„Majke se rađaju u istom trenutku kad i djeca. One prije toga nisu postojale. Žena je postojala ali majka nikad. Majka je nešto potpuno novo“ – rekao je Rajneesh.
Majčin dan je blagdan u čast svih majki i majčinstva. Utemeljila ga je Anna Marie Jarvis 12.05.1907. godine nakon druge godišnjice smrti njene majke kada je osnovala Memorial Mother,s Day Meeting u čast svim majkama, kada je 500 bijelih karanfila dijelila u mjesnoj crkvi drugim majkama. Američki predsjednik Woodrow Wilson je 1914. godine majčin dan proglasio nacionalnim praznikom.
Od svih dana koji se slave u cijelom svijetu majčin dan bi trebao zauzimati posebno mjesto a on se slavi upravo danas, odnosno svake druge nedjelje u mjesecu svibnju. Skoro svaki čovjek u najtežim trenucima svog života zazivlje majku. On ju zaziva kad traži ljubav, dok je zaziva čak i kada želi nekoga povrijediti jer u oba slučaja majka je osoba koja dira u najskrivenije kutke naših srca. Posebno je teško kada nas majka napusti jer iza sebe ostavlja veliku prazninu, strah, tjeskobu, nesigurnost, jer dok smo s njom mi smo sigurni kako nas nikakva nevolja ne može sustići jer je majka brža i prigrliće nas svojim toplim i trenutnim rukama. Na njenom ramenu ćemo naći smiraj i kao djeca i kao odrasli. “Najbolje mjesto za plakanje je uvijek na majčinom ramenu“ – rekao je Jodi Picoult.
“Dijete u prvim presudnim godinama života majku doživljava kao sveobuhvatnu snagu koja štiti i brani. Majka je hrana, ljubav, toplina,zemlja. Kad te ona voli znači da si živ, ukorijenjen. Da si doma“r – ekao je davno Erich Fromm.
Mnogi ne upoznaju svoju majku nikada,međutim i u takvim situacijama njihova majka je tamo, tu, negdje. Neno srce svejedno kuca za svoje čedo,niti će ikada prestati kucati premda ga ne može dodirnuti. Jedanput negdje u nekom kutku svijeta jedna je majka po ljekarima rodila mrtvo čedo. Ništa nije tražila već samo da joj ga donesu. Kad su joj ga donijeli čvrsto ga je golog prigrlila uza svoje tijelo ne mjestu gdje joj je kucalo srce. Nedugo zatim njeno je dijete na njenim prsima zaplakalo i oživjelo.
S tim majčinim srcem svi kucamo i živimo do njene smrti. A kada ona ode dobar dio našeg srca ode s njom u toplu zemlju ali nam nije žao. Barem neka nešto naše ode s njom.“Obično se sve druge riječi pojavljuju u dvoje ili troje,čak ih ima na desetke i stotine primjera. Mnogo je ruža,zvijezda, zalazaka, sunca, leptira, braće i sestara, tetaka i bratića, ali je na cijelom svijetu samo jedna majka“ – napisala je Kate Douglas Wiggin.
Velika je razlika između majke i žene. Najveća razlika između njih je u količini ljubavi koje pružaju. Prva uvijek i po cijenu života žrtvuje život za ljubav svoje djece dok žena to neće učiniti jer ne zna što je to. Tek kada postane kao ova prva žena-majka postaće kao ona. Još je nešto vezano za majku što za ženu nije u tolikoj mjeri. Oprost. Majka će djetetu oprostiti čak kada je povrijeđena kao žena,dok žena to neće. Tisuće pjesama je opjevano na temu majke i majčinstva i sve su gađale njene najskrivenije kutke. No,nitko nije opjevao našu vlastitu majku u punini naših razmišljanja. Čak kad bi netko nešto i uspio pogoditi nikada do kraja jer to je naše. Nema tih riječi da opjeva i ispiše najljepše riječi, rečenice za našu majku jer ona je naša,samo naša,zauvijek i kada živi i kada umire. Od svih tih lijepo napisanih i sazidanih riječi u mozaiku naših slika crpimo našu snagu i ljubav koja ostaje u nama,raste buja, živi i ne umire. Iznova ljepša, trajnija, vrjednija. Naša jedina i najveća majka.
