Kad se napokon ušlo u još jednu šatorsku noć i kad smo pomislili da će branitelji uz tople uštipke, čaj i kavu, te uz cjelonoćni turnir bele dočekati zoru, nastupile su neočekivane nevolje. Nije samo nezapamćeni prolom oblaka na Bijači stvarao probleme, i voda koja je potopila šator, već je ona plastična folija preko šatora, koju smo prebacili tijekom dana preko, u braniteljima izazivao grozan osjećaj nelagode.

Mnogi se prisjetiše početka Domovinskog rata i onih prvih najlonskih ratnih kabanica koje su nas više izluđivale na bunkeru od blizine neprijatelja. Nitko od nas, tada, nije mogao zadržati na glavi onu šuškavu kapuljaču samo pet minuta, kroz koju su kapi kiše stvarale nesnosljiv šopot u ušima.

Taj je isti šopot, noćas, u braniteljima stvarao ružan osjećaj davne nelagode, uz velike napore da se ne uruši šator.

Netko reče: “Ko’ da su se i nebeske sile urotile protiv nas!”

“Budi bez brige”, začu se glas iz mraka, “Sutra je novi dan!”

Ljubuski.net