Dodaci prehrani podrazumijevaju koncentrirane izvore hranjivih tvari koji nisu zamjena, već samo nadopuna uravnoteženoj prehrani. Da bi došli na tržište, dodaci prehrani ne trebaju proći opsežna pretklinička i klinička ispitivanja već samo dokaz o zdravstvenoj ispravnosti i sigurnosti primjene.
Problem dodataka prehrani je u tome što nemaju dokazanu djelotvornost, a uz pomoć marketinških trikova im se žele pripisati ljekovita svojstva. Također, naglašava se prednost prirodnih dodataka prehrani koji ne sadržavaju „kemiju”, a pritom se zaboravlja da se i u takvim proizvodima nalazi kemija jer biljke sadrže kemijske spojeve.
Osim problematike „djelotvornosti”, postoji i problem vjerodostojnosti sastava deklariranog na takvim proizvodima. Većina se sirovina za proizvodnju uvozi iz zemalja s jeftinijom radnom snagom, a neki proizvođači uvoze gotov proizvod pa u svojim pogonima samo mijenjaju izgled vanjske ambalaže. No, ni to nije sve, jedan od većih problema je i rijetki inspekcijski nadzor, kojeg se smatra izuzetno bitnim za provjeru vjerodostojnosti sastava dodataka prehrani, posebice zato što je riječ o proizvodima koje konzumira veliki broj ljudi.
Naravno, nije sve tako crno. Na tržitštu postoje i izuzetno kvalitetni dodaci prehrani čiji proizvođači koriste provjerene sirovine i tehnologiju izrade. Zbog toga je važno da se prilikom iduće kupnje dodatka prehrani savjetujete sa svojim ljekarnikom o tome koji preparat odabrati. Dodatak prehrani nije lijek pa stoga ne liječi bolest, već je samo nadopuna normalnoj i uravnoteženoj prehrani.