Igrom slučaja, nažalost ili na radost životnih okolnosti, kako tko gleda, autor ovoga teksta kao i brojni drugi građani država Bosne i Hercegovine, Hrvatske i drugih u okruženju, imaju u inozemstvu na privremenom radu ili u stalnom prebivalištu mnogo rodbine i prijatelja. Je li to na žalost ili na radost, ovisi iz kojeg kuta gledaju ljudi na odlazak.

Neki su otišli i kažu da su se spasili a drugi će uvijek žaliti što su napustili ovaj kraj, državu, i svoj dom u njoj. U oba slučaja, tek kada se počnete dopisivati sa svakim od njih, sa rodijacima, prijateljima i susjedima koji su odselili, shvatite koliko ih je vani. Mnogo ih je otišlo u „novom valu“, u novome emigracijskom ciklusu u posljednjih desetak godina, s tendencijom porasta u posljednjih pet. Dakle, treći masovni odljev stanovništva u posljednjih sedamdeset godina počeo je pred nekih pet-šest godina, slučajno ili ne, ulaskom Hrvatske u EU, i traje još. Veza iseljavanja iz BiH i Hrvatska u EU, naravno, krije se u putovnici nama susjedne države koju ne posjeduju samo Hrvati u BiH već i mnogi pripadnici druga dva naroda.

Nadalje, postoji i dosta razloga za iseljavanje. Netko ide trbuhom za kruhom, u potrazi za poslom i životnom egzistencijom. Drugima je dosta različitih klima u ovoj državi, a ne misli se na meteorološku klimu već na političku i društvenu. Stalna prepucavanja političkih čelnika se nužno prenose na obične građane. Konstantno se događaju međunacionalne trzavice koje se ne mogu odbiti od pripadnika svih naroda jer nam ih serviraju političari, mediji prenose, a najdalje idu mediji koji stalno traže krivca samo u drugome, kao da pripadnici njihova naroda nisu sposobni biti nepošteni, kriminalci ili nesposobni političari.

Tko imalo prati rad ovoga medija i autora ovoga teksta, s jedne strane bi ih prozvali izdajnicima Hrvata jer mi prokazujemo na ono loše što naši veliki i najveći sinovi rade. Recimo, govorimo uvijek da se hrvatstvo ne mjeri imovinskom karticom ili nepotizmom s naglaskom na stranačka zapošljavanja, ali nam Hrvati bogataši koji su svoj imetak stekli na nepošten i zakonom kažnjiv način ne vjeruju. Drugi bi mogao pomisliti da smo revni kršćani jer najprije vadimo brvno iz vlastitog oka pa onda trn iz tuđeg. Ali, i u tuđim očima, odnosno u onima koji nisu Hrvati u ovoj državi, također ne stanuju trnovi već brvna barem jednake veličine, ako ne i veća u mnogim slučajevima.

No, što je s valom iseljavanja u posljednjih pet godina? Da, ponovno će moja malenkost u prvi plan na trenutak jer sam kao ljubitelj teorije zavjere i sam smislio jednu. Naime, Dubravka Šuica je postala potpredsjednica Europske komisije zadužena za demokraciju i demografiju. Ništa loše o njoj niti o imenovanju na novu funkciju, već je dugo tamo u EU, u parlamentu. Što je uradila, znaju oni koji prate rad nje same i ostalih europarlamentaraca iz Hrvatske. Ali sama je izjavila da će se, kao zadužena za demokraciju i demografiju, boriti protiv iseljavanja iz Hrvatske. U tu skupinu za koju će se ona boriti, mogu se odmah ubrojiti stanovnici BiH sa putovnicom Republike Hrvatske. A ona je, dakle, imenovana za pitanja demokracije i DEMOGRAFIJE u EU.

Što ako, i s ovim počinjemo izlaganje možda moguće teorije zavjere, što ako je u interesu EU useljavanje na njen teritorij? Vidimo koliko se Sirijaca, Iranaca, Turaka i ostalih doseljava u države EU, pa zašto ne bi primili i Hrvate iz Hrvatske, Hrvate, Bošnjake i Srbe iz BiH sa hrvatskom putovnicom? Kao i građane ove i susjednih zemalja sa putovnicama tih zemalja uz posebne uvjete? Onda bi mogla imati smisla i teorija po kojoj se ovdje radi loše samo zato da bi ljudi iselili u jednu od zemalja EU kojoj je potrebna radna snaga, k tome još bolje ako je gotova radna snaga u pitanju. Ako im je to u interesu, onda možemo zaključiti da međunarodna zajednica u državi kakva je Bosna i Hercegovina namjerno radi loš posao, s namjerom se stvara loša društvena i politička klima, kao i ona gospodarska i ekonomska. Neka ljudi sele tamo i gore, trebaju im ljudi, trebaju im radnici. Ima li sve to zajedno smisla? Kada uzmemo u obzir stanje u kojem živimo mi u BiH, kako političko tako i ekonomsko, kada pogledamo broj iseljenika iz ove države i susjedne Hrvatske od njenog ulaska u EU, možda i ima nekog smisla.

Posebno kada se sjetimo da su u EU još prije ušle Bugarska i Rumunjska koje nisu bile ni blizu ispunjavanju svih uvjeta, i kada pogledamo u kratkom istraživanju koliko je Rumunja i Bugara iselilo nakon njihova ulaska u tu zajednicu europskih zemalja. A još prije toga je u paketu ušlo deset novih zemalja članica, među njima, na primjer, i Poljska, a i broj Poljaka je rapidno povećan na teritoriju susjedne Njemačke kao i Velike Britanije koja je, u vrijeme Poljskog ulaska, još bila stabilna EU članica. Spominjem sam sebe po posljednji put, samo se ispričavam svima koji su ovu teoriju imali u glavi prije. A i nije nešto teško doći do nje.

Pitanja su, dakle, radi li se ovdje namjerno loše jer je njima u EU potrebna radna snaga? Jesu li domaći političari država Bosne i Hercegovine, Hrvatske i još nekih, u dogovoru s EU čelnicima koji predstavljaju najveće igrače? Igraju li neku svoju igru u kojoj domaćim političkim čelnicima daju postotak? Ili su naši politički čelnici toliko nesposobni, a međunarodna zajednica ih u nesposobnosti prati, pa nam ne mogu osigurati ostanak i opstanak ovdje? I jesmo li i mi narodi nesposobni pa to sve zajedno ne vidimo?

Marko Čuljak / Dnevno.ba