ŠIROKI BRIJEG – Europsko prvenstvo u nogometu je glavna tema svih razgovora. Hrvatska repka, njeni rezultati, gluposti, divljanja, neprijatelji Hrvatske države na utakmici Hrvatska: Češka u 85 minuti koja je mogla završiti i prekidom, te izbacivanjem Hrvatske reprezentacije sa prvenstva. Svi kafići u kojima se na terasama ili unutra prate utakmice s Eura su obojeni u šahovnice, mlado i staro je obuklo Hrvatske dresove, kape, šešire i šalove.
Svi su na jednoj strani. Zaboravljaju se nacionalne brige, strategije i nacionalni mitovi, političari lopovi, pa čak i smilje kao najnoviji hercegovački proizvod u kojem se očekuje određena financijska dobit ostaje ovih dana po strani. Sve dok traje Hrvatska na Euru. Skoro svaki drugi automobil na nosačima s obje strane,i vozača i suvozača nose male hrvatske zastavice, jer to je sada đir. Na nekim haubama su zalijepljene hrvatske trobojnice, i svi žele biti inn i cool.
Ipak postoji život između utakmica prije ili pak poslije njih. Tako sam ja kao predstavnik Udruge Zaboravljeni Branitelji Podružnica Široki Brijeg zakazao izvanrednu skupštinu naše udruge u kino dvorani Borak u Širokom Brijegu netom nakon odigrane utakmice Hrvatska:Češka,i koju sam zakazao u 20,30 h kako bi naši članovi mogli doći u što većem broju jer je utakmica završila negdje oko 10 do 20,00 h. Na skupštinu je došlo negdje oko 15-20 članova naše udruge,dok je gostiju iz drugih podružnica(Ljubuški i Posušje došlo 5)a naša Udruga u Širokom Brijegu broji oko 500 članova.
Imajući u vidu kako se situacija s dolaženjem na naše skupštine ponavlja iz dana u dan,iz skupštine u skupštinu pokušavao sam pronaći odgovore čemu je to tako. Na skupštini sam održao jedan govor gdje sam zakazao novu redovitu skupštinu naše udruge za dan 27.06.2016 godine i na kojoj skupštini ćemo izabrati novo rukovodstvo naše udruge. Predsjednik krovne udruge Zaboravljeni Branitelji BiH je prozvao članove naše udruge govoreći kako Široki Brijeg ima status grada ali se to ni po čemu ne vidi. Isfrustriran slabim odzivom naših članova ne samo na toj skupštini već i na svim prethodnim skupštinama pozvao je prisutne da se izjasne da li je slabom odzivu krivo rukovodstvo udruge ili oni sami,ali kako se nešto mora učiniti jer ovakvi ne odzivi skupštinama nemaju smisla jer bolje bi bilo imati 10 pravih članova nego 500 lažnih.
Skupština je trajala kojih sat vremena ali je ipak postignut dogovor kojim je zakazana redovita skupština i gdje su naši prisutni članovi mogli svi do jednoga izreći svoja mišljenja i stavove. Na koncu smo se razišli svojim kućama. Začudo nisam bio u tolikoj mjeri deprimiran i isfrustriran slabim odzivom već naprotiv ojačan. U ponedjeljak 20.06.2016 godine Savjet branitelja u FBiH će svoju Rezoluciju Branitelja odnijeti u Federalno Ministarstvo za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata i zatražiti od Ministra Branitelja Salke Bukvarevića da istu predloži na Vladi FBiH i predloži njeno usvajanje i prosljeđivanje u Parlament FBiH na glasovanje. A savjet branitelja u FBiH čine predstavnici svih 10 županija u FBiH među kojima sam ja dolje potpisani Vlado Marušić i Drago Grbavac ispred ŽZH. Čvrsto vjerujemo kako će se naša Rezolucija usvojiti a u njoj su sadržani svi naši zahtjevi.
