“Ti si Petar Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati“(Mt 16,13.19), Riječi su Sina Božjeg kada je utemeljio svoju Crkvu čije carstvo nikada nije niti će propasti unatoč svim burama i neverama koje se stoljećima nesmiljenom žestinom obrušavaju na Njene zidine

Crkva kao naša majka i zaštitnica nauma Božjeg kroz stoljeća je prolazila kroz različite faze, gdje bi se zbog nekih trebala stidjeti, (inkvizicija i Križarski ratovi npr.) ali svejedno uvijek stamena, neuništiva i postojana na svom putu kroz stoljeća, jer je uvijek bila i ostati će zaštićena riječima Sina Božjeg iz Evanđelja po Mateju s početka ovog teksta. No, kako bi Crkva naša na kamenu ostala i opstala netko ju je trebao čuvati, a čuvali su je sljedbenici Isusa Kista, Apostoli koji su širili po svijetu Riječ Božju, ali su uz to i štitili sebe od svih napada koji su im prijetili udaljavanjem s tog zacrtanog Božjeg puta. Kroz stoljeća su se čuvale zidine te Crkve jer javnosti i običnom puku nije bilo omogućeno što se sve događa unutar zidina te Crkve. No,danas zahvaljujući modernim tehnologijama i bezbrojnim društvenim mrežama mnogo se toga više zna o događanjima unutar same Crkve. Pa su tako na površinu vode isplivale mnoge afere svećenika pedofila, njihove afere u svezi utaje novaca, ljubavne afere gdje su se prvi takvih informacija dočepali novinari mainstream medija u rukama Sotone kako bi napali zidine naše Crkve, i gdje im prioritetan zadatak nije ocrniti svećenike u tim aferama već samu Crkvu.

Kao dokaze za to poslužiti ću se jednim primjerom koji se na sva zvona i uvijek naglašava upravo od strane tih mainstream medija. Ukoliko se pojavi neka seksualna afera u kojoj je sudjelovao neki svećenik ili biskup na bilo kojem kraju svijeta, kada neki od tzv “žrtava“ seksualnog nasilja od strane tih biskupa ili svećenika javno progovori o takvim aferama (od kojih su mnogi nevjerodostojni), ti isti mediji odmah daju slijedeće ekskluzivne naslove u svojim medijima: “Crkva je idealno tlo za pedofiliju“, premda Crkva nikada nije niti će braniti bilo kakvu pedofiliju ili bilo kakve nastrane aktivnosti njenih pastira koje oni eventualno učine, a najmanje će biti pogodno tlo za pedofiliju. Ta, sami su Papa Franjo i njegovi prethodnici u više navrata naglašavali kako treba čistiti žito od kukolja a poglavito treba čistiti našu crkvu od kukolja. Znači i sama Crkva kao Božje zdanje je dužna čistiti svoje redove od svih oblika grijeha, te se distancirati od istih i osuđivati ih, nikada ih ne skrivati i prokazivati kako bi zadržala svoju čistoću kako je to zamišljeno u početku Njenog stvaranja. Stoga je neprihvatljivo identificirati našu Crkvu i neke njene pastire sa samom Crkvom jer je Crkva vječna i neuništiva dok su neki Njeni pastiri ljudi od krvi i mesa koji su načinili grijeh kojeg se Crkva treba odreći, osuditi ga i sasjeći u korijenu.

Ipak da li se naša Crkva službeno uvijek i svugdje odriče grijeha nekih njenih pastira počinjenih u današnje vrijeme koje je više no ikad bremenito problemima unutar same Crkve i van nje? Ovdje nećemo ulaziti duboko i daleko u zidine naše crkve već ćemo ulaziti u zidine naše Crkve na Širokom Brijegu koja je tu tik pred našim vratima. Ne namjeravajući nikoga uvrijediti a najmanje proglasiti krivim dužni smo progovoriti na neke pojavnosti koje imaju negativne konotacije na vjernički puk Grada Širokog Brijega i njegovih okolnih župa koje traju već duže vrijeme, i o kojima imam namjeru ovdje progovoriti kao vjernik, kršten i krizman upravo u našoj Crkvi na Širokom Brijegu, te stoga i polažem pravo na progovoriti.

Prva stvar o kojoj želim progovoriti je plaćanje Svetih misa za naše pokojnike. Naime,naša Crkva (franjevački samostan na Širokom Brijegu) se slijepo drži prakse kvartalnog plaćanja misa za naše pokojnike. Naime, svi oni koji žele platiti misu za svoje pokojnike dužni su to učiniti u roku kako je to propisano odlukom franjevačkog samostana, a taj rok je propisan na nekoliko dana (konkretno od 02-07.12.2019. godine te od 09-14.12.2019. godine i to za 4/četiri mjeseca (siječanj, veljača, ožujak, travanj), te u drugoj fazi za (svibanj, lipanj, srpanj i kolovoz), dok je u trećoj fazi predviđeno plaćanje za rujan ,listopad, studeni i prosinac) i tako u krug godinama.

