FOTO: Mili Marušić

ŠIROKI BRIJEG – U dvorani Franjevačkog samostana na Širokom Brijegu u nedjelju 13. prosinca, u organizaciji Matice hrvatske Ogranak Široki Brijeg predstavljena je zbirka pjesama “Moja rijeka suza” autorice Vukovarke Željke Mitrović Jurić.

Kroz program predstavljanja knjige “Moja rijeka suza” svim nazočnim su se obratili Gojko Jelić predsjednik Matice hrvatske Ogranak Široki Brijeg, širokobriješki gvardijan fra Tomislav Puljić, a program koji je vodila Željka Šaravanja, krou nekoliko narvrta pročitala bi pokoju pjesu iz same knjige. U glazbenom dijelu nastupili su klapa “Dobrkovići” i Tamburaški sastav “Stare note”, kao i Frama Široki Brijeg.

rssb 13122015 5

Željka Mitrović-Jurić rođena je 5. rujna 1985. g. u Vukovaru. Kao šestogodišnja djevojčica prošla je pakao rata u rodnome gradu 1991.g. Nakon pada Vukovara odveli su je s majkom, trima sestrama, bratom i bakom u logor u Srijemsku Mitrovicu.

Okrutni rat, nasilje, ubojstva, mrtvi, ranjenici, krv, dim, ruševine, logor, progonstvo nisu slomili njen duh. Počela je pisati pjesme, te je na taj način istina o stradanju Vukovara, Vukovaraca i Hrvatske otišla u svijet. Njena prva zbirka pjesama, “Moja rijeka suza” iz 2003., puno govori samim svojim naslovom. Drugu je zbirku, “Hrvatskim generalima” iz 2006., posvetila našim generalima smatrajući da su nevino osuđeni.

Sada živi u Berku kod Vukovara baš na onom broju gdje su zlikovci najokrutnije mučili nevine ljude. I bez toga ratne strahote su u njenoj svijesti što se najbolje pokazuje u njenim pjesmama. Iako je ona danas zrela osoba i premda je rat bio pred četvrt stoljeća, u njenim očima i dalje su tuga i sjeta koje nas podsjećaju na dan kad je u plavom kaputiću, suznih očiju, napuštala razrušeni Vukovar.

Željka Mitrović Jurić o svojim je noćima u vukovarskom podrumu i samom odlasku iz grada progovorila kroz pjesme koje su teške i turobne, te u jednoj od njih kazuje kako su je umjesto “priča za laku noć uspavljivale granate”. Zbirka pjesama sadrži 73 pjesme, a urednik je zbirke Krunoslav Šarić, a više o svemu pogledajte u nastvaku.

IGRAČKE MOG DJETINJSTVA

ČESTO ME PITAJU ZAŠTO SAM OZBILJNA
NA TO SE PITANJE SAMO OSMJEHNEM
JER KADA BIH IM TO POKUŠALA OBJASNITI
NE BI SHVATILI
TO MI SE DOGODILO
PAR PUTA
SA STRUČNIM OSOBAMA
IŠLA SAM TRAŽITI NEKOG DA ME SHVATI
ALI UZALUD
NE SHVAĆAJU MOJA RAZMIŠLJANJA
MOJE PROBLEME
UVIJEK MI ISTO PONAVLJAJU
ZABORAVI RAT
TO JE BILO DAVNO
ALI KAKO ZABORAVITI RAT
KADA SU TU MOJE DJETINJSTVO, MOJI PRIJATELJI
MOJ MI JE GRAD OSTAO U SJEĆANJU
SAMO KAO RUŠEVINA
JER SE NE SJEĆAM KAKAV JE BIO DOK NIJE BIO RAZOREN
BILA SAM MALA
MOJE IGRAČKE SU BILI GELERI, ČAHURE
NISAM IMALA MEDU ILI ZEKU
NISAM ZA LAKU NOĆ SLUŠALA BAJKE
JA SAM SLUŠALA GRANATE

Mili Marušić / SirokiBrijeg.info