Pravo na braniteljski dodatak,izrada jedinstvenog registra branitelja i formiranje jedinstvene braniteljske organizacije, pa tako u ovom trenutku nemam vremena razmišljati o slabom odzivu na skupštine naše Podružnice u Širokom Brijegu. Ipak! Moram se osvrnuti jer nikada u životu nisam mogao otrpjeti nepravdu, laž, mućke, insinuacije, prevare,spletke i intrige kojima se neki služe kako bi diskreditirali našu udrugu ili pak mene i rukovodstvo udruge Zaboravljeni Branitelji. Pođimo redom:
Kada je Predsjednik Drago Grbavac zatražio od naših članova da se izjasne jeli krivo rukovodstvo naše udruge ili sami članovi za slab odziv volio bih i ja znati odgovor. Ja sam od početka osnivanja naše udruge bio tajnik naše podružnice, a u međuvremenu sam postao Predsjednik Udruge Zaboravljeni Branitelji ŽZH,dok je Predsjednik UZB Podružnica Široki Brijeg bio i do dan danas Vjekoslav Begić iz Širokog Brijega.
Da li je problem u nama dvojici ili pak jednom od nas?Ipak napominjem kako je naša Udruga od početka koncipirana na temelju kako nitko nije vječan bez obzira na koliko je godina izabran u tijela naše udruge i to pravilo se nikada neće mijenjati. Što se mene osobno tiče još nikada ni od koga osobno nisam čuo nešto protiv sebe i svog djelovanja,a ne pratim portale niti imam a niti ću imati svoj face profil jer smatram kako se pošten i dostojanstven čovjek nema od koga ili čega bojati ili skrivati. Za Vjekoslava Begića nemam također informacija. Imajući u vidu kako je Isus u Novom zavjetu na 365 mjesta spominjao licemjere i farizeje nije ništa čudno ako ogovaranja ima i danas.
Postoje također dvije skupine ljudi od kojih mi je muka a oni su :izdajice i kukavice. Jer izdajica će te izdati u svakom trenutku odnosno u trenutku kad se najmanje nadaš, dok je kukavica blaži oblik i u svima nama barem malim dijelom skriven čuči kukavica,no kukavica na koju ja u ovom trenutku mislim je čovjek koji se boji istini pogledati u oči i sve će učiniti da se ta istina ne vidi. Ima li među članovima naše udruge izdajica i kukavica?
Nažalost ima ali o kolikom je broju riječ vrijeme će pokazati. Zar nije indikativno da naša Podružnica u Širokom Brijegu broji oko 500 članova a na skupštine uvijek dolazi isti i uvijek poznati broj članova njih negdje od 20 do 30?Zašto ne dolazite?Ovo pitanje postavljam vama članovi naše udruge. Da nisam razlog ja dolje potpisani Vlado Marušić koji vam uvijek, svugdje i sada ostavljam svoj broj mobitela,broj cipela, bračno stanje,boju očiju,svoj život, ponos i tugu? Da nisam kriv ja koji je većini članova naše udruge u ŽZH zajedno sa Predsjednikom Naše podružnice u Posušju Vjekoslavom Dragojom podijelio besplatno po 3/tri kašete našeg vlastitog posijanog smilja od 1000 do 1200 sadnica? Da nisam kriv ja što sam prijavio mirne prosvjede u pokretu naše Udruge u ŽZH zbog arogancije i ignorancije aktualne političke vlasti u FBiH, ŽZH i Gradu Širokom Brijegu, kako biste vi dobili svoja stečena prava iz rata koja vam po svim zakonima i međunarodnim konvencijama pripadaju a ona su:pravo na braniteljski dodatak,stambeno zbrinjavanje, liječenje i zapošljavanje pod jednakim uvjetima?