Takvom praksom se od ranog jutra (čak i prije 05 sati ujutro) pred vratima župnog ureda u Širokom Brijegu stvaraju ogromne gužve, gdje dolazi do nemilih scena, psovki, vrijeđanja, uvreda pa čak i fizičkog naguravanja pučana za što postoje bezbrojni svjedoci. Pisac ovih redaka je u par navrata pokušao obaviti razgovor s pojedinim svećenicima franjevačkog samostana na Širokom Brijegu na tu temu, no ništa drugo osim arogantnog i podcjenjivačkog postupanja tih svećenika nisam doživio, i gdje sam uvijek pri odlasku iz župnog ureda svima srdačno obećao kako ću se žaliti višim instancama naše Crkve jer se u hodnicima naše crkve i pred njenim vratima začinje i rađa grijeh a to naše Crkva ne smije dozvoliti.

Suočeni s takvim događanjima naši svećenici na Širokom Brijegu su prošle godine otvorili vrata dva ureda unutar crkve kako bi svi pučani mogli platiti misu za pokojnike no ni to nije put, istina i život koji im je utro Sin Božji. Opet su bile gužve, nešto manje, no opet je padao grijeh i sve ostalo navedeno u prethodnom pasusu. Ove godine je naš franjevački samostan izdao jedno pismeno priopćenje koje svatko mogao preuzeti u župnom uredu kojim ukazuju na probleme koji nastaju prigodom plaćanja misa za pokojnike, gdje navode kako je bilo “obostranih poteškoća“ odnosno „obostrane neugodnosti“ između njih i pučana te stoga mole pučane da se dogovore tko će platiti misu za njihove pokojnike tako da se ne dogodi da više članova iste obitelji ne plaća misu za iste pokojnike,te računaju kako će se time smanjiti gužve u njihovom uredu i pred njim.

Što se tiče dijela kojim se pučani pozivaju da netko plati misu za pokojnike iz te obitelji, ta je inicijativa zdrava i poželjna i treba je pozdraviti, no naši svećenici pri tome zaboravljaju na neke činjenice ili ih ne žele znati a one se tiču slijedećega: Velika većina naših obitelji je nagrižena izvana i iznutra, dosta ih je razvedeno, ne pričaju braća i sestre, roditelji i djeca te je stoga praktično nezamislivo da se unutar takvih obitelji postigne sporazum ili dogovor tko će od njih platiti misu za zajedničke pokojnike kada nitko od njih ni sa kim ne razgovara niti ima bilo kakvog kontakta jer je velika većina od njih vani i rijetko dolazi. Naši svećenici koji su površno prišli ovom problemu trebali su naglasiti izričito i explicite kako neki član obitelji može platiti samo jednu misu za njegove pokojnike, dok svi drugi koji se pojave naknadno to ne mogu učiniti jer je njihov član obitelji s imenom i prezimenom već to činio prije njih, te oni to ne mogu učiniti jer je već učinjeno. Tko će prvi platiti misu za zajedničke pokojnike u takvom slučaju je drugo pitanje.

Ipak,ovo pitanje nije prioritetno piscu ovih redaka. Pitanje koje muči pisaca ovih redaka tiče se plaćanja mise za pokojnike u svakom trenutku tijekom cijele kalendarske godine koje mu se ne omogućava. Ja dolje potpisani Vlado Marušić, želim bilo kada u uredovno radno vrijeme župnog ureda u franjevačkom samostanu na Širokom Brijegu platiti misu za svoje pokojnike na datum kada to želim(u pravilu na dan smrti mojih pokojnika ili barem jednog od njih). To sam otvoreno rekao svećenicima franjevačkog samostana na Širokom Brijegu gdje sam dobio odgovor kako to nije moguće jer je plaćanje kvartalno, te kako to moram učiniti u onih nekoliko određenih dana predviđenih za uplate čekajući svoj red i slušajući psovke, uvrede, naguravanja i fizičke sukobe unutar samih zidina naše crkve. To sam odmah odbio i rekao kako želim platiti misu bilo kada tijekom cijele kalendarske godine u uredovno radno vrijeme župnog ureda. No, bio sam arogantno odbijen s tim zahtjevom uz napomenu kako se mise za pokojnike uvijek održavaju onda kada na oltaru ima svećenika koliko ima uplaćenih misa za taj dan.

