Najvažniji povijesni događaj iz kojeg crpimo svoju vjeru je ono što svi znamo – što se dogodilo na križu. Ako ga ispravno razumijemo, od tog događaja imamo koristi u sadašnjosti. Tamo je Isus platio sve naše grijehe, kažnjen je On da ne bi bili kažnjeni mi. Sve naše bolesti, svi naši grijesi i gadosti završili su na Njemu, Njegovom dobrom voljom svo smeće ovoga svijeta završilo je na Njemu, On je postao smetlište svijeta. Oprošteno je nama zato jer je sve legalno naplaćeno. Kazna za grijeh je smrt. Bez obzira kako se mi osjećamo, sve je naplaćeno na križu.

Zahvalnost služi tome da se sjetimo onoga što je iza nas. Nekih se događaja iz našeg života možda bolje niti ne prisjećati, nisu svi ugodni. Međutim, mi koji se pouzdajemo u Boga, pa čak i oni koji ne vjeruju, mogu posvjedočiti da je On intervenirao u našim životima na najbolji način nebrojeno puta. Đavao ne može spriječiti Boga da čini divna čuda u našem životu, ali pokušati će učiniti sve da se za njih ne zahvaljujemo ili čak da ih se niti ne sjećamo.

Pamćenje onoga što je Bog učinio za nas i zahvaljivanje na tome nije potrebno Bogu kao nekom emotivno osjetljivom biću koje će se uvrijediti ako to ne učinimo. Kad vidimo što je On učinio u našem životu i životima ljudi koji nas okružuju, koliko puta nas je iscijelio, utješio, brinuo se za nas financijski, koliko je brakova popravio, molitava uslišio – po tome možemo prosuditi kakav je On, a ne prema tome kako se mi trenutno osjećamo. Jer, On je isti jučer, danas i isto tako dobar i brižan Otac biti će zauvijek. Da bi se prisjetili svih lijepih stvari koje smo doživjeli s Njim, ne treba nam nikakva vjera, to se već dogodilo, to je u našoj evidenciji sjećanja

Slabost s kojom se svi borimo je kad znamo kako trebamo živjeti, ali za to nemamo nikave snage. Čak i čovjek koji ne poznaje Boga ima neki unutarnji kompas koji mu govori kako bi trebao ili kako ne bi nikako smio. To je trajno stanje u kojem se čovjek rađa, u nemoći da ugodi Bogu i živi po Njegovoj volji.

Ako razumijemo i vjerujemo ispravno u taj događaj na križu, zahvaljujemo na njemu, iz toga možemo crpiti sav svoj život. Uzeo je sve naše bolesti, grijehe i slabosti i otuda tražimo osobođenje, snagu i oproštenje. Tamo je Njegov život završio, a naš je počeo.

Dolores Čović / SirokiBrijeg.info