Da nisam kriv ja koji je o svom trošku bez ijedne KM pomoći registrirao našu Podružnicu, sve druge podružnice naše Udruge u ŽZH,u Ministarstvu pravosuđa i opće uprave ŽZH, te uputio na stotine dopisa i zahtjeva za dobivanje jednokratnih novčanih pomoći našim najugroženijim članovima u ŽZH i koji su tu pomoć dobili od Ministarstva branitelja u ŽZH? Da nisam kriv ja koji je zajedno s predstavnicima naše udruge iz Ljubuškog i Posušja sa iznajmljenim automobilima prešao uzduž i poprijeko cijelu FBiH održavši sastanke s aktualnim Ministrima Branitelja u FBiH, Savjetom Branitelja u FBiH, kako biste vi dobili svoja prava,pri tome trošeći svoja vlastita novčana sredstva,kojih nisam nikada imao dovoljno ni ja a ni moje kolege iz Ljubuškog i Posušja, i gdje smo se često znali vratiti iz Bosne a da pri tome nismo cijeli dan okusili ništa, obmanjujući pri tome svoju suprugu i svoje invalidno dijete prikazujući im sasvim krive podatke o potrošenim novcima jer sam tako morao kako bih sačuvao svoj brak?
Jesmo li ja dolje potpisani Vlado Marušić i moje kolege iz Ljubuškog i Posušja pri tom sačuvali svoje živote kako bismo spasili vaše naši članovi?Jesam li ja dolje potpisani Vlado Marušić kriv što vi ne dolazite na naše skupštine kada sam u vlastitoj režiji organizirao 5/pet autobusa Miškić busa koji su trebali odvesti naše članove iz Širokog Brijega na velike mirne prosvjede dana 25.04.2016 godine u Sarajevo pred zgradu Vlade i gdje smo ja i gosp:Vjekoslav Dragoja iz vlastitog džepa platili 600 KM za poluprazan autobus naših branitelja iz Š.Brijega u kojem je bilo tek 4 do 5 naših članova Širokobriježana?
Jesam li ja kriv što sam dana 25.04.2016 godine iz svog džepa nabavio i platio 250 KM za 5/pet Hrvatskih trobojnica koje sam podijelio našim članovima po autobusima i koje su se ponosno vijorile 25.04.2016 na leđima naših članova ispred Vlade FBiH u Sarajevu i na panou ispred Vlade a nitko od 1942 godine se to nije usudio napraviti,što su nam potvrdile kolege iz komponente Armije BiH,dok nitko drugi od tih silnih Hrvatina što se ovih dana vozikaju kroz Široki Brijeg sa zastavicama i trobojnicama,kapama,šeširima i šalovima Hrvatsku trobojnicu ne smije voziti u Sarajevo niti u prtljažniku svog automobila?
Jesam li ja pogriješio što sam govorio ispred Vlade FBiH prozvavši aktualnu vlast U FBiH kako ništa ne čini za obespravljene zaboravljene branitelje dok su mi cIpele na onom snijegu koji je nemilice padao propuštale vodu? Za koga sam to činio? Za sebe ili vas?Jesam li ja kriv što sam dana 19.05.2016 godine dok sam išao u pomoć svojim braniteljima koji su blokirali FBiH, granične prijelaze u Ljubuškom zapucao u kombi Granične policije BiH kada sam oštetio svoje vozilo i ostao bez reg.oznaka i branika?
Jesam li ja kriv što se ama baš nitko osim mene i mojih desetak kolega, branitelja i članova naše udruge nije pojavio na zakazanim mjestima mirnih prosvjeda u Širokom Brijegu:Ispred Vlade ŽZH, u mjestu Polog (mjesto zaustavljanja tenkova) i ispred legla najvećeg zla hrvatskog naroda u BiH, ispred zgrade HDZ-a BiH Mostaru?
Jesam li ja kriv što su sve PU s područja ŽZH pa konačno i MUP-a Ljubuški odbili naše prijave za održavanje mirnih prosvjeda zbog čega sam MUP-a Ljubuški zajedno s predsjednicima naših podružnica tužio Županijskom sudu u Širokom Brijegu kako bih poništio njihova nezakonita rješenja o zabrani prosvjeda?
