Nakon malo poduljeg kišnog razdoblja, napokon je sunce rastjeralo oblake, a plodna hercegovačka polja su naglo oživjela. Brujanje traktora i štektanje freza stvaraju buku, koja je melem za uši ratara. Vrijeme je idealno, a meteorolozi kažu da će idućih dana biti pravo proljetno vrijeme s temperaturama višim i od 25 Celzijevih stupnjeva, te najavljuju i vruće ljeto. Sigurni su da će ovako vrijeme potrajati do sredine tjedna, a poslije? Zato je prigoda da se krene s poljoprivrednim radovima, jer je već i prilično kasno za neke kulture, kako kažu za grašak.

Tako je i na Mostarskom blatu, plodnom hercegovačkom tlu, koje je stoljećima predstavljano kao žitnica Hercegovine.

Zdrava hrana

– Pa žita ima, ali to su male površine koje ljudi siju za vlastite potrebe. Sve je manje i svinja, a žito za kruh? Onima koji su sijali žito ova godina će biti dosta dobra, jer je bilo pogodno vrijeme za to. Danas ljudi uglavnom zasade ponešto krumpira i povrća za vlastite potrebe. A za tržište, to se malo isplati. Ljudi najviše sade jer znaju što su zasadili i kako su to radili, odnosno znaju da se ne truju, tvrdi glasoviti blatski matičar u mirovini Božo Šakić, koji je prošle godine na svojim njivama sijao žito, no ove godine planira te njive zasaditi smiljem.

Da je Božo tek djelomično u pravu, pokazuju velike površine zasijane žitom. Kako tvrde, to je isplativo jer se malo ulaže, a nema puno posla oko toga, treba samo zasijati i požnjeti.

Sadit će Bože i nešto krumpira, pa i povrća za vlastitu upotrebu te čeka Iliju Marušića, poznatijeg pod nadimkom Jovo, kako bi mu uzorao i izbrazdao njivu. Ne čeka sam, Jovu čeka i više njih.

Dok Jovo gleda da brazda ostane što bolja, zvonjava mobitela ga stalno remeti u radu. Uglavnom pusti mobitel da odzvoni do kraja, a ponekad se i javi.

– Ma ne mogu danas da me ubiješ, gledat ću sutra, uglavnom odgovara Jovo, koji je ovih dana najtraženiji čovjek na Blatu. Ima još traktorista, ali Jovo to radi kvalitetno, a ovih su dana svi u funkciji. Posla ima za sve.

– Težak je ovo posao. Male njive. Najviše orem i frezam na njvama od oko pola dunuma, a rijetke su one koje su više od dunuma. Nema u Blatu intenzivnog bavljenja poljoprivredom dok se ne izvrši komasacija. Parcele su usitnjene. Ljudi imaju na desetak i više mjesta njive. Kada bi moglo da to bude na jednom ili dva mjesta, tada bi to bila dobra osnova za intenzivnijim bavljenjem poljoprivredom. Onako, i ja se “satarem od posla”, a zarada je mala. Ništa bolje nije ni vlasnicima njiva, i njih ta poljoprivreda skupo stoji, objašnjava Jovo, koji je na trenutak stao kako bi popio pivo te nastavlja s rasadom, čekaju ga ljudi. Dok Jovo priprema teren za sadnju krumpira, vlasnik njive Ivica Ljubić čeka da njiva bude gotova kako bi mogao saditi.

– Ovdje ću zasaditi oko 100 kg sjemena krumpira, a još na jednoj njivi planiram zasaditi pedesetak kilograma. Samo jedan dio će služiti za moje potrebe, dok ću dobar dio prodati. Cijena mog krumpira je solidna, jer se uzgaja na ekološki način, i ljudi to cije i traže ga. Ja nemam nikakvih problema s plasmanom. Naprotiv, prodao bih da imam i više, tvrdi Ivica.

Ljubić je prošle godine sadio oko dva dunuma krastavaca za njemačko tržište i iznimno je zadovoljan i cijenom i plasmanom robe. Kaže kako je na kraju, pored toga što mu je sve uredno plaćeno, dobio i nešto novca kao nagradu. Ljubić planira i ove godine zasaditi krastavce, no “cmiljomanija” je uhvatila i ovog blatskog poljoprivrednika.

– Imam desetak dunuma u brdu, izniman prostor, a i sastav zemlje upravo je za smilje. Tu je nekad bila loza i to planiram ove godine zasaditi smiljem. Loza je tu bila prije tridesetak godina. Sada, uz relativno mala ulaganja, mogu posaditi smilje. Trebam samo uzorati i posaditi, a, naravno, kasnije i raditi oko njegovog rasta, objašnjava Ljubić.

Sramota je u Blatu ne imati svoj krumpir, luk, rajčice, paprike, grožđe, vino i sve voće i povrće koje ovdje može uspijevati, a može puno toga. No, mnogi su otišli i korak dalje. Pored neodoljive želje za sadnjom smilja, koja ne zaobilazi ni jednog mještanina, vrijedni Blaćani dosjete se raznih načina kako bi povećali svoju zaradu.

