Fali nam ljudi koji se ne boje

HDZ BiH je odavno mašinerija koja radi prema točno utvrđenim pravilima, organizacija u koju se ulazi radi interesa jer, realno, davno je bila osamdeset deveta i prošle su početne devedesete kada je to bio pokret, otpor. A i onda su čak znali u HDZ-u kako se postupa sa protivnikom koji se previše približi. Naravno, to je bilo moguće jer je u HDZ ušlo i dosta onih iz bivšeg sistema čije su metode obračuna s protivnicima dobro poznate.

Stranka je to koja melje protivnike i neistomišljenike na način da im ne da posao, tjera ih na odlazak a onda će netko od njih reći kako je žalosno što je Hrvata u BiH sve manje. Suptilno, nema što. Tjeraju one koji nisu u HDZ-u i ne misle kao oni a onda plaču za njima. Kao, žao im demografske slike kod Hrvata a kada pogledamo strukturu zaposlenih u državnim službama, čak i u nekim privatnim, malo ćemo naći onih koji nisu članovi stožerne stranke.

Stoga kada se pojavi organizacija kao „Hrvatska zvona“ na čelu sa inače rječitim i inteligentnim Markom Tokićem koji ne odaje dojam da se boji ikoga i ičega u politici, narod se ponada. Oni koji traže alternativu ugledaju svjetlo nade u ovom podugačkom tunelu. A kada se dogodi da se čak ni oni jasno i glasno ne ograde od nepotizma najjače stranke u Hrvata, da ne prozovu one koji dijele Hrvate na podobne i nepodobne a nepodobnima žele istrijebljenje jer su samo biračko tijelo viška, dogodi se razočarenje.

Fali nam ljudi koji se ne boje. Ne kažemo da se Slaven Raguž ili Marko Tokić boje nekoga ali treba jasno i glasno prozvati HDZ i Dragana Čovića da je šef šefova, da upravlja svim i svakim i da bez njegova pristanka, ne daj Bože znanja, nigdje nitko ne može upasti, ni na kakav posao u javnoj službi. To se jasno zna i nije nikakva tajna. Samo treba to javno i reći.

Ovako ispada da glas dižu samo pojedini nepotkupljivi neistomišljenici HDZ-ove mašinerije. Svatko ima pravo raditi sa sobom što hoće no nisu svi Hrvati HDZ BiH, već smo spomenuli toliko puta. A takvi su izabrali teži put. No ne boje se i barem imaju vlastito mišljenje i stav kojim nitko ne može upraviti. Ali imaju i nesreću da izgleda neće dočekati da se čuje i njihov glas jer je HDZ BiH preozbiljna organizacija da bi dopustila da ih netko poremeti. Osim naravno međunarodne zajednice koja smisli „Alijansu“ ili „Platformu“ a time samo ojača HDZ koji na tim greškama plaši narod, s pravom ili ne, i onda dobiva glasove.

Pravaši su rascjepkani na više dijelova, tko i zna koliko. A kada bi i sve pravaške glasove svih opcija skupili na jednu hrpu, ni to ne bi bila neka iznimna brojka za ugrozu HDZ-a. Sve je tako jer su HSP upravo razbijali i planirali mu uništenje u HDZ-u. Ni „devedesetka“ nije postala do kraja alternativa jer su i nju rušili oni koji su je osnivali, zar ne?

Zato ostaje žal kada se pojavi neka naznaka da bi moglo doći do okrupnjavanja biračkog tijela nesklonog privatluku u javnim ustanovama, netko tko bi mogao privući brojne razočarane iz svih stranaka i one neodlučne kao i one koji ne izlaze na izbore jer kažu da njihov jedan glas ništa ne može promijeniti, a sve ostane na prilici.Jer ne dogodi se dugoočekivani veliki prasak.

Marko Čuljak / Dnevno.ba