VLADO MARUŠIĆ: Došlo je vrijeme da braća po oružju napokon izvuku podrumske štakore iz mišijih rupa!

Kardinal Franjo Kuharić je davno rekao jednu istinu a ona je: “Ima istina od kojih se ne može odstupiti, ima granica na kojima se mora stati, i položaja s kojih se ne smije uzmicati. “Braniteljsko pitanje je pitanje koje nikada nije pravedno riješeno. Nisu ga htjele ili smjele riješiti političke elite zbog niza razloga. Nisu ga riješile odmah nakon rata jer su braniteljsko pitanje uzele u svoje ruke kategorije ne branitelja, podrumskih pacova koji su u vrijeme rata bili u svojim mišjim rupama iz kojih su samo izvirivali kada su topovi zašutjeli, pazeći pri tome da ih netko od Branitelja u maskirnim odorama ne bi spazio jer je postojala velika vjerojatnoća kako će ih netko od „nabrijanih“ Branitelja ohladiti.

Kada su topovi definitivno zašutjeli, brothers in arms (braća po oružju, odmah me asocijacija vuče na pjesmu Dire Straitsa i briljantnog Marka Knophlera,) su jedva čekali dočepati se svojih toplih postelja i toplih bedara svojih supruga (normalno tko je imao nešto od toga), odbacujući svoje kalašnjikove, tandžare, streljivo, RPG, zolje, želeći samo utonuti u čvrsti san. San iz kojih ih nitko nije smio probuditi. Danima, godinama su spavali, sanjali otvorenih očiju. Podrumski pacovi pa i oni koji su u vihoru rata utekli u treće zemlje su se lagano,oprezno počeli vraćati, orni, svježi, čili, oprezni, sigurni jer su u džepu imali ono o čemu su ovi „spavači“ samo mogli sanjati, pa su ponajprije počeli ispipavati „minirani“ teren, plaćati „deminere“ koji će im osigurati kuće, stanove, dvorišta, radna m mjesta. Kada su osigurali sve to, nije im bilo dovoljno. Morali su osigurati svoju egzistenciju pa kako-tako, pa su počeli kupovati radna mjesta, a najlakše je radno mjesto kupiti kada podmažeš „baglame“ tih vrata koja vode k tim mjestima, pa potom podmažeš neke druge“baglame“ koja vode do političkih mjesta jer za to ne trebaš biti posebno nadaren, a da o nekoj obdarenosti tih kupaca radnih mjesta govorimo ispasti ćemo smiješni, jer je muževnost u njima davno nestala. Ostala je tek suha smokva jada. Ni to im nije bilo dovoljno, tim podrumskim pacovima pa su počeli u vrijeme takvih događanja kupovati lažne RVI i to ne iz neke financijske potrebe, već zbog uznositosti, jer su znali kako se moraju pojaviti kad-tad među narodom a kako dokazati svoju pripadnost Braniteljima već kupujući lažnu RVI, a imali su svesrdnu podršku u ratnim zapovjednicima koji su uzimali njihove ratne plaće dom su oni „crnčili“ na dul-dungu, upisujući im sve dane terena, čime se zatvorio krug zločinačkih namjera, deal u kojemu nitko nikoga nije mogao a niti smio prevariti, a uvijek su i to ispravno nažalost kalkulirali kako su istinski Branitelji zauzeti nekim drugim područjima, poput erogenih zona svojih supruga, ili istraživanjem i pretraživanjem svojih šuma i pašnjaka na kojima su nešto planirali zasadit ili posijati.

FOTO: Mili Marušić

Konačno ostali su prevareni samo oni istinski i pravi domoljubi Branitelji,koji su se nadali,živjeli za trenutak kako će ih se netko sjetiti a nije. I to je živa istina do danas. Određen broj demobiliziranih Branitelja je šutio čak 20-ak godina nakon završetka rata dok nije uspio podignuti svoju pognutu glavu. Držali su je oborenu i to ne stoga što su se stidjeli nekoga ili nečega već stoga što im je tako bilo lakše. Jer da su digli svoju glavu ranije neke glave više ne bi vidjele svijetlost svijeta.

