LJUBUŠKI – Poslije vijesti o proglašenju Nezavisne Države Hrvatske u Ljubuški su počele stizati prve ustaše za formiranje vlasti a tek početkom svibnja osnivaju svoju policiju pošto im je do tada Mačekova policija pomagala, a naročito poluvojnička organizacija “Zaštita“.

Uskoro je osnovana posebna „ustaška vojnica“ i tada je počeo djelovati i GUS (Glavni ustaški stan), osnovan još u Italiji, te UNS (Ustaška nadzorna služba), to jest posebna ustaška obavještajna služba iz provinicije Reggio Calabria u Italiji. Tamo su otišli kao dragovoljci 1936.godine na školovanje vojne akademije gdje ih je poslao Poglavnik dr. Ante Pavelić.

Iz Italije se kao prvi diplomac vratio Vlado Herceg iz Graba kod Ljubuškog. S njim u društvu bili su još Tomo Grgec i supruga mu Katica Šisler. Ustaše su preuzele i žandarmeriju te počeli stvarati još jednu vojsku – domobranstvo. Sve se to u Ljubuškom osjećalo samo po naredbama i uputama, koje su stizale.

Mala jedinica talijanske vojske koja je stigla odmah poslije 10. travnja 1941., smjestila se na nekoliko mjesta – komanda u bivšoj banci u centru gradića, a vojska u kasarni u Gornjem Gradu, zatim u krugu Duhanske stanice i pod šatorima. Talijani se tih prvi dana nisu ni u što miješali. Vlast su prepustili ustašama.

Iz Zagreba je stigao student Stanko Vasilj, rodom iz Međugorja, koji je imenovan za ustaškog logornika. Ujedno su imenovani i „pobočnici“ i to Srećko Nuić – student, Grga Sivrić – seljak, Kasim Gujić – novinar, Nikola Dumanđžić – seljak i Franjo Luburić – seljak. Za pobočnike-tabornike imenovani su – za Zviroviće Grgo Vasilj, Dane Miloš za Humac, Zvonko Rogić – student, Božo Ćurlin za Vitinu, Mijo Vlašić za Drinovce i za Posušje Mato Čuturić, dok u tadašnju Lišticu prve ustaše dolaze pojedinačno 11.travnja 1941. godine.

Odmah su formirane prve straže a bili su u civilnom odjelu, no još uvijek bez ikakvih oznaka. Ta straža imala je zadatak održavati red i razoružavati kraljevsku jugoslovensku vojsku, koja je u ovom dijelu zemlje bila u totalnom rasulu. Straža tako stavlja pod svoju kontrolu ranije državne ustanove u Zapadnoj Hercegovini: Općinu, Poštu, Duhansku stanicu i Žandamerijsku i Filanačku kasarnu.

Na ulicama Lištice su djelovale zaklete ustaše Jure Naletilić “Šarić“, Ivan Zovko, Jozo Slišković“Crni“, Franjo Naletilić “Pravčević“, Ilija Šaravanja, Ivan Šaravanja “Đani“, Vlado Mandić, Jozo Stojčić, Pero Naletilić “Matanović“ i Andrija Rotim.

U povijesnim danima obnove Nezavisne Države Hrvatske svuda je prednjačila hrvatska mladež, a osobito se isticala đačka mladež na Širokom Brijegu. Nove sile za rad došle su ljeti 1940.godine kada su se kući vratili sveučilištarci koji su poznati i u Zagrebu: Ante i Ilija Šaravanja, Miljenko Đžalto, Josip Stojčić, Mato Penavić, Karlo Šušak i Petar Bubalo.

Uz Ivana Zovku važnu zadaću vršio je Jozo Slišković a pridružili su im se gimnazijalci Vlado Mandić, Ljubo Stojčić, Pavao Kljajo, Drago Putica i oni su stvorili nacrt za spriječavanje jugoslavenske mobilizacije.

Tako je dočekan povijesni dan 10.travanj pa su ustaše u noći između 10. i 11. travnja razoružale mjesno oružništvo i zauzeli poštu. Ustašama u pošti je pomogao podnarednik koji je i sam bio ustaša Pero Smoljan, te izvršio pritisak na Katicu Milković iz Mostara (udana u Lišticu), koja je radila u pošti a njezin brat Rudo Hrozniček je inače bio član pokrajinskog komiteta KPJ-u za Bosnu i Hercegovinu…

Zvonko Palavra / Dnevno.ba