Raznolikost proizvodnje

– Ja sadim višnje. Ovdje imam oko pedesetak stabala, a imam još jedan voćnjak sa stotinjak sadnica višnje. Sve je dobro, ali nisam našao tržište. Pokušavam i s pravljenjem višnjevače, a opet je problem tržište. Ovdje višnje pokušavam prodati tako što ljudima kažem: ‘Uberi sam i upola ti je cijene!’ Nažalost, svatko bi da mu donesem kući, a onda kaže da je skupo, tvrdi Mile Damjanović, kojeg sam zatekao kako kreči stabla višanja. I Pero Putica, sa svoja dva sina, iskoristio je povoljne vremenske uvjete i izišao na polje. On je već posadio nešto malo povrća, a trenutačno su prionuli na posao oko smilja.

– Moraš ti stalno oko njega “čeprkati”, inače ti uzalud sav rad. Ovo mi je drugi put ove godine da ga okopavam i čupkam. I ja i djeca radimo i vikend nam je prava prigoda za ovakve poslove na njivi. Nema novca bez rada, tvrdi Pero.

Stječe se dojam da su svi u polju. Sva okolna sela i s jedne i druge strane Blata puna su ljudi i strojeva. Dimi se iz strojeva, diže se prašina, ali teče znoj s čela poljodjelaca. Prava ljetna žega netjerala ih je da skinu onu malo deblju odjeću, a bijela ramena i lice već su pocrvenjela. Bit će uskoro preplanula. Jozo Putica, jedan od jačih proizvođača eko povrća iz Blata, upalio je svoju frezu i priprema njivu za krumpir. Dok teška dizelka bruji, Putica, vještinom vrsnog majstora, polagano kreće za njom.

– Ma nisam ti ja više proizvođač za tržište, danas to radim za vlastite potrebe. Proizvodio sam ja nekada i tone paprika, rajčica, luka i svega ostalog. Nosao sam to po tržnicama, po selima, gradovima, kako bih prodao ono što sam proizveo. To je mukotrpan posao. Uložio i novac i trud, a ne da se prodati. Veliki je problem plasman proizvoda. Uzalud je tebi priča kako je to pravi eko proizvod, on pita samo “koliko”? Često sam davao proizvode u bescjenje, a mnogo su ga pojele i svinje. Kada bi bio organiziran otkup, ma po kolikoj cijeni, ljudi bi našli interes u tome. Ako ti jamče da će, primjerice, krumpir otkupiti po cijeni od 50 feninga, ti bi vidio imaš li računicu. Da se u poljoprivredi zaraditi, ali treba sve to natopiti znojem, tvrdi Putica. Prema njegovom mišljenju, proizvodnja u plastenicima je prigoda za dobru zaradu.

– Cijena povrća u ranijem ili, pak, kasnijem razdoblju, hoću reći izvan sezone, dostiže cijene i nekoliko puta više u odnosu na one u razdoblju kada se uzgaja na otvorenom prostoru. Doduše, tu su veća početna ulaganja, ali i potrošnja energije. Ipak, u konačnici dobro se isplati. Takva vrsta prozvodnje u Blatu je tek u povojima, ali to intenzivnije rade u južnim predjelima i dijelu Dalmacije, kazuje Putica.

Veliki potencijali

Mostarsko blato je kraško polje ukupne površini od 3800 hektara, koje je ogroman potencijal za uzgoj poljoprivrednih kultura. Mediteranska klima, nadmorska visina tek nešto više od 200 metara, obilje vode, ali i izgrađena cestovna infrastruktura, jamstvo su za kvalitetnu i eko proiozvodnju. Izgradnjom odvodnih kanala i regulacijom odvoda viška vode za hidrocentralu, riješeno je pitanje poplava, koje su ranijih godina ometale pravodobno obrađivanje njiva. Nekada je po cijelu zimu, a posebice u proljeće, većina Blata bila prekrivena vodom. U zimskom razdoblju su vodu, koja je na pojedinim mjestima bila i desetak metara duboka, parale lađe.

Tu je kanal za navodnjavanje. Iako kanal već pola stoljeća poji žednu hercegovačku zemlju, prošle godine je obnovljen. Planirano je i njegovo produženje za Ljuti Dolac. Sve su to uvjeti za uspješno bavljenje poljoprivredom. Polovica polja se nalazi u Zapadnohercegovačkoj županiji, koja pripada općini Široki Brijeg, dok se ostatak Mostarskog blata nalazi u Hercegovačko-neretvanskoj županiji, koji pripada općini Mostar.Dok mali proizvođači razmišljaju o proizvodnji za vlastite potrebe, sve više Blaćana razmišlja o proizvodnji eko hrane za tržište, zašto ne i ono europsko.

Pero Zelenika / Večernji list BiH