Kada su podigli svoje glave krenuli su putem pravde i zakona.“Kojeg zakona i koje pravde“? upitaće se mnogi. One pravde i onog zakona u kojeg su vjerovali kada su dali sve što su imali. Međutim, premda su znali kako su pravda i zakon imaginacija u rukama nekih drugih skupina nisu mogli barem ne pokušati.

Pokušali su sve i svašta. Ponižavali su i sebe i druge, vjerujući kako će činjenice i argumenti s kojima su raspolagali razoružati on druge,no uzalud. Dobivali su pusta obećanja od ovih,od onih političkih struktura, ovih od onih ministarstava Branitelja, zakonodavnih i izvršnih organa i ovdje i tamo,no oni bi ih uvijek vraćali na početak. Vraćali bi ih jer ovi potonji nisu naučili lagati, ni u ratu a ni miru. A ovi drugi su se uporno kockali s njima i s njihovim strpljenjem, uvijek i iznova procjenjujući ih kao nebitne, neformalne skupine Branitelja, koje nisu reprezentativne, jer reprezentativni su neki drugi kojima su predodređena radna mjesta, uredi, proračunski novci, te sve druge beneficije ovog svijeta, kojima ovi probisvijeti kupuju svoje vrijeme i svoje trenutke u kojima uživaju zajedno sa svojim istomišljenicima.

Međutim svemu dođe kraj, poput pješčanog sata iz kojeg curi pijesak. Dana 18.04.2017 godine u Ljubuškom je izvršena prozivka i prikupljanje potpisa članova Udruge Zaboravljenih Branitelja Podružnica Ljubuški koji su prikupili 448 članova koji su svi do jednoga izrazili svoju spremnost za sve daljnje aktivnosti u rješavanju braniteljskog pitanja i ne samo braniteljskog, već i mnoga druga nagomilana pitanja jer podrumski pacovi nisu samo dirnuli i nagrizli braniteljsko pitanje već i pitanje života i smrti. I sve druge podružnica UZB čine isto ovih dana i broj članova UZB a da ne kažemo njihovih istomišljenika se svakim danom realno povećava, do neviđenih razmjera. Sada se postavlja pitanje koje je to Braniteljsko pitanje? Ukoliko niste pozorno pratili ovaj tekst od početka reći ću ukratko: “Rješavanje pitanja podrumskih pacova.“Postoji deratizacija,detoksikacija i dezinsekcija kao izrazi koji se koriste u svrhu uništavanja nagomilanih pacova i drugih insekata. A pacovi i insekti su se namnožili od rata na ovamo da se od njih više ne može niti disati. Njima je dobro i nije ih bila briga što su na svakom koraku nagrizali sve čega su se dotakli. Najviše su nagrizli dostojanstvo onih koji su ih pustili dvadesetak i nešto godina da se namnože.

brljubuski190516_19

To dostojanstvo se mora vratiti,treba ga povratiti jer u tom dostojanstvu leže svi odgovori. Potpuno je nebitno tko će ili što dobiti vraćanjem tog dostojanstva u smislu novčane naknade jer ona nikada nije predstavljala prioritet. Prioritet je predstavljalo njihovo lažno predstavljanje i zastupanje. Predstavljali su i zastupali nešto za što Branitelji nisu dali svoje živote i dijelove tijela. Konačno svoju dušu. Nekoliko puta Branitelji su se primakli blizu cilja,konačnog uništenja tih insekata i pacova, šišmiša i vrana koje piju krv braniteljsku.

I na kiši i na snijegu su pokušavali i svaki put kad bi se opasno primakli pacovi su im nešto obećali,a čim bi se odmakli,oni bi se dodatno utvrdili i osnažili,još jači u svojim lažima. Razne kombinacije su primjenjivali. Kombinacije laži i obećanja,ucjena,obmana i prevara, pa čak i prijetnji ali nikada nisu uspjeli do kraja. Svaki rat ima svoju strategiju koja se u konačnici pokaže uspješna ili pogubna. Blokada institucija, graničnih prijelaza ili nešto treće. Sve su to bile igre bez granica. Igre mačaka i miševa. Ponekada bi se i obični građani, hodočasnici oglašavali ukoliko bi u svojim uobičajenim aktivnostima bili ometeni jer nisu mogli normalno funkcionirati, pa su prozivali te iscrpljene Branitelje govoreći im kako ne trebaju blokirati granične prijelaze već institucije, ministarstva koja im ne daju njihova prava. Da ne traže alimentaciju prije utvrđivanja očinstva. Međutim zar očinstvo nije utvrđeno davno? Mnogo prije nego su se neki od samosvjesnih građana i građanki koji osporavaju takve aktivnosti Branitelja i rodili.

