Još od osnutka HSP-a kojega je utemeljio Otac Domovine, unutarstranački odnosi te u više navrata vanjskostranački utjecaji dovodili su do prekida odnosa, razlaza, mimoilaženja u mišljenju ali i podmetanja što su činila samo zlo i stranci i njenim simpatizerima. Zašto bi i danas bilo drugačije, pitali bi zlobnici drsko se smješkajući. Po čemu je bolji „Ćane“ nego Ante Starčević, konstatirali bi gledatelji koji zaboravljaju da smo u 2016.

Nedavno su potezi ovih prstiju napisali da je HSP zabilježio nikada gori rezultat na lokalnim izborima u BiH. Stoji! Odnosno, nije laž. Ispovijest Stanka Primorca u Dnevnom listu o podmetanju sa strane od nekadašnjih čelnika HSP-a BiH ne stoji. Nije u redu. Ali nije ni Primorac izrekao laž a kamoli „Bog zna kakvu“ istinu poznavajući „pravaše“.

Ima ih dovoljno iz HSP-a koji su iz stranke otišli s rukama zamrljanim u maslo dok je stranka bila netko i nešto. Neka šute! Takvi (neki od njih) barem danas šute u javnosti i ne javljaju se želeći dodatni pad rejtinga stranke koja bi trebala biti i hoće jednoga dana ponovno, okosnica istinskog hrvatstva. Ali ih ima i koji lobiraju za druge, prodane duše! Trebali bi pustiti HSP BIH da živi svoj život i putuje svoj put pa makar on bio trenutno obilježen s nekakvih osam-devet-deset posto glasova.

Pravaštvo nije zanimanje. Nije terapija od nekadašnjih jugokomunističkih grijeha. Pravaštvo je stil života. Samo treba vjerovati i biti jedan. „Bog i Hrvati“ nije za svakoga. Zato bi barem trebalo pustiti pravaše koji nisu ogriješili svoju dušu i kroz političko djelovanje prevarili sami sebe da djeluju onako kako su zamislili. S vodstvom kojega imaju i koje će uvijek biti sklono promijeni ukoliko se ne postignu dovoljno dobri rezultati na najvećem festivalu demokracije poslije referenduma, a to su izbori.

Stoga je jedna rečenica izgovorena od strane Stanka Primorca upečatljiva. Ukoliko je doslovno prenešena od strane Dnevnog lista. „Hrvatska Stranka Prava BiH sve je spremna učiniti da vrati dostojanstvo pravašima, a to je moguće samo ako se vratimo izvornim pravaškim načelima i pravaškoj politici sa ovim vodstvom stranke ili nekim drugim, potpuno je nevažno pitanje“.

Bilo bi u redu kontaktirati određene persone koje su između redova (inkognito) prozvane od strane Stanka Primorca u članku odnosno priopćenju kojega je on poslao Dnevnom listu a „dnevni“ objavio. No, tko zna, možda se s izdajicama ne razgovara. Možda će uloge biti promijenjene. Ne poznavajući dovoljno „Ćanu“, sve je moguće. Poznavajući povijest Hrvatske Stranke Prava, sve izgleda još „mogućije“. Posebno dok se orao smješka sa vrha plota i uživa gledajući žrtvu što nije zaslužila biti plijen strvinaru.

Stanko Primorac je rekao da su se vodili intezivni razgovori o ujedinjenju svih pravaških opcija u BiH. S nekim čelnicima su se postigli i dogovori. S drugima se razgovara. S trećima i ne treba.

Matko Čuljak / Dnevno.ba