Jesam li ja kriv što je Večernji list upravo tog dana 19.05.2016 godine vas i mene prikazao kao Isil,rušitelje i mrzitelje ove države zbog čega sam ja opet u svojoj vlastitoj režiji a ne u vašoj odlučio tužiti Večernji list zbog klevete a vi se uopće niste pojavili na prosvjedima u Sarajevu i blokadama?Jeste li vrijedni svega ovoga naši članovi?
Jeste li možda p…..e članovi? Imate li vi uopće muda? Bojite li se vi nečega? Jeste li uopće branitelji? Zašto ste se prijavili onda u udrugu zaboravljeni branitelji ako niste branitelji? Jer branitelj ima muda i iznad njega je samo jedan i jedini milosrdni Bog i nitko nema veće pravo od istinskog i neiskvarenog branitelja odlučivati o svojoj pa čak i o tuđoj sudbini. To pravo nitko nema, jer istinski branitelji su najveća moralna vertikala i najčasniji sinovi ove države. Čak ni svećenici s oltara nemaju pravo šutjeti i prešutjeti tu činjenicu a oni uporno šute. Čak neki u neformalnim razgovorima izjavljuju:
“Tko je to zaboravljen“? misleći pri tome na zaboravljene branitelje. Ali poručujem im kako ima zaboravljenih branitelja ali njihov stvarni broj će se uskoro objelodaniti i on u sebi neće sadržavati imena izdajica i kukavica.
Sve me nekako neminovno podsjeća na 91 i 92 godinu kada nismo mogli napuniti autobus branitelja koji je odlazio na borbene položaje u Krivodol, Đubrane, Vrdi, Raštane, Mostar, Uskoplje, Mrkonjić Grad, Šujicu….. pa se preslik tog stanja ponavlja i pri dolasku naših članova na skupštine,prosvjede i blokade. Otvorite svoja srca članovi naše udruge i sjetite se što ste u razgovorima govorili u vašim seoskim prčvarama, kafićima uz benzinske crpke, u kladionicama, u susjedstvu kada ste onako uzgred izjavljivali: Ma kakva udruga, ništa oni neće dobiti, misleći pri tome na nas u rukovodstvu, a sami ste članovi naše udruge.
Podsjetite se malo na prispodobu o mudrim i ludim djevicama u Evanđelju po Mateju redak. 25,1 koji opisuje mudre i lude djevice na slijedeći način:
„Deset mudrih i ludih djevica je čekalo mladoženju svu noć. Mudre su štedjele svoje ulje u svojim svjetiljkama kako bi pred mladoženju izišle obasjane cijele,te su palile svoje svjetiljke po potrebi,no lude su imale upaljene svjetiljke svu noć i pred samo jutro im je ponestalo ulja ,pa su u panici počele pitati one mudre da im pozajme malo ulja kako bi i one spremne dočekale mladoženju,no ove im nisu mogle dati,ne stoga što su škrte jer da su dale ne bi imala ni jedna dovoljno,pa ni jedna ne bi mogla osvijetljena dočekati mladoženju. Stoga su im mudre rekle neka pođu u trgovinu kupiti. Čim su lude otišle kupiti ulje mladoženja se vratio i zaključao svoja vrata. Kada su se lude djevice vratile lupale su po vratima da im mladoženja otvori a on će im na to kroz zatvorena vrata:Tko ste vi?Ja vas ne poznajem!“
Imajući ovu Isusovu prispodobu u vidu tko su među nama lude a tko mudre djevice?Jesam li ja dolje potpisani Vlado Marušić luda djevica i ove moje kolege koje provode dane i noći u sastancima,čeznući pri tome da vrate onu svoju izgubljenu ovčicu od stotinu njih,jer nama je bitnija ona jedna izgubljena nego onih 99 koje su s nama. Sve smo učinili da tu ovčicu vratimo u svoje stado ali ona se ne želi vratiti. Neka doduše i ne pripada našem stadu,jer preobučeni vuk u ovčje krzno nije ništa drugo doli vuk i samo vreba svoju žrtvu,ali mi imamo mudrosti i znanja da je prepoznamo u našim redovima i odstranimo tamo gdje joj je mjesto.
