LJUBUŠKI – Ante Paponja, kandidat za načelnika općine Ljubuški ispred stranaka HDZ-a 1990., HSP-a BiH i Hrvatskog saveza HKDU-Hrast u intervjuu za Dnevni list otkriva zbog čega je prihvatio poziv ovih stranaka za ulazak u predizbornu utakmicu, problemima s kojima se Ljubuški danas suočava, potencijalima koje treba iskoristiti, kao i ključnim prioritetima u radu koje će poduzeti ako pobijedi na izborima.
Prihvatili ste biti kandidat za načelnika općine Ljubuški ispred tri stranke (HDZ 1990., HSP BiH i HKDU-Hrast). Koji su ključni razlozi zbog kojih ste se odlučili na ovaj potez?
Postoji više motiva, ali bih naveo tri ključna. Jednom kada postanete političko biće, to ostanete i trajno, a druga je stvar sposobnost tih stranaka da učine ono što je važno u našem vremenu, a to je zajednički nastup i dijalog o najvažnijim pitanjima kao i politička sloga, što je izuzetno bitno u našem hrvatskom korpusu, a što nam nedostaje.
Pod tim sam uvjetima i pristao i rekao “ljudi ako možemo postići slogu oko najvažnijih pitanja možemo sve”. Treća stvar je očita vidljiva, a to je činjenica da se društveni i svaki razvoj Ljubuškog ne odvija u pravom smjeru. To je vidljivo svima; Ljubuški nije ono što bi mogao biti. Postoji ogroman raskorak oko mogućnosti i potencijala te ostvarenja koja se u se dogodila posebno zadnjih 20 godina, a najviše u gospodarstvu. Ljubuški je možda jedina općina u županiji koja nije napravila značajnije iskorake, a naročito u gospodarskom smislu.
Prema vašem mišljenju što su ključni razlozi za, kako kažete, nepostojanje tog iskoraka kao i veliki raskorak između mogućnosti i ostvarenja?
Razlog je nepostojanje suvisle gospodarske strategije, jer bez nje ne možete računati na uspjeh. Naši su potencijali ogromni; Ljubuški je nekada bio sjedište kotara, mjesto koje su prepoznale različite države kao mjesto vrijedno poštovanja.
On je mjesto koje ima materijalne, ljudske, klimatske, geostrateške i prometne potencijale da se može razviti u jedan ozbiljan, jedini ozbiljan grad na potezu od Splita do Dubrovnika. Ljubuški ima dovoljno vode i obradivog tla te izvrstan zemljopisni položaj, a tu je blizina važnih prometnih čvorišta. Sve su to potencijalni koji su se nažalost slabo iskoristili. Politika je pak ključni razlog jer ona upravlja životom i procesima, ali je problem što se Ljubuški u političkoj priči HDZ-a BiH u zapadnoj Hercegovini stalno nalazi na repu.
Središte političkog odlučivanja nije u Ljubuškom, već izvan njega, tako da se kadroviranje ljubuških kadrova ne vrši iz Ljubuškog na transparentan i objektivan način već nam se uvijek nameću kadrovi koji pak nisu u stanju nametnuti interes grada na razini županije i države niti ga braniti i provesti. Zbog toga Ljubuški stalno pati.
Ukoliko osvojite poziciju načelnika što će vam biti prioriteti u radu? Postoji li prostor za promjene koje će omogućiti snažniji gospodarski uzlet općine?
Prvo treba pozvati agenciju za reviziju kako bi se utvrdilo stvarno stanje, nakon toga započeti sa saniranjem onoga što ne valja, od proračuna pa do privatizacije, a zatim i pokrenuti gospodarske aktivnosti. Naime, u tom je smisli posebice bitna privatizacija budući da osim par slučajeva, nemate one priče koje su koje završile uspješno. Uglavnom se radila tranzicija od nečega prema ničemu. Danas imate i nekad velike subjekte koji su ruševine, primjer je Vinarija, ali i Duhanska stanica koja je pored toga i kulturno dobro. Imamo hotel s konca 19. stoljeća u ruševinama, a tu su i subjekti koji su stradali u nepogodama poput velikog staklenika u Klobuku. I velike tvrtke koje su jedno vrijeme dobro radile sada su u zastoju. Na sceni imamo nesposobnost pokretanja resursa, a posebice poljoprivrede, iako su nam mogućnosti ogromne. Nemamo ozbiljnih ulaganja; sve što se događa su privatne inicijative pojedinaca uz malu pomoć općine. Ljudi su hrabri, ali nam nedostaje prava organizacija. O tome govori i činjenica da su nas sve bitnije investicije zaobišle; sve je otišlo prema nekim drugim općinama. Ulagači su također zaobišli Ljubuški…Mislim da je vrijeme da institucije sankcioniraju one koji su nas doveli u ovakvu situaciju.
