Branitelji

U jesen zlatnu godine neke
Domovina pozva sinove svoje:
“OSTAVI DJECU, VINOGRAD,POLJA;
TI DOĐI BRANIT GRANICE MOJE!”

I uze krunicu u ruku vojnik
U rano jutro ostavi polja
“Bože mi čuvaj obitelj moju!
I neka se vrši ta volja Tvoja!”

I ostavi selo u zoru vojnik
Dozrelo grožđe i mirna polja,
“Bože mi čuvaj kuću i selo
Što biti mora , volja je Tvoja!”

I posljednji pogled na kuću baci,
zagrli ženu dok zora sviće
“O Bože dragi ,Ti čuvaj sviju
Tvoja je volja, što mora bit će!”

Jedan za drugim polako idu
Dok magla siva kroz polja ide
I suzu bola u oku svi kriju
Tu suzu zebnje da drugi ne vide.

Uz moćni Dunav prolaze tiho
S puškom u ruci u bitku se kreće
“Da li će večer svi dočekat oni
Tko se iz bitke vratiti neće?”

I mnogi oni usnuše mirno
U bici strašnoj život su dali
Ostale majke ,žene i djeca
Na oltar domovine mnogi su pali.

A danas oni što ostaše živi
Duboke rane u duši svi nose
Suborac prvi je pokošen pao
Da li se žrtvom njegovom ponose?

I zadnji metak u srce vam posla
Oni zbog žrtve što žive u moći
Al istina vaša svjetlit’ će uvijek
Na vrata raja svi ćete doći.

Domovina vaša silno Vas ljubi
I dobri ljudi od rada što žive
Nestat’ će oni što vas ne vide
Procvast će polja ,voćnjaci njive.

Domovina vaša silno Vas ljubi
I cijeni žrtvu koju ste dali
A dobri ljudi to isto vide
I cijene slobodu za koju ste pali.

Posvećeno svim braniteljima, poginulima, nestalima, njihovim obiteljima
i svima onima koji su ostavili sve i dali sve što su imali za nas i našu domovinu.
Na žalost i danas u miru moraju još voditi bitke još bolnije i teže nego u ratu.

Poginulima pokoj vječni daruj im Gospodine !

Željka Burić / SirokiBrijeg.info