ŠIROKI BRIJEG – Da, takva je bila veljača 1945. godine. Dosta toga ste zadnjih dana čitali i na ovom portalu o događajima od prije 72 godina, a zasigurno i putem drugih medija s obzirom da smo u Širokom Brijegu imali održavanje “VII. Dana pobijenih hercegovačkih franjevaca”, manifestacije koja se zadnjih godina obilježava u sklopu obljetnice jugokomunističkog ubojstva 66 hercegovačkih franjevaca.

Neki događaji iz tog vremena, odnosno spomen na naše stradale, iziskuju da priču o onome što se zbilo na današnji dan krenemo upravo s događajima iz tog razdoblja, dakle iz 1945. godine.

Početkom završnih borbi ustaša i partizana u Širokom Brijegu nekolicina fratara se tako sklonila u fratarsku mlinicu na rijeci Lištici. Kad su 8. veljače izišli, partizani su ih odmah uhitili, odveli u smjeru Splita te pobili, najvjerojatnije u Zagvozdu.

Fra Mariofil Sivrić izdvojen je iz te skupine i vjerojatno ubijen oko 10. veljače negdje na području Širokog Brijega. Tijelo fra Melhiora Prlića identificirano je među pobijenima u Zagvozdu. Grobovi ostalih još su nepoznati.

Ovom prilikom donosimo svjedočanstvo Danice Barbarić iz Knešpolja, vezano za sami događaj:

Partizani su u moju obiteljsku štalu u zaseoku Barbarići u Knešpolju 8. veljače 1945. popodne doveli skupinu civila i fratara. Civila je bilo 15-ak, a fratara 10-ak. Straža ih je čuvala, nismo im se mogli približavati. Tražili su barem malo vode da se napiju. Uspjeli smo umoliti stražara da to dopusti. Dali smo im mlijeka.

Tada mi je jedan od fratara rekao: “Zbogom”. Kad mi je fra Miljenko Stojić 13. svibnja 2008. u mojoj obiteljskoj kući u Mostaru pokazao plakat s likovima ubijenih fratara, mislim da sam među njima prepoznala dvojicu zatvorenih iz naše štale. To bi bili: fra Rade Vukšić, kojemu sam, čini mi se, prvom dala mlijeka da se napije, te fra Fabijan Paponja. Malo me bunilo što sam poznavala još neke fratre koji su tada bili na Širokom Brijegu. Zatvoreni su sutradan odvedeni u nepoznatom pravcu. Civili su pobijeni u našoj ogradi koja se zove Dubrava. Petorica naših ljudi morali su kopati jame za njihovo smaknuće. Sve ih je pobila jedna partizanka. Ubrzo nakon toga čina pala je granata i nju potpuno raznijela. Od zatvorenih u našoj štali ostala je jedna krunica. Nju sam 13. svibnja 2008. predala fra Miljenku Stojiću da se sačuva za buduća pokoljenja kao znak vremena u kakvom smo živjeli”.

Među fratrima koji su tom prilikom odvedeni bili su: fra Bonifacije Majić (rođen u Vitini), fra Fabijan Kordić iz Grljevića, fra Radoslav Vukšić iz Studenaca, fra Fabijan Paponja iz Lipna, fra Andrija Jelčić iz Stubice, fra Leonardo Rupčić sa Hardomilja, fra Mariofil Sivrić iz Međugorja i najmlađi od njih fra Miljenko Ivanković iz Tubolje (Tomislavgrad) koji je bio tek napunio 20 godina.

Dnevno.ba