Pred lokalne izbore, vijest kako će se „uskoro“ u Širokom Brijegu i Posušju izgraditi novi trgovi sa sadržajima, gdje su objavljene vizualne snimke tih trgova.

Ništa čudno poznajući metode kojima se služi stranka HDZ BiH od završetka Domovinskog rata u BiH kada prije svakih izbora, krpa rupe po lokalnim cestama, uređuje nogostupe, pročelja zgrada, postavlja tzv. “zaštitne ograde“ pokraj dječjih igrališta koje su opasne po život naše djece, i koje su već probušile mnoge nogometne lopte svojim kao mač oštrim šiljcima (Knešpolje), počinju kopati kanalizaciju kako bi „naime“ doveli pitku vodu u MZ koju su davno obećali, zaposli još tzv. “mladeži HDZ BIH“ u JP i JU, da bi čim glasačka zvona utihnu ti projekti odjednom bili u većini slučajeva zaustavljeni a oni koji osvoje vlast, a to su uglavnom predstavnici stranke HDZ BiH zabave se sobom i svojim uhljebljivanjem jer im mjesečni paušal gradskih ili županijskih vijećnika nije dovoljan za život,osim nekih profesionalnih podizača ruku koji dobiju profesionalne ili savjetničke mandate, te mjesečnu naknadu od kojih 2.500,00 KM naredne četiri godine.

Nitko normalan ne bi imao ništa protiv izgradnje svega navedenoga pa čak i trgova, no ovdje se odmah postavlja nekoliko pitanja.

1.Kome se izgrađuju i uređuju navedeni trgovi?

2.Kome igrališta, nogostupi, igrališta, pročelja zgrada?

3.Kome se dovodi pitka voda?

4.Kome išta?

Ta pitanja muče veliki odnosno ogroman broj žitelja BiH, FBiH, njenih županija, općina i gradova.

Kome će služiti sve gore pobrojano ako svi koji imaju imalo mozga u glavi i vjere u sebe žele odavde pobjeći glavom bez obzira? Tko će sjediti i puštati djecu kako bi se igrali na tim trgovima, šetati nogostupima sa svojim boljim polovicama i djecom, sa svojim kućnim ljubimcima, igrati na dječjim igralištima kada je u Frankfurtu ove godine upisano više prvašića nego li u Viru, općina Posušje odakle su im roditelji? Tko će puštati pitku vodu na zahrđalim česmama u našim selima, i trgovima ukoliko ne bude ljudi? Hoće li to činiti s vremena na vrijeme silni uhljebi HDZ BiH i njihova tzv. “zlatna mladež HDZ BiH“ koji žive za danas, nikako za sutra. A to sutra mnoge od nas već jako boli, a zaboljeti će i njih, iako oni o tome još ne misle a imati će kada.

Ja tako ne mogu i neću.

“Moje srce ne može biti sretno ukoliko su pored mene gomile nesretnih ljudi, a ja ne želim umrijeti u pustoši svog srca“ rekao je svojevremeno pokojni Vlado Gotovac predsjednik HSLS i pjesnik.

„Svatko je pozvan na mijenjati svijet“ rekao je papa Benedikt XVI.

Pored tolikog siromaštva u zemlji,kraj tolikih socijalnih razlika, kraj tolike nezaposlenosti i drugih nevolja koje pogađaju ljude, neki se ponašaju poput pijanih i oholih bogataša koji ne primjećuju siromaha Lazara. Dok se neki enormno bogate raste broj pučkih kuhinja u BiH. Raste broj i ovršenih ljudi među kojima je velik broj Branitelja. Vladajuće političke elite bešćutno iscrpljuju radnike dajući im bijedne plaće nedostojne za podmirenje najosnovnijih životnih potreba, dok se stranačke elite bogate na njihov račun, glumeći umišljenost, pozu, elitizam bez pokrića, dajući ljudima ništa drugo doli akshibicionizam duhovne oskudice.

Otkad je završio rat birači traže politiku i političare koji će im omogućiti bolji i pravedniji život, no svi političari im u principu nude nacionalnu retoriku i nacionalne mitove, mit do mita ,laž do laži. Pri tome su jalovi, dosadni, neuvjerljivi u svojoj borbi protiv pljačke i ratnog profiterstva pa su od svojih fraza i opsesija skrojili mitove koje nose kao fratri habite.

