Na poziv Vinka kard. Puljića, nadbiskupa metropolite vrhbosanskog, u Sarajevu je 13. prosinca upriličena duhovna obnova za katolike djelatne u društveno-političkom životu koja se sastojala od svete mise i prigodnoga predavanja.
Najprije je u sarajevskoj prvostolnici Srca Isusova, kardinal Puljić, uz koncelebraciju generalnog vikara mons. Luke Tunjića i tri svećenika predslavio misno slavlje kojemu je prethodila mogućnost za svetu ispovijed, što je nekolicina katolika političara i iskoristila.
Cjelokupni vrh hrvatske politike u BiH
Nadbiskupovu pozivu odazvalo se stotinjak političara i ljudi koji rade pri politici, na čelu s predsjedateljem Predsjedništva BiH Draganom Čovićem i predsjednikom Federacije BiH Marinkom Čavarom. Nazočni su, između ostali bili: predsjedateljica Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH Borjana Krišto, dopredsjednik RS-a Josip Jerković, ministrica obrane BiH Marina Pendeš, predsjedavajuća Doma naroda Parlamenta Federacije BiH Lidija Bradara, ministrica financija F BiH Jelka Milićević, ministar prostornog uređenja F BiH Josip Martić, ministar za izbjegla i raseljene osobe RS-a Davor Čordaš, predsjednik HDZ-a 1990 Ilija Cvitanović,te mnogi drugi obnašatelji dužnosti na različitim razina vlasti u BiH.
Odgovornost u aktualnom trenutku
Nadbiskup Vinko svoju je prigodnu homiliju koncipirao u tri dijela. Najprije je govorio o Sv. Luciji čiji se spomenda toga dana slavio. Ukratko je ocrtao njezin život obilježen djevičanstvom i mučeništvom za vrijeme Dioklecijanova progona te ukazao na narodne običaje vezana uz ovaj nadnevak: kao što je sijanje pšenice – simbola rađanja i novog života. Potom je progovorio o misnim čitanjima na osobit način iz Knjige proroka Izaije koji ukazuje kako Bog umornima daje snagu. Naglasio je kako čovjek današnjice treba postati svjestan kako mu je taj odmor, u Isusovoj blizini, potreban da bi mogao normalno funkcionirati u životu. Odatle i nužnost biti odgovoran u prepoznavanju i izvršavanju volje Božje. “Što je čovjek na većoj poziciji to ima i veću odgovornost. Ona pak traži i veću obvezu od Boga izmoliti snagu za nošenje sa svakodnevnim izazovima”, rekao je kardinal.
Kao treću točku razmišljanja istaknuo je da valja u narodu obnoviti pouzdanje u Boga. “Vjera mora ravnati mojim životom. Ako sam dio ovoga naroda onda moram raditi za njega”, naglasio je nadbiskup Vinko te dodao: “Neka nas Božja riječ prosvijetli da naš narod ne izgubi orijentaciju.” Potom je u tom kontekstu progovorio o problemu odlaska mladih istaknuvši kako se tu prepoznaju četiri temeljna razloga. Na prvom mjestu spomenuo je političku nesigurnost; zatim, činjenicu da roditelji i cijelo društvo nisu naučili djecu voljeti svoju domovinu; potom da su mladi odgojeni samo za uživanje a ne i za život; te naposljetku, tek kao četvrti razlog, nedostatak zaposlenja. “Nitko u životu nije uspio ako se nije napatio”, naglasio je na kraju kardinal Puljić zahvalivši ljudima koji sudjeluju u društveno-političkom životu BiH što su se odazvali njegovu pozivu na ovu duhovnu obnovu. “Ne smijemo se između sebe rasuti i zagorčiti, nego valja posložiti redove u istinskom zajedništvu oko općeg dobra i opstanka na ovim prostorima”, poručio je nadbiskup Vinko.
Predavanje o kršćaninu u politici
Nakon svete mise uslijedilo je predavanje u dvorani Svećeničkoga doma koje je održao prof. dr. Stjepan Baloban, pročelnik katedre socijalnog nauka Crkve na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu.
Razmišljajući na temu Kršćanin u politici: između evanđeoskog ideala i stvarnosti, prof. Baloban je istaknuo četiri značajke: Kršćanski angažman u politici; Politička i etička kompetentnost kršćanina političara; Etika u politici te Odgoj za politiku.