Konačno tko i zašto blokira granice ili institucije? Da li ih blokiraju Branitelji ili pak oni koji ne žele istinu pa time nastradaju i obični građani i hodočasnici? Da možda Branitelji kojim slučajem ne blokiraju granice da ih kojim slučajem ne napuste supruge s njihovo petero zajedničke djece jer su oni jadni u svojoj izbezumljenosti i uzaludnosti odista počeli gubiti bitku u svojim obiteljima,pa im se kao jedini ispravan način učinilo blokirati sve granične prijelaze prema vani da ih žene njihove i djeca ne napuste zauvijek? Ta zar nisu pored ostalog ratovali i za to da se odavde ne bježi, a s druge strane da ne dopuste “bežaniju“ ovim pacovima jer su im jedanput to dopustili pa im se to obilo o glavu?

brljubuski190516_24

Da nisu odlučili blokirati granice da ovi podrumski pacovi ne bi više imali što jesti jer dobar dio tih graničnih prijelaza služi tim podrumskim pacovima za uvoz njihove omiljene hrane, sira, mesa, te svih drugih slastica kojima su se hranili svih ovih godina nakon rata,ne ostavljajući pri tome niti mrvice onim koji su im dopustili da se namnože? A podnošljiva svakodnevnica je po evanđelju najsvetije vrijeme i najsvetija mjera opstanka.

Konačno tko je uopće stvorio te granične prijelaze preko kojih se ovi podrumski pacovi redovito odvoze na more,na skijanje u planine, u treće države sa svojim ljubavnicama i njihovom djecom? Čemu uopće služe ti svi granični prijelazi? Služe li povratku ili odlasku? Zar ti isti Branitelji nemaju prava u ime Božje zatvoriti te granične prijelaze svima i ovdje kao u kutiji koja prijeti da eksplodira i koja će ionako eksplodirati riješi pitanje deratizacije,detoksikacije i dezinsekcije? Tko ih ili što u tome može i ima pravo spriječiti? Tko to ima stariji od njih? Tko to može reći kako je časniji i pošteniji od njih pa taman netko bio sličan njima,jer isti ne može biti? Može li itko reći nešto njima kada ih vidi 448 X još toliko na graničnim prijelazima ili pred državnim, županijskim ili općinskim institucijama kada se pojave? Može li im itko tada pogledati ili zaviriti u ranjenu dušu? Smije li se itko usuditi dirnuti im otvorenu ranu uspomena i nepravde? Ne igrajte se s njima jer nećete dobro proći. Ni vi koji pišete protiv njih, a ni vi koji šutite a radite po svome,jer nitko do sada nije imao posla s njima i bolje je svakome ne imati posla s njima. Nisu to penzići,sindikalci,huligani,kriminalci već skupina Branitelja iznad kojih samo visoko na nebesima stoji i bdije jedini i milosrdni Bog kojemu ti isti Branitelji jedino vjeruju i pred njim kleče na koljenima. Ta Braniteljska vojska je Božjim naumom kreirana i nitko joj nema pravo stati na put. Toj vojsci je dano da se brani i braniće se.

FOTO: Mili Marušić

Šutite i pustite ih neka rade po svome jer će oni uraditi jedino ispravno za sve nas. Nemojte se previše izlagati jer deratizacija,detoksikacija i dezinsekcija traži zatvorene prozore i vrata neko vrijeme,a kad opasnost prođe svi ćemo lakše disati. I ljudi i cvijeće. I ptice i drveće. Zrak će mirisati na ljubičice i ruže najljepše cvijeće među cvijećem. Upravo onako kako je trebalo biti.

SirokiBrijeg.info / Vlado Marušić