Na suđenju za organizirani kriminal u predmetu protiv Jerka Ivankovića Lijanovića i još devetero optuženih, svjedoci Tužiteljstva BiH ispričali su da su prelazili iz jedne u drugu firmu koje tereti optužnica, bez da im je objašnjavano zbog čega se prethodna firma gasi, ali da su prihvaćali ponude da nastave s radom.

Svjedok Darko Šošić je izjavio da je više godina za firme u vlasništvu obitelji Lijanović radio u poslovnici u Livnu, najprije kao mesar, a potom rukovoditelj poslovne jedinice. Rekao je da su se neke firme gasile, ali da mu nisi poznati razlozi.

– Nije nam niko ništa objašnjavao, mi smo samo radili svoj posao. Kad je bilo prijelaza, vozači su nam donosili ugovore o radu, mi ih potpisivali – pojasnio je svjedok te dodao da nisu zamjećivali koji je logo bio na robi.

Svjedoci Mario Alpeza i Jozo Čuljak su ispričali da su, kao vozači kamiona, radili najprije za firmu “Lijanovići”, a potom za “Mi-Mo” i “Optimum”. Čuljak je kazao da su ugovor o radu potpisivali na određeno vrijeme, odnosno na tri mjeseca s produžecima, javlja BIRN.

Tužitelj Ismet Šuškić je Čuljka podsjetio na iskaz iz istrage u kojem je izjavio: – Legneš u jednoj firmi, probudiš se u drugoj. Šefovi bi nas pitali da radimo, mi prihvaćali… – na što je Čuljak rekao: – Moguće da sam izjavio tako. Dodao je i da su neki manji kupci robu plaćali u kešu, da se radilo o diskontnom računu, koji su potom vozači razduživali u blagajni.

Alpeza je naveo da su se mijenjale licence za prijevoz i naziv firme u prometnim dozvolama.

– Nije nam niko ništa objašnjavao, nismo toliko ni pitali. Kad se promijeni firma, na kamion se stavljala druga naljepnica – pojasnio je svjedok.

Jerka, Slavu i Jozu Ivankovića Lijanovića te Miroslava Čolaka optužnica tereti za pranje novca, a Milorada Bahilja, Jozu Sliškovića, Željka Mikulića, Draženka Kvesića, Mirjana Šakotu i Mirka Galića za neplaćanje poreza. Svima je na teret stavljen i organizirani kriminal, a pored njih, za neplaćanje poreza se terete firme “Lijanovići”, “Mi-Mo”, “Farmer”, “Farmko” i “Optimum”.

Svjedok Drago Ivanković je kazao da je u firmi “Lijanovići” počeo da radi kao referent prodaje, te da mu je kasnije nuđeno da radi u firmama “Mi-Mo”, “Farmer” i “Farmko”, što je prihvatio, a opis posla je bio isti.

– Iz “Farmka” sam prešao u “Laktat”, čiji vlasnik je bio Miroslav Čolak, koji mi je ponudio da preuzmem funkciju direktora. “Laktat” je imao kapital i pogone, sve predispozicije da kvalitetno funkcionira, zato sam prihvatio ponudu – naveo je svjedok.

U jednoj od firmi u kojima je radio, kako je rekao Ivanković, roba je vraćana s tržišta zbog greške, jer se dešavalo da dvije hrenovke budu različite boje, te nije bilo kvaliteta.

Na upit optuženog Milorada Bahilja, svjedok je pojasnio da je roba u proizvodnju vraćana zbog grešaka.

Svjedok Dragan Bokšić se prisjetio da je u nekim firmama radio kao mesar, a potom kao rukovoditelj prodaje, te da je iz firme u firmu prelazio zbog straha da ne ostane bez posla, dok je plaća bila ista.

Ante Penavić je posvjedočio da su s radnicima direktori obavljali razgovore i pozivali ih u druge firme, ali i da nisu pitali šta se desilo s prethodnom.

Ivo Galić je ispričao da je kao blagajnik radio za Lijanoviće, a potom za firmu “Kora-fin”, gdje je posao obavljao po nalogu direktora. Potvrdio je i da je za Jerka, Slavu i Jozu Ivankovića Lijanovića uplaćivao novac koji bi mu oni u koverti dali da odnese u banku i stavi na njihove račune. To se, prema izjavi svjedoka, dešavalo jednom mjesečno ili u dva mjeseca.

Na upit obrane svjedok je pojasnio da optuženima nije uplaćivao novac iz blagajne, već iznos koji je dobivao od njih.

Suđenje će biti nastavljeno 30. svibnja.

BIRN BiH