Vjerujete li kako stranke koje su vas predložile mogu donijeti neke promjene u političkom djelovanju?
Kako da ne, one su poželjna alternativa. Treba promicati zdravo političko natjecanje, a ne politički kanibalizam i zatiranje protivnika. To je neodgovorno ponašanja. Mislimo kako je ovo začetak jedne kvalitetne oporbe ovakvom sustavu koja mora postati, nadam se, i na nacionalnoj razini stožerna snaga koja mora okupljati ljude na nov način i usmjeravati u novom smjeru. Ovo što se sada službeno provodi ne idu u pravom smjeru.
Spomenuli ste političko natjecanje. Kako gledate na predizborni nastup u područjima gdje su Hrvati većina, a kakvo je mišljenje o nužnosti zajedničkog nastupa na nacionalno ugroženim područjima?
Zajednički nastup u središnjoj Bosni je neminovan, tko god nije za to on je neprijatelj naroda i politička štetočina. Ali treba i velikodušnost, pa tako onaj tko je moćniji treba biti i velikodušniji i smislu da ne inzistira maksimalno na promicanju svojih interesa, već da raširiti krila i skupi sve zdrave životne snage koji mogu pomoći. Ali ne smijemo podleći da političke suparnike uništavamo. To nas odvodi u propast. Treba nam zdravo natjecanje. Pa i u ugroženim područjima bez propulzije zdravih ideja u natjecanju nema napretka. Jer što kad osvojimo vlast? Treba saslušati ljude i otvoriti zdrav dijalog, jer ljudi nose ideje i načina kako da se nešto provede. A ne nastupati oholo, ignorirajući i s visine.
Što je prema vašem mišljenju potrebno hrvatskoj političkoj sceni u BiH?
Ovo je nezavidna pozicija koja traži prestrukturiranje političke scene na idejnom i organizacijskom planu i novo rediefiniranje odnosa prema državi i narodu. Ljubi zaboravljaju važnost Herceg-Bosne kao sinonima za naš narod. Mi smo jedina prava brana velikoj Srbiji i bošnjačkoj hegemoniji. Hrvatska polika mi djeluje vrlo neozbiljno možda i cijelo razdoblje nakon smrti pokojnog Franje Tuđmana te ne shvaća vrijednost i geostratešku važnost našeg korpusa.
Kao jedan od svjedoka i sudionika vremena u kojem se osnivao Hrvatski narodni sabor kako danas gledate na to tijelo?
Treba reći kako je 1995. godina bila ključna za nas u BiH. HDZ je tada bio pokret koji se bavio nacionalnim pitanjem, ustrojem BiH i našim pravima, ali je došlo do loše političke procjene prema kojoj je hrvatsko pitanje riješeno u BiH. To je učinjeno s dozom samoobmanjivanja te se mislilo da je kao i u Hrvatskoj, gdje je nacionalno pitanje riješeno, potrebno što prije prijeći iz pokreta u stranku. No, postdaytonska su rješenja urušavala ionako naš diskutabilan ustavno-pravni položaj, a stranka se ne može nositi s tim problemima, jer se državotvornim i nacionalnim pitanjem bave pokreti.
To su shvatili 2000. godine i kroz HNS pokušali ispraviti pogrešku, ali se već otišlo predaleko te je HNS postao žrtva HDZ-a kao stranke te nije mogao nametnuti kao krovno tijelo koje osmišlja i provodi strateške odrednice hrvatske politike u BiH. skeptičan sam oko HNS-a. Treba nam novi politički pokret s novim snagama i pravom strategijom te moramo poći od stvarnosti kakva jeste, utvrditi gdje smo sada i kako ići dalje do nacionalne slobode.
Dario Pušić / Dnevni list
