Tehničku analizu uradio je inženjer zvuka Glasa Amerike u Washingtonu. Rezultati ukazuju da se telefonski razgovor čije postojanje Tegeltija negira ipak dogodio.

Sadržaji Glasa Amerike su besplatni za republikaciju u drugim medijima ali isključivo uz poštivanje dva uvjeta: navođenje izvora i URL link na originalan sadržaj. Prenošenje sadržaja bez ispunjenja ova dva uvjeta Glas Amerike smatra neovlaštenom reprodukcijom i može pokrenuti pravnu zaštitu svog materijala.

“Taktiku ćete vi prepustiti meni”, rečenica je koju izgovara predsjednik Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća Milan Tegeltija u snimku koji će dovesti do njegove ostavke.

U razgovoru iz nepoznatog izvora, koji je objavio portal Istraga, čuje se kako Tegeltija navodno s tadašnjom članicom VSTV-a Milijanom Buhom razvija strategiju za zapošljavanje njene sestre Sanje Čagar na poziciju sutkinje u Banja Luci.

“Ako Sanja konkurira u Banja Luci svi će znati da je ona tvoja sestra. A ti članica savjeta. I to će sasvim sigurno otići u medije. Tražiti će da daš ostavku.”, predviđa razvoj situacije Tegeltija nudeći i rješenje: “Ako se otvori pozicija u Gradišci, Prijedoru, … što je košta da bude tamo godinu dana pa da je kasnije prebacimo ovamo?”

Iznenađenje, opravdanja, poricanje

Nakon izbijanja nove afere predsjednika VSTV-a u prvim reakcijama on je i sam potvrdio da je razgovarao s Milijanom Buhom o zapošljavanju njene sestre.

Tegeltija je za BIRN BiH izjavio da je razgovor s Miljanom Buhom, kojoj je mandat u Vijeću istekao u listopadu 2020. godine, vođen u drugačijem kontekstu od onoga kako je to objavio portal Istraga.ba i da on u razgovoru ne vidi ništa sporno.

Osnovni argumenti Tegeltije i Buhe u to vrijeme bili su da se zapošljavanje nije dogodio.

Tek par dana nakon toga, nakon što je afera poprimila veće medijske razmjere, Tegeltija počinje da negira da se sporni razgovor uopće dogodio te tvrdi da su ga “montirale obavještajne i paraobavještajne službe” radi njegove diskreditacije.

Jedan od argumenata koji se Tegeltija trudi da što više puta ponovi je da “ako je snimak nezakonit, tj. nije moguće utvrditi autora, onda njegovu vjerodostojnost mogu potvrditi samo sudionici u razgovoru.”, te da je razgovor “montiran”

Najviši pravosudni dužnosnik BiH zaboravio je još jedan, najpouzdaniji način – tehničku analizu.

Glas Amerike je odlučio da osigurati vrhunski software i angažira vrhunske inženjere zvuka u centrali Washingtonu, kako bi provjerio tehničku stranu snimka.

Tijek analize

Analizom objavljenog snimka utvrđeno je sedam rezova, tj. da je snimak trajanja 3 minute sastavljen od 8 dijelova trajanja od 6 sekundi do minut i 30 sekundi. Analiza je utvrdila i točna mjesta tzv. reza.

Utvrđen je i šum koji ukazuje da je objavljeni snimak snimljen tako što je zvuk reproduktivan iz kompjutera a snimljen na odvojenom uređaju.

Glas Amerike, nakon ovih nalaza, kontaktirao je Avdu Avdića, urednika portala Istraga, koji je snimak objavio. Avdić je potvrdio da je snimak skraćen “zbog predugih nerazumljivih dijelova” sugovornice s druge strane telefonske linije.

On je potvrdio i snimanje s kompjutera obrazlažući to željom da zaštiti izvor tako što će, prekidom digitalnog niza, onemogućiti dalji prenos tzv. metapodataka u fajlu razgovora.

Što su metapodaci?

Metapodaci su pozadinske informacije koje bilježi svaki digitalno snimljen fajl. Pomoću analize metapodataka može se utvrditi kada je snimak napravljen, tip uređaja, a često i geolokacija snimanja te podaci o identitetu vlasnika uređaja.

Avdo Avdić pristao je da, u svrhu druge analize, Glasu Amerike ustupi originalni snimak trajanja 4 minute i 16 sekundi.

U drugoj analizi, analiziran je ambijentalni ton, svi zvukovi u prostoriji snimanja, udaljenost od uređaja koji je snimao razgovor te frekvencije zvukova na snimku što je otkrilo više detalja o samom snimku i okolnostima njegovog nastanka.

Autor analize je inženjer zvuka Thomas Leahy na preporuku šefa odjela za istraživačko novinarstvo Glasa Amerike Tom Detzela.