Steive Wonder je jednom napisao: “Prirodno stanje majčinstva je nesebičnost. Kad postanete majka više niste centar vlastitog svemira. Tu poziciju prepuštate vlastitom djetetu.“
Jedna od najljepše odigranih uloga majke je ispisana u Starom Zavjetu kada je mudri kralj Salomon htio iskušati dvije žene koje su obje tvrdile kako su majke istog djeteta. Kada je on izvadio mač da sasiječe to dijete na dva dijela tako da svaka dobije po polovicu jedna od majki se bacila po tom djetetu govoreći: “Ja sam lagala. Nije ovo moje dijete. Dajte ga njoj“, nakon čega je kralj Salomon odmah znao kako je ovo majka tog djeteta a ne ona druga, jer je ova bila u stanju dati svoj život za njega.
Djeca često ne mogu shvatiti i prihvatiti majčina rješenja. Ne mogu ih prihvatiti jer nisu u majčinoj poziciji koja je potpuno drugačija pozicija od pozicije djeteta. Dijete tek kad postane majka shvati tu poziciju. Pozicija majke je jedina pozicija koju muškarci ne bi prihvatili. Kad bi se majčinstvo zvalo knjigom tu knjigu muškarci nikada ne bi pročitali.
„Majka nije osoba na koju se oslanjate već je osoba koja oslanjanje čini nepotrebnim“ – misao je Dorothy Confield Fisher. Majka je osoba koja dijeli sve.
“Majka je osoba koja kada vidi da je ostalo samo četiri kriške pite za petero ljudi izjavi kako nikad nije voljela pitu“ – izjava je Teneve Jordan.
“Majčino srce je bezdan u čijim ćeš dubinama uvijek jedno pronaći: Spremnost na oprost“ – izjavio je davno Honore de Balzac.
Majku kada dugo ne vidimo,i kada se pojavimo pred njom,starom ili mladom, živom ili mrtvom, na starom ili svježem humku svejedno drhtimo kao rosa na jutarnjem listu okupanom prvim zrakama sunca što se lagano ljulja na tihom povjetarcu. Majčina ljubav u sebi objedinjuje sve ljubavi ovog svijeta. Stoga je nezamjenljiva njena ljubav. To je ljubav koja liječi sve rane. Prošle i sadašnje gubitničke dane. Njena ljubav je svijetlost svijeće koja gori a ne izgara. Njena ljubav je prošlost, sadašnjost i budućnost. Njena ljubav je građevina koja se nikada ne urušava. Nezamisliva je pa makar i pomisao ne voljeti svoju majku. To je isto kao kada mrzite vlastiti život.
„Biti majka puno radno vrijeme jedan je od najbolje plaćenih poslova, uzevši u obzir da je plaća čista ljubav“ – misao je Mildred B.Vermont.
Svaka majka radi puno radno vrijeme koje nikada nije izgubljeno jer u tom radnom vremenu se formiraju ljudi, na koje treba potrošiti puno radnih sati kako bi oni stasali.
„Majčinstvo – sva ljubav svijeta počinje i završava s njim“ – misao je Roberta Browlinga.
Majka, dom majčinstvo su riječi u kojima se gaji toplina jedine i nepatvorene ljubavi. A dom ne čini bogatstvo ili prostranstvo, ljepota ili udobnost. Ljepotu doma čini majka. Tek u takvom domu djeca postaju ljudi.
Kada takav dom napusti majka tom domu nedostajaće duša. Može u njemu stanovati tko god želi ali neće majka, a mi ma koliko se borili ili trudili zamijeniti to mjesto majkom nećemo uspjeti. Možemo tek pokušati ali nećemo uspjeti jer majka je jedna. Ona koja nam daje život za koji je tako puno radila. Ono što jedino možemo je živjeti život za nju. Upravo onako kako je sanjala i željela dok nas je sa smiješkom promatrala kada smo učili prve korake jer od njih počinje sve.
SirokiBrijeg.info / Vlado Marušić
