Postoji li u Ljubuškom „politika“s obzirom na broj žitelja općine (prema zadnjem popisu stanovništva nešto manje od 30.000), te postoji i koliki je broj aktivnih političara, koji sudjeluju u političkom životu?
Ovo pitanje zahtijeva kompleksan odgovor i nije lako sažeti smjernice ljubuške politike zadnjih desetak godina, te njeno djelovanje u budućnosti. Političkom analizom može se zaključiti da politička elita u Ljubuškom ne postoji, da je bavljenje politikom improvizacija, koje provode određene interesne grupe i koje sebi tepaju nazivom ljubuška politika.
U čemu bi se zapravo sastojala ljubuška politika, koji su njeni ciljevi, smjernice ne znaju ni sam akteri te tkz. političke scene. Zadnjih desetak godina ljubuška politika dobila je svoju „prepoznatljivost“ samo u jednoj osobi, koja sada već četvrti put obnaša mandat načelnika općine, piše portal Ljubuski.net.
Tko s djecom liježe, nikada nije naspavan!
Da bise održao na vlasti, te da bi učvrstio svoju, sada neprikosnovenu poziciju unutar HDZ BiH Ljubuški, Nevenko Barbarić “na svom zvjezdanom političkom putu“ bio je prisiljen odreći se mnogih ljudi koji su mu smetali na putu utvrđenja kulta ličnosti u HDZ-u BiH. Da bi to postigao, malo pomalo, rješavao se ljudi za koje je mislio da će mu smetati, te je inako usput stvarao nove ljude za koje je mislio da će ih u svakom trenutku moći nadzirati. Na tom principu nastao je fenomen Mladeži HDZ-a, koji se održao sve do danas. Taj fenomen stvaranja i postavljanja Mladeži HDZ BiH u Ljubuškom na gotovo sve važne funkcije (savjetničke, direktorske itd.) jedinstven je u Hercegovini, jer ni u jednoj drugoj općini mladež nije tako bitan čimbenik u politici te općine. To je izum Nevenka Barbarića, pa bi mu ta ista mladež trebala „do groba“ zahvaljivati što je ostvario njihov san, gurnuo ih politički život na temelju kojeg će na lak način ostvariti svoje životne ciljeve (zbrinjavanje čitave obitelji, izgradnju stambenog prostora, korištenje beneficija prezentacije, službeni automobil, mobitel). Pored svega moći će uhljebiti svoje bliže, ali i dalje članove obitelji, zaposlenjem u neku od institucija.
Renesansa komunizma
To je postao politički motiv nove ljubuške politike, koja ne preže da sa pozicija skinu one koje im stanu na putu, ma kako sposobni i kvalificirani oni bili. Njihovi ciljevi su slični onima, koje spominje Nikolo Makavijeli u svom poznatom djelu Vladar. Iako mnogi od njih nikada nisu ni pročitali to djelo (možda i nisu čuli), savršeno se uklapaju u ono što je još za vrijeme renesanse napisao Makavijeli. Savršeno su usavršili stil vladanja da cilj opravdava sredstvo, savršeno su primjenili metode straha, ali su samo zaboravili jednu stvar koju je savjetavao Makavijeli. Vladar mora vladati sijući strah, ali ne smije biti omražen.
Svojim ponašanjem, kojem ih je naučio njihov “otac“ Nevenko Barbarić, mladež partije posijala je strah, stvorila stanje kaosa u društvu, stvorila tjeskobu, koja je kod njihovih vršnjaka stvorila potrebu iseljenja u Njemačku. Svojom bahatošću postali su lokalno omraženi dečki, te svi znaju na kakav su način došli na te pozicije. Znanjem i školovanjem zacijelo nisu, jer na Zavodu za zapošljavanje nažalost stoje mnogi mladi ljudi, koji samo zato što nisu sljedbenici partije ili ljubuške politike, ne mogu doći do posla i pozicija vlasti i moći.
Nevenko Barbarić riješio se starih kadrova, koji su činili okosnicu partije, sada je prisiljen ljubušku politiku voditi sa „mladim lavovima“. Sada je potrebno i tražiti svoga nasljednika, koji bi trebao nakon isteka četverogodišnjeg mandata naslijedti Nevenka Barbarića. To znači biti kandidat HDZ BiH za načelnika općine. Upravo je određivanje „svoga nasljednika“ njegov najveći problem, jer on sam nije zadovoljan izborom kadrova, koje je sam stvorio. To je njegova najčešća glavobolja i njegov izgovor, kada pokušava nekog uvjeriti, da zapravo nema s kim nešto uraditi, da su nesposobni itd.
Ali to je zapravo jedan vrlo vješto bačeni spin kojim Nevenko Barbarić pokušava sebi i drugima opravdati neuspjelu politiku, koju on provodi dugi niz godina. Samo lakovjerni ljudi mogu povjerovati u to, jer nitko se zapravo ne upita zašto nijedan od suradnika ne može samostalno nešto uraditi bez njegova znanja. Zato je izbor nasljednika i polako povlačenje iz politike noćna mora za Nevenka Barbarića. Koga postaviti, da pritom on ostane čist, neokrznut i da se nakon završetka mandata mirno povuče u političku mirovinu.
Tko je odrastao za nasljednika? Toni Kraljević?
Ranije se špekuliralo da je ta osoba Vedran Markorić, međutim izgleda da Nevenko Barbarić nije sklon takvom odabiru, jer Vedran Markotić nema potrebnu karizmu, slabo priča i Hrvatski jezik, a kamoli neki strani, te je slika i prilika komunističkog poltrona, koji će provoditi politiku za osobni interes. To se vidi i s Matokita.
Nova osoba koja se pritom nameće, a koja je stalno u igri, jeste Toni Kraljević, aktualni ministar financija u Vladi ŽZH. Toni Kraljević, vrlo je vješt balanser, koji je izgleda uspio stvoriti most između frakcija u HDZ BiH. Ali ni Toni Kraljević nije ono što Barbariću odgovara, mada se mora pomiriti sa činjenicom da trenutno u HDZ BiH nema sposobnih ljudi, koji su kadri u budućem vremenu voditi ljubušku politiku Ili barem improvizirati. Kuloari unutar HDZ BiH smatraju da ni Toni Kraljević nema potrebnu karizmu za vođenje stranke i općine. Zamjeraju mu da se, otkad je postao ministar potpuno promjenio, da je izgubio kontakt sa običnim ljudima, koji je ranije imao i da upravo zbog toga ne bi na idućim lokalnim izborima mogao privući biračko tijelo.
Njegovi stranački kolege zamjeraju mu kroničnu neodlučnost, jer je već prokockao nekoliko dobrih prilika, kojima je mogao trajno učvrstiti lidersku poziciju u partiji. Svi ti propusti čine zaključak da Toni Kraljević nije predvodnik nove ljubuške politike, nove avandgarde HDZ BiH u Ljubuškom, koja bi trebala djelovati u budućnosti. Kompromitirao se i svojim uplitanjem u resore drugih ministarstva u Vladi ŽZH, zajedno s Vedranom Markotićem u kadroviranje, pokušavajući zaposliti njegovu suprugu na potpuno neprimjeren način. Upravo to, ako se nažalost dogodi i bude provedeno, biti će potpuni uvod u novi, stari smjer ljubuške politike s novim budućim vođom, koji Ljubuški nastavlja voditi u krivom smjeru. U smjeru koji vodi na dno ljestvice u Županiji.
