FOTO: Mili Marušić

ŠIROKI BRIJEG – Dok mnogi gledaju mogućnost kako “pobjeći” iz svog zavičaja u bolju i svjetliju budućnost gdje će pošteno biti nagrađeni za svoj rad, na sreću ima još puno naših sugrađana koji su uvjereni kako se i ovdje može živjeti od svoga truda. Samo je potrebno skupiti hrabrosti i krenuti u neki biznis drukčiji od onog kojeg želi raditi većina.

Navalili “svi” na smilje pa nastala prenatrpanost i neizvjesnost iz dana u dan kako će veliki lobiji upravljati njihovim radom i dirigirati im tržišnu cijenu proizvoda u kojem su mnogi uvidjeli kako bi mogli živjeti od svog rada i svoje obitelji prehranjivati.

Ali nije sve u smilju, ima i drugih kultura koje mogu uspjeti na našem području, a potrebne su za našu svakodnevnu prehranu.

Pizza, mljeveno meso, rižoto, omlet, piletina s paprikama, špagete…. i još puno kulinarskih specijaliteta koji su upotpunjeni tek onda kada u njih dodamo jedan od najzdravijih prirodnih proizvoda, a to su gljive.

Gortat Goluža iz mjesta Knešpolje (Širokog Brijega), odlučio je prije par mjeseci krenuti u posao s proizvodnjom šampinjona. Početak kao svaki i probijanje na tržište bili su teški, ali sa malo truda već se vide prvi znakovi jedne uspješne budućnosti uloženog truda u naše domaće gljive.

Posjetili smo Gortata u njegovoj “maloj” firmi iz koje je sve to krenulo, te pokušali doznati kako se odlučio na ovaj potez.

“Život je sam po sebi rizik, a tko neće riskirati i posvetiti se nečemu korisnom, dati sve od sebe i truditi se, teško će nešto postići u životu. Počeci su mi bili teški, kao i što je svaki početak. Odlučio sam prije nekoliko mjeseci krenuti s uzgojem domaćih šampinjona, učio sam od ljudi koji su već imali dugogodišnjeg iskustva u tome i naučili su me kako moraš imati kvalitetu proizvoda kojeg ćeš tržištu ponuditi ako želiš opstati da bi netko nešto kupovao od tebe” – govori nam Gortat o početku svoje odluke da krene u ovaj biznis.

Kako nam je kazao prvi dani nakon što su prispjeli plodovi trebalo ih je već distribuirati i pokušati se nametnuti tržištu prezentirajući svoj proizvod restoranima, picerijama a oni su ti koji svoje kulinarske specijalitete upotpunjuju sa šampinjonima.

Da to nije bilo lako govori nam Gortat koji je cijele dane obilazio te ugostiteljske objekte nudeći im prvo da probaju, a tek nakon toga ako se odluče i uvide kvalitetu ponuđenog da nastave daljnju suradnju. Nije trebalo dugo čekati odgovore onih kojima je ponudio svoj proizvod uzgojen na obiteljskom imanju i uskoro se krenulo i s prvim kupoprodajnim realizacijama i iz dana u dan dobiva sve više poziva da im dostavi svoje šampinjone, što smo se i mi uvjerili kroz nekoliko telefonskih poziva u dva sata provedana s njim u društvu gdje nam je pokazivao i objašnjavao svoje početke, svoj rad i trud koji ulaže kako bi dobio nešto što doista može tržištu ponuditi.

No da sve nije tako lako oko dobivanja kvalitete, s obzirom kako se radi o organskom uzgoju šampinjona, dokazuje i to kako ovaj proizvod zahtjeva pažnju i njegu kroz sva 24 sata i gdje u prostoriji apsolutno sve mora biti sterilno i jedan uvjet ako joj se ne ispuni od temperature prostora, temperature komposta, vlage… koji bi omogućili da počnu nicati, a kamoli da narastu, sve to može brzo i propasti.

Kako bi sve funkcioniralo, u ovom poslu mu pomažu supruga i troje djece. Na kraju je samo poručio kako je uvjeren da se ovaj rizik isplatio te se nada u skorijoj budućnosti proširiti proizvodnju i uvijek ponuditi kvalitetu iz domaćeg i organskog uzgoja jer zdravlje treba biti na prvom mjestu.

Mili Marušić / SirokiBrijeg.info