Za analizu su korišteni softwarei Avid Pro Tools i iZotope RX 8 Advanced.

Da li se razgovor dogodio? – Da

Rezultati analiza i objašnjenja inženjera ukazuju na to da se sporni razgovor zaista dogodio:

-Razgovor je snimljen u prostoriji približne veličine 4×4 metra koja je spojena s drugom prostorijom ili hodnikom.

-Za vrijeme snimanja i Tegeltija i uređaj/osoba koja snima su statični, a uređaj se nalazi na udaljenosti između 1,5 i 3 metra od izvora zvuka (Tegeltije).

-Prostorija u kojoj je razgovor snimljen ima veću površinu, vjerojatno staklenu od koju se zvuk sve vrijeme odbija.

-Na početku razgovora u prostoriji se čuje emisija vijesti, u kojoj se na jednom mjestu spominje predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

-Duži snimak se u odnosu na objavljeni razlikuje u dužini nerazumljivih odgovora s druge strane telefonske linije.

-Parametri ambijentalnog zvuka i frekvencija pokazuju da su svi dijelovi razgovora snimljeni pod istim okolnostima, na istom mjestu.

Da li je snimak montiran? – Postoji mogućnost

-Početak i kraj snimka pokazuju da je on dio dužeg razgovora.

-Uočene digitalne anomalije (glitch) na najmanje jednom mjestu ukazuju na to da postoji mogućnost da je snimak sastavljen od najvjerojatnije dva, a moguće je i tri dijela, istog ali dužeg razgovora.

-Software je na jednom mjestu detektirao zamaskiran rez.

Tegeltija: Kriv je “deep fake”

U cilju razjašnjavanja detalja analize Glas Amerike kontaktirao je Milana Tegeltiju. On nije odgovorio na poziv ali se javio Viber porukom, onemogućivši bilo kakva pitanja.

U dužoj poruci Tegeltija tvrdi da “samo on zna istinu”. Većina poruke posvećena je njegovom tumačenju “deep fake” tehnika za koje tvrdi da ih je “dovoljno demonstrirao” na svom Twitter nalogu. Njegov glavni argument za to je “da se samo može zamisliti što mogu [uraditi] obavještajne službe s opremom kojom raspolažu”. On tvrdi da su “vodeći svjetski stručnjaci” ne navodeći njihova imena, “jasno rekli da je skoro pa nemoguće” otkriti deep fake redove.

Nakon provjere, Glas Amerike utvrdio je da ove njegove tvrdnje ne odgovaraju istini. Prema tvrdnjama inženjera zvuka “deep fake” je stručnjacima i pomoću analize moguće otkriti, često i relativno lako. Iako takvi radovi mogu zavarati neobučene pojedince koji se oslanjaju isključivo na sluh ili vid, software koje koriste stručnjaci, a koji pri analizi prikazuju egzaktne grafikone i krivulje zvuka, nije moguće lako prevariti.

U slučaju analiziranog snimka, osnovni argument stručnjaka da nije u pitanju deep fake temelji se na izmjerenim parametrima tona sugovornice s druge strane telefonske linije.

“Ne vidim način da deep fake može napraviti tako nešto”, rekao je inženjer zvuka Glasa Amerike Thomas Leahy.

Dodatni argumenti koji ne idu u prilog Tegeltijinoj “deep fake” teoriji zavjere su karakteristike njegovog načina govora, često nerazumljivog i ispresijecanog te karakteristike jezika u BiH koji podrazumijevaju akcentiranje riječi i padeže, što deep fake tehnologije, za sada, teško mogu razumjeti i reproducirati.

Šta je “deep fake”?

“Deep fake” su sintetički stvoreni sadržaji. U njima se pomoću vještačke inteligencije i tehnike dubokog učenja (deep learning) softwarei osposobljavaju da, na primjer, mijenjaju lica snimljenim osobama proizvodeći sadržaje koji nisu stvarni i mogu zavarati čulo vida ili sluha konzumenata tog sadržaja.

Razlika između montaže i fabrikovanja

Montaža je legitiman proces u radu medija i odnosi se na rezanje dužeg snimka te sastavljanjem tih dijelova proizvodnju nove, kraće i tehnički ispravnije verzije.

Fabrikovanje je proizvodnja novog sadržaja uz pomoć montaže ali koji takvom zloupotrebom dobiva drugačiji, neistinit kontekst.

Epilog

Tehnička analiza Glasa Amerike ukazuje na to da se, sporni, objavljeni razgovor zaista dogodio, da je kraćen, te da sastavljen od dijelova (dva ili tri) dužeg razgovora, za sada, nepoznatih pojedinosti i trajanja.

Ba.voanews.com