GRUDE – Vidljivo potresen, ali ustrajan u traženju istine i pravde, Gordan Šimunović iz Gruda, se prisjeća razbojničkog napada na njegovu obitelj 2002. godine, upravo na današnji dan. Toliko je godina prošlo da počinitelji ovog razbojništva nisu otkriveni i da sve bude još gore postoje radnje i dokumenti, koji potvrđuju da su policija i MUP ZHŽ sudjelovali u sprječavanju otkrivanja i sankcioniranja počinitelja.

Što Vam je u ovom trenutku najteže?

“Pa, svako prisjećanje na to je jako teško. Vrijeme ne liječi rane, kada znate da su vaši progonitelji tu negdje okolo, slobodno šeću, bez imalo su savjesti i ljudskosti, a u tome im pomažu i policija i MUP, koji bi trebali da sve istraže, a nije im ni četrnaest godina dovoljno za to. Da bi se sve opet htjelo relativizirati, počinju blatiti Vas žrtvu, izmišljajući nepostojeće i neistinito da omalovaže i podcijene”. – govori Šimunović.

Zdravko Boras i Boro Leko sve znaju

U nekoliko izjava danim državnoj televiziji on je okrivio policiju i MUP ZHŽ, izravno dvije osobe ministra Zdravka Borasa i policijskog službenika u uredu ravnatelja policije Boru Leku.

“Ni jednog trenutka u to nisam sumnjao, niti sam napamet za zataškavanje optužio Zdravka Borasa i Leku. Nakon saznanja o zataškavanju, povukao sam se i zatražio sam uvid u pojedinačne radnje policije, te sam zatražio kopiju dokumentacije. Prije nekoliko dana saznao sam da je Boras bio zapovjednik Operativnog tima na istraživanju mog slučaja, a sve je to putem odvjetnika želio demantirati. Slagao je i javnost i tog odvjetnika i pokazao kakav je čovjek i policajac i da je izravni suučesnik na zataškavanju dokaza. Zašto je to radio neka sam kaže. Žalosno je da se ljudi, poput Borasa, postavljaju na te funkcije. To govori u kakvoj kriminalnoj sredini živimo”. – kaže Šimunović i nadodaje, “Moj sugrađanin Boro Leko je spriječio prepoznavanje osumnjičenih i kada se to trebalo izvršiti, spriječeno je, zapitao sam se radi li se o policajcu koji istražuje počinitelja ili o njegovom branitelju”.

Možete li biti malo konkretniji?

“Naravno da mogu! Ključni dokaz je bila krv jednog od počinitelja, a kada je došao nalaz vještaka s rezultatom da se radi o boji kemijskog porijekla, sve mi je bilo jasno. S bratom sam odmah potom otišao u policiju da vidimo taj uzorak krvi, tu okrvavljenu vatu, koja je poslana na vještačenje i imali smo što vidjeti. Pokazali su nam potpuno bijelu vatu, čistu, bez boje i krvi, a kada je taj uzorak izuziman ja sam bio u kući i vata je bila potpuno krvava. Znači netko je u policiji sklonio pravi dokaz i podmetnuo čistu vatu, a na analizu poslao vatu s bojom.Druga stvar je bila opstrukcija prepoznavanja počinitelja. Glavni osumnjičeni se protivio prepoznavanju i u tome ga je podržao Boro Leko rekavši da prepoznavanje nema smisla. U policiji smo izvršili pregled fotografija, na temelju kojih je moja supruga pokazala na jednog od počinitelja, na te okolnosti dala je iskaz o prepoznavanju, te isti potpisala sve u mojoj nazočnosti.

Kasnije sam doznao da je taj iskaz nestao iz predmeta, a umjesto njega stavljena službena bilješka potpisana od Bore Leke u kojoj stoji da moja supruga nije nikog prepoznala. Te fotografije više ne postoje. Nakon što sam zatražio uvid u dokumente koji su vezani za prepoznavanje imao sam što vidjeti. U dokumentu ne stoji istina, da je moja supruga prokazala jednog osumnjičenog, već stoji da nije nikoga prepoznala. Nakon ovakvog napisanog dokumenta od strane Leke, nema se što nadodati. I treća stvar nikada nije provedeno grafološko vještačenje natpisa na mojoj kući, a informacije da je moj predmet na Tužiteljstvu ZHŽ “filtriran” na način da je sve što upućuje na počinitelja izbačeno, govore kako se to sve odradilo.”

Pitanje Borasu – Tko je u policiji uništavao dokaze?

Nakon opstruiranja istražnog postupka Šimunoviću je bilo jasno da su počinitelji napada na njegovu obitelj iz našeg kraja, tu domaći i da su u dubokoj vezi i suradnji s policijom, pa nadodaje: “Ono što me najviše zasmetalo i dotuklo od strane policije, pored uništenja dokaza i onemogućavanja prepoznavanja, je priča, koja se iz policijskih krugova proširila u javnost, da se ne radi o razbojništvu, nego o nekakvim mafijaškim obračunima. Umjesto da policija riješi slučaj, žrtvu razbojništva svrstavaju u druge okvire.”

“Policija sigurno zna tko su počinitelji, osobito Boro Leko i tu ne treba izmišljati toplu vodu. Zdravku Borasu i svim rukovodećima iz tadašnjeg MUP-a postavljam jedno pitanje – Jeste li proveli istragu da otkrijete tko je uništio dokaze i zamijenio krv počinitelja, tko je prodao, izuzetu radi vještačenja, zlatnu ogrlicu, osim ako vam to nije odgovaralo i vi bili u svemu tome?”

Ljubuski.info