Povodom zlatnog jubileja svećeničkog djelovanja fra Rade Vukšića ispred crkve Presvetog Srca Isusova u Studencima, u subotu 12. kolovoza 2017. godine je služeno svečano misno slavlje. Prije samog slavlja iz župne crkve su se svećenici i biskup u procesiji uputili prema vanjskom oltaru. Misu je predvodio vojni biskup u BiH mons. Tomo Vukšić, uz zlatomisnika fra Radu Vukšića,
zamjenika provincijala Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM fra Ivana Ševu, studenačkog župnika don Ivana Štronju te druge brojne svećenike.
Na početku je župnik Štironja pozdravio vjernike na slavlju koje je u znaku broja 50 te zahvalio Bogu za ovih fra Radinih pedeset godina, za svaki njegov korak koji je učinio za vrijeme svoga dosadašnjeg zemaljskog života, za svaki korak koji je bio u ime Boga i ljubavi prema Bogu, u ime čovjeka i ljubavi prema narodi, u ime domovine i ljubavi prema rodu i domovini, zaželjevši mu tom prilikom dobro zdravlje kako bi nastavio tim koracima.
Vojni biskup mons. Vukšić je kao dječak recitirao pjesmicu „Ponos ti si nama“ na fra Radinoj Mladoj misi na groblju u Gornjim Studencima, a propovijedao i za vrijeme mise kojom je on obilježio 40 godina služenja Gospodinu.
U nadahnutoj i poticajnoj propovjedi mons. Vukšić prvo se podsjetio na misao iz slavlja njegove Mlade mise, potom na ponešto od prije deset godina te dodao još koju misao i tako pokušao zaokružiti 50 godina Radinog vjernog služenja Domovini, Crkvi, Čovjeku i Oltaru.
„Dragi fra Rade, nakon posvetne molitve svećeničkog ređenja koja je izgovarana nad tobom i nakon polaganja ruku na tebe, osim tolikih propovijedi i vjeronaučnih pouka koje je gotovo nemoguće izbrojiti, ti si u svojih 50 godina svećeništva ako si svaki dan služio samo po jednu misu za oltar izišao 18 200 puta, a to znači da je po tvojim molitvama i polaganju ruku isto toliko puta se dogodilo čudo euharistijske pretvorbe. Tolika vjenčanja si obavio, brojne vjernike po ispovjedi pomirio s Bogom i radovao se s ljudima, ali i sprovode vodio žalujući s uplakanima. Tolike si pripravio za prvu pričest i krizmu te mnogima za vrijeme posljednjega rata materijalno pomagao“ , rekao je biskup Vukšić u svojoj propovijedi koju je završio molitvom o zahvalnosti i svećeničkoj radosti kako dva osnovna osjećaja koja ima svaki zlatomisnik.
Na kraju misnoga slavlja fra Rade je zahvalio prvo Bogu što mu je dao zahvalne oči koje umiju vidjeti bez odviše pitanja, a zatim je zahvalio ljudima koji su ušli u more njegovog svećeničkog života i dali mu svježinu i potporu. To su u prvom redu, pokojni roditelji Jure i Jaka koji su mu prenijeli vjeru u Boga, čovjeka i Domovinu.
Istaknuo je i duhovna lica koja su utjecala na njegov život, a na prvom mjestu pokojnog fra Radoslava Vukšića, njegovog neizravnog strica kojega osobno nikada nije vidio ali su mu roditelji još kao malom Andriji ispričali svu tragičnu istinu o njemu i ostalih 65 hercegovačkih franjevaca te je na redovničkom oblačenju uzeo njegovo ime. Njegov lik i mučenička smrt bila je sjeme njegovog redovničkog poziva pa je ujedno i proslava Radine Zlatne mise bila i večer sjećanja 100. obljetnice Mlade mise doktora fra Radoslava Vukšića, profesora i posljednjega ravnatelja Gimnazije na Širokom Brijegu kojega su sljedbenici vjerske mržnje 1945. godine odveli i ubili na još uvijek nepoznatom mjestu.
Na njegov svećenički život kako je sam rekao utjecali su i braća franjevci i prvi rođaci njegove majke, Hardomiljčani fra Bonifacije i fra Ljudevit Rupčić koji su u njegov život prenijeli znanje, kao njegovi profesor te hrabrost i ljubav, kao fratri i živi mučenici u zatvorima.
Na kraju je zahvalio svima ostalima koji su ga vodili kroz svećeništvo najprije Hercegovačkoj franjevačkoj provinciji Uznesenja BDM, a zatim i svima koji su se pridružili njegovom zlatomisničkom slavlju te na bilo koji način tome dali svoj prinos.
„Moj svećenički život odvijao se izvan domovine. Djelovao sam u sedam biskupija izvan domovine, u tri države, a sad mi je lijepo i ugodno na Humcu. Ponosan sam i radostan, što sam dobar dio svećeničkog života ugradio u biskupije koje su imale manjak svećenika i zatražile pomoć od drugih. Posebno sam ponosan na svoj rad među hrvatskim iseljenicima u Švicarskoj. Gdje sam god djelovao držao sam se načela ostati vjeran svom svećeničkom i redovničkom pozivu, biti na ponos svojoj franjevačkoj zajednici i hrvatskom narodu, biti s vjernicima u njihovim potrebama, njihovim radostima i žalostima“, rekao je zlatomisnik i pozvao sve da nakon misnog slavlja dođu dođu na Trseljevinu na zajednički objed kod njegove rodne kuće.
Zlatomisničko slavlje pjesmom je uveličao župni zbor iz Studenaca, a biskup Vukšić je prije podjele blagoslova, radujući se fra Radinim lijepim mislima, krepkom glasu i dobrom zdravlju koje ga još uvijek služi preporučio humačkom gvardijanu fra Dariju Dodigu i župniku fra Ljubi Kurtoviću da iako je u mirovini da ga ne štede jer on još puno može učiniti.
Posted by Ljubuški portal on 13. kolovoza 2017
LJportal.com