Tko će konačno Hrvatima donijeti bolji život, postavlja se logično pitanje? To mogu učiniti samo oni koji napokon političke mitove i laži zamjene pozitivnim ekonomskim činjenicama. A to se ne može dok se u potpunosti ne izmjeni sadašnji model privatizacije koji je čudnovata psihološko – kulturološka – sociološka slitina u kojoj se oni koji vladaju ponašaju po principu: “Opljačkaj hrvatski narod i Hrvatsku državu da bi je više volio“. Uvijek do sada se biralo između podjednako potrošenih ideja, likova i između podjednako istrošenih političkih ličnosti, premda se svi jednako trude dokazati kako su nezamjenljivi,a vrlo brzo postaju jučerašnji jer još brže pokažu kako su nedjelotvorni. A oni se jadni trude prilagođavati izgrađujući vještinu održavanja i balansiranja na političkom moru. Ipak, svi političari stekavši neko ime grčevito ga se drže kako ne bi potonuli. Među njima ima velik broj onih koji liježu sa svakim u krevet za koga im krevet sredi politički svodnik.

Što se tiče birača dosta njih glasuje za vladajuće stranke iz nekih drugih razloga a ne zbog toga što im je njena politika jasna. Promatrajući sva ta politička “gibanja“ od završetka rata na ovamo dade se zamijetiti kako se čovječanstvo ne kreće prema sve većim mogućnostima koje nude moralni ljudi, već prema mogućnostima koje nude nemoralni ljudi. U tom smislu na pijedestal ljudskih vrednota je zasjeo novac,jer su sve civilizacije, religije, kulture, ideologije završile svoje povijesne misije, gdje je ostala samo jedna misao svijeta, jedno srce, duša, ljubav a to je on. Novac. Novac koji uklanja sve oznake iznad sebe. Sve Bogove i traži i pronalazi ljude ispražnjen od svih osjećaja i obzira. Boga je zamijenio novac.

Povjesničar Hendrik van Loon razlaže misao kako je cijela povijest čovječanstva povijest bijega od gladi,dok su političari kao gospodari i provoditelji pravde za koju znamo kakva je. Pravda koja je čista nepravda, jer politički principi velike većine političara traju kraće od mikrofonske jeke kada napuste govornicu. A jadni i napaćeni narod grca u suzama i nevoljama svake vrste svake naredne četiri godine nakon izbora. A narod ne traži ništa doli normalnog i smislenijeg života. Nikakve invalidnine i mirovine ne mogu imati takav terapeutski učinak kao neki smisleni posao. A tko može shvatiti obična čovjeka od političara kada je politika vlast i mast, te konačno i slast. Postoji nešto univerzalno,dugovječno, gotovo svevremensko što povezuje političare, a to je uvjerenje u vlastitu univerzalnost. A ta univerzalnost je suprotna Evanđelju koje propisuje kako je podnošljiva svakodnevnica najsvetije vrijeme i najsvetija mjera opstanka.

Političke elite se bore za svoju nazočnost na političkom nebu a na za objektivnost. One se bore za prešućivanje za nju nepovoljnih a za isticanje za nju povoljnih podataka. U politici vladaju interesi a ne iluzije i veliki principi. Dok se oni vozaju na skupocjenim jahtama ugrožavajući i ubijajući ljude na našem moru pučani im psuju mater. A njih to nije briga. Politika zapravo nije u službi zajedničke dobrobiti nego osobne socijalne promocije pojedinaca. Jednom je dvolična,jednom jednolična a gotovo uvijek bezlična.

Konačno poruka za kraj biračima kako ne bi sasvim izgubili vjeru u ljude i život:

„Narod je spreman na svaku žrtvu tako dugo dok ga ima tko voditi, dok država jasno pokazuje svoje namjere i dok god je narod siguran da oni koji ga vode daju sve od sebe “rekao je svojevremeno veliki Britanski političar prije kojih 70 i nešto godina.

Usudim se reći kako narod više nije spreman činiti toliko veliku žrtvu čekajući vladajuće političke elite kako bi im omogućili bolji život jer ih rastjeraše s njihovih vjekovnih ognjištima a to će morati skupo platiti. Više neće moći prodavati maglu biračima šireći iluzije urbi et orbi pred svake izbore kako će izgraditi i urediti naše trgove. Ništa od toga više neće moći jer su već davno prokuženi.

Vlado Marušić, kandidat za Gradonačelnika Grada Širokog Brijega,
ispred hrvatskog saveza HKDU-HRAST