Zašto nisam deprimiran i frustriran sa slabim odzivom naših članova UZB Podružnica Široki Brijeg na naše skupštine,prosvjede i aktivnosti? Nisam jer imam vjere u branitelje s kojima dijelim sudbinu svih nas. Gdje god se pojavimo ja i Drago Grbavac vidim vjeru u očima naših kolega i onaj žar u očima koji smo svi imali u početku rata. Neki taj žar nisu ugasili ni dan danas,a neki ga nažalost nisu imali nikada. Ali zbog tog žara koji podgrijava moju vjeru meni vrijedi živjeti inače bi mi život davno izgubio smisao.
Bez obzira što u meni uvijek i iznova stanuje misao kako je Široki srce, um,duša, moć sva sila Hrvatskog naroda koja ne prestaje nikada,ostaje ono krucijalno pitanje gdje se to sve izgubilo? Gdje su nestali oni Hrvati poput Benke Penavića, Škrobe, i mnogih drugih škripara koji nikada nisu pristali na poraz koji su na koncu svi prihvatili osim njih? Gdje su nestale one ustaše što su radije dali svoje živote samo da ne priznaju partizansku čizmu koja je kasnije učinila najveće zlo Širokobriježanima?
Gdje su nestali oni Širokobriježani što zaustaviše tenkove na Pologu ili oni što digoše zid vojarne JNA u Sjevernom logoru u Mostaru? Zar su svi ostvarili svoja prava zato da bi zaboravili svoje dojučerašnje suborce poput mene i mojih kolega što odlaze prosvjedovati u Sarajevo i diljem FBiH sa hrvatskim trobojnicama u rukama? Zar je mjerilo svih mjerila jednom bratu dati a drugom ne dati kako bi se oni kasnije međusobno krvili?
Da li su mjerila vrijednosti tih Hrvatina njihove mirovine po zapovjednoj dužnosti, njihova odličja Generala, brigadira, pukovnika, bojnika, satnika, njihov materijalni status, njihova paradiranja po svim elitnim večerama i svečanostima, te malonogometnim turnirima na kojima se u prvim redovima kao farizeji pokazuju a na kojima nema istinskih branitelja koji čame po svojim kućama gdje se krov tih kuća može rukom sa zemlje dohvatiti,a supruge im nemaju čak ni za frizuru pa skrivaju svoje poglede kad im se dođe u goste. A svećenici s oltara koji tako slatkorječivo govore svojim pučanima ne osvrću se u principu na ove detalje života Grada Širokog Brijega zbog kojeg se ja kao Predsjednik Udruge Zaboravljeni Branitelji ŽZH u zadnje vrijeme stidim,osim onih mlađih i rijetkih svećenika koji odlučiše progovoriti istinu ali brzo nestadoše po bijeloj zemaljskoj kugli kamo ih njihovi dušebrižnici poslaše.
Dao bih svoj život sada i zauvijek tom gradu ali gdje mi nestade? Gdje nestade onaj ponos i bunt koji je tu stoljećima stanovao? Gdje nestade ona riječ koja srce para. Tiha i moćna, zauvijek naša a zauvijek sretna. Jer je ona dio nas, uz nju uvijek maštamo, ljubimo i praštamo. Kao majka kad prigrli svoje dijete u bunilu i ja bih tako kad bih mogao prigrlio naše članove k sebi ali ih ne mogu dohvatiti. Ipak u očima nekih od naših članova koji smogoše hrabrosti doći na našu skupštinu vidio sam onaj žar o kojem govorim i kojemu poklanjam svu svoju vjeru. Među njima ću tražiti pobjedu i istinu. Pa taman istinita bila ona: Puno je znanih ali je malo odabranih, po cijenu da tako i bude.
Vlado Marušić Predsjednik Udruge
Zaboravljeni Branitelji ŽZH
