Među događajima kojih se sjećamo u Velikom tjednu bilo je mnoštvo situacija koje su bile takve da bi Isusova ljutnja bila sasvim opravdana. Međutim, ne samo da je ljutnja izostalanego je Isus reagirao “u svome agape maniru”.

Sjetimo se ponašanja na posljednjoj večere, o čemu Angelo Camastri kaže sljedeće: ”Isusovo ponašanje daleko je od svake ljudske logike. On je znao da Ga je Juda odlučio izdati, znao je da će ga Petar zatajiti, znao je da će se svi ostali razbježati i napustiti ga i, zbog toga ih je s pravom mogao prezreti: mogao je vikati, mogao je prevrnuti stol izdanog prijateljstva, mogao se obračunati s tim nezahvalnim ljudima (a to smo, zapravo, svi mi!), a umjesto toga – on im počinje prati noge! U toj gesti Bog objavljuje da je njegova svemogućnost ljubav!” …..

( “Dio è amore”, str 170.)

Sjetimo se i sudskoga procesa u kojem predstavnik pravnog sustava najprije donese zaključak da Isus nije kriv i više puta kategorički kaže “Nikakve krivnje ne nalazim na ovom čovjeku”. Čak donese pravosudnu odluku da ga potpuno oslobodi “Od tada ga je Pilat nastojao pustit”. I tako redom, sve dok mu glavari i političke glavešine nisu priprjetili i rekli “Ako ovoga pustiš nisi prijatelj caru.” Drugim rječima ”Ako ga oslobodiš, to će značiti da ne podržavaš stranku, partiju i opciju koja je trenutno na vlast i bit ćeš smjenjen po kratkom postupku. Nakon toga “drugarskog upozorenja”, Pilat iz koruptivnog straha da ne izgubi “fotelju”, mijenja pravosudnu odluku. Ito je mijenja drastično. Odluku da ga potpuno oslobodi preinačuje u odluku da ga osudi na smrt. Povjesničari prava kažu da se tada desio pad pravosudnog sustava ito pad od kojeg se pravosudni sustav nije oporavio ni do dana današnjega.

Žao mi je naroda

Tijekom Isusovog javnog djelovanja bilo je mnoštvo situacija koje su imale povoda za ljutnju i prijezir. No, kako rekosmo, umjesto ljutnje na djelu je bila ljubav i sućut .“Žao mi je naroda”- često je on govorio.

Kroz citat Tomislava Ivančića sjetimo se taksativno nekih od tih situacija: Oslobodio je prostitutku Magdalenu, moralno obnovio poreznog profitera Zakeja, među svoje uzeo poreznika Mateja, prihvatio je sveučilišnog profesora Nikodema koji je, od straha da ga ne osude njegove kolege, došao po noći na razgovor. Preljubnicu je spasio od kamenovanja, a Samarijanki, koja je imala pet muževa, pomogao da bude konačno vjerna u svom braku. Josipa iz Arimateje, jednog od vijećnika, zavolio tako da je ovaj odlučio biti do kraja pošten i vjeran svojoj savjesti i Isusu samome.”

Nosite to odavde

No bila je jedna situacija koja je Isusa razljutila do te mjere da je i bič upotrijebio. To je ona situacija kada je rastjerao intersesnosebične lobije, glavare , dilere, mjenjače, oskrnavljatelje svetinja i isprevrtao njihove stolove i stavove izopačene “ Mjenjačima prosu novce i isprevrnu stolove njihove. I reče: “Nosite to odavde”..

Svi znamo razloge zašto je tada tako postupio zašto ih je nalepušio i zašto im je rekao ”Nosite to odavde.” Isto tako znamo da bi i danas, sada i ovdje, u ovim našim krajevima također bilo potrebno viknuti i kriknuti: Nosite to odavde…

Nosite odavde donacije od ukradenih para, neisplaćenih plaća i zalogaja ukradenog iz usta sirotinje.

Nosite odavde rodne ideologije i nakaradne protuljudske i protubožije zakone.

Nosite odavde odličja dezertera, lažno domoljublje i privilegije lažnih branitelja.

Nosite se odavde sluge masona, vračari, zli ljudi, krivi učitelji, lažni proroci i slijepe vođe.

Nosite odavde leteće stative, PR opcesionare i glasnogovornike praznorječja.

Nosite se odavde političari kojima je uzor i zaštitnik Juda Iškariotski.

Nosite odavde one za koje Amos kaže “prvine naroda” koji na počivaljkama izvaljeni, jedu janjad iz stada, deru se uza zvuk glazbala, opijaju se i mažu najfinijim uljem – al za slom Josipov ne mare.

Nosite se odavde sljedbenici “sljepih vođa”, niskosavjesni podizači ruku, beskičmenjaci i trutovi.

Nosite odavde duhovno anestezirane, uspavane i mlake glavare svećeničke.

Marana tha

Slobodan Milas / SirokiBrijeg.info