih uspomena.
Kada se među hrvatskim narodom i tim strankama postigne koncenzus oko njihovih predstavnika nitko me živ ne može uvjeriti kako će HDZ BiH ili dr.Dragan Čović “zauvek vladati“ hrvatskim narodom u BiH. Nakon toga će biti potpuno svejedno da li je dr.Dragan Čović bio prvi kreator ili inicijator izjave o „općoj mobilizaciji“ hrvatskog naroda u BiH ili je to učinio netko drugi. Biti će samo bitno kako se hrvatski narod mobilizirao kako bi se spasio. A konačan spas hrvatski narod u BiH će unatoč jalovim i bezuspješnim pokušajima Bakira Izetbegovića ili bivših a i sadašnjih Jugovića Željka Komšića, Slave Kukića, Nermina Mikšića, ta znanih ili neznanih juda među hrvatskim narodom dobiti svoju treću teritorijalnu jedinicu u BiH sa vlastitim RTV kanalom na svom jeziku jer je to neminovnost koju nitko neće moći zaustaviti. Ni visoki predstavnik, ni međunarodna zajednica na čelu s SAD ili Rusijom. Taj trenutak će doći a on je svakim danom sve bliži nebitno pozivao na taj trenutak dr.Dragan Čović ili netko drugi. Taj trenutak se rađa u narodu a hrvatski narod ga je začeo kao čedo u utrobi majke katolkinje Hrvatice koje već lupa svojim nožicama. Kome se već čuju otkucaji njegovog srca……
Vlado Marušić / SirokiBrijeg.info
