Zbog toga što ne shvaćate ozbiljnost situacije alarmantno ugroženih radnih mjesta u svim sektorima gospodarstva (nemojte misliti da neće utjecati na javni sektor) upućujem Vam ovo pismo s nadom da će barem netko napokon shvatiti koje su posljedice ograničavanja broja osoba na okupljanjima.

Osim što ugrožavate radna mjesta, a ne samo ugrožavate već ste svojim odlukama od prije direktno već utjecali na otkaze koji su se dogodili u jednoj od najvećih hercegovačkih kompanija, a i drugih. Ograničavanjem broja osoba na okupljanjima direktno opet utječete na jednu od razvijenijih grana hercegovačke industrije, a to je „industrija svadbi“, ali ne samo na nju. U organizaciji samo jedne svadbe direktno je uključeno preko 50 ljudi kojima je to jedini i ako ne jedini onda je dobar izvor prihoda.

Konobari, kuhari, catering usluge, iznajmljivači šatora, farme ovaca, prodavači sira, mesnih proizvoda, prodavači pića, iznajmljivači automobila, prodavači garderobe(haljina, odijela, cipela, košulja itd.), prodavači dekoracija, cvjećarne itd.

Ugroženi su i drugi naši sugrađani obrtnici, radnici, umirovljenici i njihove obitelji.

Pitam Vas hoćete li Vi njima platiti kredite, hranu, ostale životne potrepštine, knjige za đake i studente, torbe, odjeću za novu školsku godinu, koje će uskoro oni trebati platiti?

I time dolazimo do začaranog ekonomskog kruga kojeg ćemo svi dobro osjetiti, čak i Vi u javnom sektoru koji mislite da ćete zauvijek biti dobro plaćeni za nerad.

Narod i dragi Bog sve ovo promatraju i biti ćete u povijesti zapamćeni kao izdajice naroda svoga.

Hoćemo li umrijeti od virusa gladi?

NE MOŽEMO DISATI!

Poduzetnici ne mogu disati.

Radnici ne mogu disati.

Studenti i mladi ne mogu disati.

Umirovljenici ne mogu disati.

Samo uhljebi dišu punim plućima.

DOPUSTITE NAM DA DIŠEMO.

Promjena se ne događa šutnjom!

Dario Hrkać

SirokiBrijeg.info