Uvodno je pojasnio kako je na Zapadu uobičajeno u okrilju Crkve govoriti o politici, što je na ovim prostorima “strano” zbog komunizma koji je to zabranjivao, no, istodobno je naglasio da na hrvatskom jeziku postoji obilje literature ove tematike te da ju valja iščitavati i proučavati. Stoga je ovu temu osvijetlio u okviru socijalnoga nauka Katoličke Crkve spomenuvši kako je blagopokojni zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić govorio da “socijalni nauk Crkve daje usmjerenje za rješenja svih društvenih pitanja”. Odatle je početno konstatirao kako i u politici valja “evanđeoski ideal pokušati primijeniti u konkretnoj situaciji”.
Važan je odgoj za politiku
Potom je prof. Baloban pod prvom točkom naveo dvije definicije politike koje u svom središtu imaju borbu za opće dobro. Istaknuo je da je kršćanin pozvani biti sugovornikom u pitanjima od čega se sastoji pravni poredak i kako ga oblikovati u stvarnosti. Ukazao je i na Isusovu angažiranost u društvu s načelom uvijek biti na strani siromašenih i obespravljenih. “Isusove smjernice učenicima nisu politički program, ali njegove zapovijedi – smjernice vrijede za sva vremena i u političkom životu, a to su: ljubav, solidarnost, poštenje, društvena pravednost, mir…”, konstatirao je predavač naglasivši kako su kršćani pozvani na obnovu svijeti preko aktivnog angažmana i u politici.
Citirajući riječi Sv. Ivana Pavla II. iz Christifideles laici (1988.) prešao je na drugu točku razmišljanja te ukazao da se katolici “nipošto ne mogu odreći sudjelovanja u politici”, ali da taj pozi mora pratiti i adekvatna kompetentnost. Odatle je istaknuo nužnost trajne izobrazbe i etičkih načela koja vrijede za sve ljude neovisno o religijskoj (ne)opredijeljenosti. “Tu dolazimo do pitanja važnosti etike, odnosno moralnoga ponašanja u politici! Danas je to, ne samo u BiH i Hrvatskoj nego i u Europi i u svijetu važna tema, a praktički je izvan društvenih rasprava, izvan onoga ‘mainstreama’ u javnom diskursu”, objasnio je prof. Baloban rekavši kako je tu još važnija uloga kršćana koji će pokušati biti “drukčiji” i isticati se svojom etičkom i političkom kompetencijom.
Zatim je u okviru treće točke govorio o etici u politici te pri tome naglasio da se “u političkom djelovanju osim moralnosti čovjeka pojedinca sve više treba voditi računa o ‘strukturama’ koje je čovjek stvorio i koje često djeluju moćnije od njega”. “Istinska kvaliteta parlamentarne demokracije nije u programima već u osobama koje provode te programe”, pojasnio je prof. Baloban te dodao da “religiozne vrjednote mogu nadahnjivati političare u traženju istine, pravednosti i posebno zauzimanju za opće dobro”. Napomenuo je sveprisutnu pogrešnu pretpostavku kako je netko dobar vjernik a loš političar. Odatle je zaključio kako u vremenu kulturnog i moralnog relativizma “politička kompetentnost pretpostavlja etička načela kao podlogu i okvir”.
Crkva se mora i ne smije baviti politikom
Zaključno je pod četvrtom točkom predavač govorio o odgoju za politiku istaknuvši kako se ona poimana u širem smislu definira kao politička kultura, a u užem kao politička praksa. Zato se, kazao je, Crkva mora baviti politikom (kao kulturom) i ne smije baviti politikom (kao profesijom). Spomenuo je kako se negativan imidž političara i vođenja politike odražava u stvarnosti na način da se mnogi sposobni ljudi distanciraju od toga posla te je konstatirao nužnost građanskog i političkog odgoja.
Svoje predavanje prof. Baloban završio je citirajući natpis iz Dubrovačke Republike: “Obliti privatorum publica curate – Zaboravivši privatne interese, brinite se za javne”.
“Baviti se politikom za kršćanina znači više poziv i poslanje, nego profesija i struka”, zaključio je predavač čije je predavanje izazvalo na razmišljanje i raspravu. Između ostaloga moglo se čuti kako se političari u vrijeme kada je Crkva u Vrhbosanskoj nadbiskupiji otvorila JUbilarnu godinu Josipa Stadlera mogu nadahnjivati na njegovim političkim idejama u kojima “nije lutao” te da Crkva pokuša uspostaviti strukturu “dušobrižništva političara” i na taj način pomoći u izvršavanju ove odgovorne zadaće za opće dobro svih ljudi.
Cjelokupan događaj završen je zajedničkim druženjem uz “čašicu razgovora” u dvorani Svećeničkoga doma.