Sada sam ja odbio to obrazloženje govoreći kako to nije u redu jer jedan svećenik može govoriti odjednom misu za 70 pokojnika gdje je dužan prije početka pročitati imena pokojnika za taj dan i svatko od rodbine će slušati svoju misu,a osim toga svako će jutro crkva biti dupkom puna što je vječna težnja Crkve. Nakon toga sam napustio župni ured čvrsto uvjeren kako je moj zahtjev realan i opravdan,imajući u vidu kako se svake godine u Bleiburgu održava jedna misa za preko 558 000 ubijenih Hrvata, jedna misa u Vukovaru za sve poginule i ubijene Hrvatske branitelje dana 18.studenog svake godine, misa na Bilima za sve pobijene franjevce i Hrvate u II svjetskom ratu, te mnoge druge mise diljem RH, BiH i diljem svijeta za sve žrtve II svjetskog rata, poraća i Domovinskog rata, a naša Crkva na Širokom Brijegu to ne želi učiniti. Ta sam je Isusu Krist dok je naučavao u Izraelu više volio da bude mnogo slušatelja Njegovih Riječi nego li njih nekoliko. Stoga ću na ovome ustrajati i tražiti od odgovornih institucija naše Crkve na svim razinama udovoljavanje ovom zahtjevu kako bi se odstranio grijeh ispred vrata župnog ureda u Širokom Brijegu i pred vratima franjevačkog samostana a omogućavanje plaćanja misa za pokojnike u svakom trenutku tijekom kalendarske godine je idealan odgovor na to i nitko me ne može uvjeriti u suprotno jer se time ne čini nikakav grijeh već naprotiv njegova eliminacija.

Druga stvar o kojoj želim progovoriti je držanje obreda mise za pokojnika iz sela Mokrog koji je navršio 90/devedeset godina života,koji je kršten, krizman, vjenčan i živio je cijeli svoj život u Mokrom i koji je po svojoj vlastitoj želji i želji njegove rodbine trebao biti sahranjen kao prvi pokojnik u novosagrađenom groblju u Mokrom. No,voditelji franjevačkog samostana iz Širokog Brijeg su odbili voditi svetu Misu u tom groblju uz obrazloženje kako to groblje nema uporabnu ni građevnu dozvolu,te su postupili poput nekih hrvatskih političara kada su izjavljivali“Ne bih se štel mešati“, jer to novoizgrađeno groblje uz ostale prateće sadržaje na bivšem društvenom zemljištu je izgradila udruga „Ostajem ovdje“ iz Mokrog koja je svojim vlastitim sredstvima uz pomoć svojih mještana donatora izgradila to groblje i ostale prateće sadržaje, čime je na sebe navukla bijes Gradskih struktura Grada Širokog Brijega koje su imale druge namjere s tim zemljištem, te lokalnih struktura HDZ BiH iz Mokrog i Grada Širokog Brijega, koje im nisu izdale potrebitu dokumentaciju i zbog čega je nastao nepremostiv jaz između navedene udruge i vlasti Grada Širokog Brijega.

Ne ulazeći u srž tih nesporazuma ili sukoba o kojima će konačnu zadnju riječ reći nadležne institucije ja se ovdje vraćam na odgovorne osobe franjevačkog samostana u Širokom Brijegu koji se nisu “štel mešati“ u odnose onih koji ne daju važeće dozvole za to novo groblje, i obitelji pokojnika, odnosno udruge “Ostajem ovdje“ te nisu htjeli držati obred Svete mise za pokojnika u tom novom groblju. Neka mi Bog oprosti grijehe ali odgovorno držim kako su odgovorne osobe franjevačkog samostana u Širokom Brijegu morale držati obred Svete mise za pokojnika u tom novom groblju jer je on to tražio kao i njegova obitelj a osim toga on je to svojim životom i zaslužio a što znaju svi mještani sela Mokrog ali i mnogo dalje o tog sela. Nikakvog moralnog opravdanja nemaju odgovorne osobe franjevačkog samostana na Širokom Brijegu za odbijanje držanja obreda Svete mise za pokojnika i to odbijanje će kao zvono na zvoniku naše čuvene Crkve na kamenu Širokog Brijega zvoniti na daleko i na široko. Zvoniti će uvijek kao i u dane kada su partizani 07.veljače.1945.godine u toj istoj crkvi pobili sve franjevce misleći kako ubijaju duh hrvatskog naroda iz Širokog Brijega i Hercegovine ubijajući svećenike. No, zvona naše Širokobriješke crkve su opet zazvonila i zvoniti će uvijek, no ova tiha zvona odbijanja držanja obreda Svete mise za pokojnika u Mokrom koja neće davati čujne zvukove zvoniti će u dušama mnogih članova obitelji pokojnika i njihovih prijatelja u zemlji i inozemstvu, a tek kako dugo će zvoniti u ušima odgovornih svećenika našeg franjevačkog samostana koji su to odbili učiniti.

I upravo zbog tih nečujnih zvona koja će svakim danom zvoniti sve više u ušima odgovornih franjevaca našeg samostana na Širokom Brijegu krajnje je vrijeme da ih ta zvona probude, jer ukoliko nastave spavati snom pravednika dok se oko njih ruše mostovi koji vežu njihove pučane i mostovi koji vode prema našoj crkvi na Širokom Brijegu bojim se kako će ostati jako osamljeni u Širokobriješkoj crkvi koja je odoljela mnogim burama i neverama i ostati će tu zauvijek bez obzira tko ju bude opsluživao.

Vlado Marušić / SirokiBrijeg.info