Prije Općih izbora u listopadu 2018. Županijom ZH orilo se samo jedno pitanje:”Jeste li siti?”.

Sa plakata, društvenih mreža, usmenom predajom, osim vrijeđanja birača da su ovce (jer birači su ljudi koji su između ostalih i vas izabrali), poslana je jasna poruka da je “nova snaga” političara sita korupcije, uhljeba, jednoumlja, lažnih obećanja, iseljavanja, lako stečenih diploma.

Unatoč ostvarenom rezultatu i osvajanju dva mandata u Skupštini ŽZH zvona za domovinu više ne zvone. Ne zvone na društvenim mrežama, ne zvone sa plakata i ono najvažnije ne zvone u zastupanju svih onih koji su i dalje siti.

Nakon što su obećali da svoju sitost neće prosipati po kafanama jasno je da je ne prosipaju ni na sjednicama Skupštine ŽZH. No ne možemo reći da ne brinu o statističkim podacima, koji se javno vrte prije svakih izbora kao pokazatelj aktivnosti pojedinih vijećnika u dotadašnjem radu, pa iako dva vijećnika sa pravom na četiri pitanja po sjednici oni postave ponekad jedno i tu temi bude kraj. Sveopći muk do iduće sjednice ako na nju uopće prisustvuju od privatnih obaveza. Ruku na srce nije lako zvoniti na “osvijetljenoj pozornici”, zvoniti za povjerenje narod lakše je kroz marketinške trikove kada dođu ponovni izbori.

Svaki izbori nose pojavu da je mandat kao klistir te više nisu siti nego su gladni. Ali narod je i dalje sit. Sedam mjeseci nakon izbora sit je uhljeba, jednoumlja, lažnih obećanja i uzaludnih mandata.

Narod je najviše sit političara na baterije, onih koji lažnom empatijom, marketinškim suosjećanjem pozivaju da dan izbora ne protratimo u kafiću nego da im damo povjerenje i onda nam se posljednji put obrate zahvalom na našem glasu i do idućih izbora budu uhljebi, jednoumljaci i poslušnici onih na koje su nas huškali.

Mili Marušić / SirokiBrijeg.info