Nema zemlje na svijetu, osim možda Bosne i Hercegovine, niti bilo koje organizacije koja u svojim strategijama i planovima ne uzima u obzir jasno pravilo – što je niži obuhvat djece i mladih obrazovanjem, i što je stopa pismenosti stanovništva niža, to je stopa nezaposlenosti i ukupne nerazvijenosti društva veća.

Nebrojeno je istraživanja i statističkih pokazatelja koji jasno ukazuju tijesnu povezanost između ekonomskog i socio-kulturnog razvoja i obrazovanja, ukazivanjem na vezu između prosječno dostignute razine obrazovanosti koje stanovništvo jedne zemlje posjeduje i zapošljivosti, produktivnosti, ukupnog standarda i sl.

Obrazovan se pojedinac svojim znanjem znatno uspješnije snalazi u intenzivnim promjenama koje donose društvene, ekonomske, kulturne, znanstvene, informacijsko-tehnološke, migracijske i sve druge promjene suvremenog života. Statistički pokazatelji nedvojbeno ukazuju na logiku da što je viša razina obrazovanja to je niža stopa nezaposlenosti i niži postotak onih koji se teško snalaze u društvenim tijekovima i promjenama. Ovo pravilo se itekako može primijeniti i na BiH – devastirano obrazovanje, zastarjeli planovi i programi, zapošljavanje po ‘partijskom ključu’, kupovanje diploma savršen su recept za stvaranje nove ‘izgubljene generacije’.

Osnovnoškolsko obrazovanje

Gotovo nema niti jednog podatka koji jasno ne ukazuje kako ova zemlja polovi ka propasti. Prvenstveno, iz popisa stanovništva BiH iz 2013. godine stopa nepismenosti bh. stanovništva bila je 2,82 posto i najveća je u regiji.

Nadalje, dok mi još uvijek definiramo pismenost kao elementarno poznavanje slova i najjednostavnije računanje u dijelu nerazvijenih zemljama svijeta govori se o nepismenosti ukoliko osoba nije završila elementarno obavezno obrazovanje, a danas sve češće i ukoliko ne posjeduje kompjutersku pismenost. Prema tom kriteriju, a opet iz podataka iz Popisa iz 2013., bez ikakvog obrazovanja bilo je 146.078, a sa nepotpunim osnovnim obrazovanjem 274.036 što je ukupno 420.144 starijih od 15 godina bez završene osnovne škole. Ti podaci nam govore da stopa stanovništva koje nema završenu osnovnoškolsku obavezu, bilo osmogodišnju ili devetogodišnju iznosi 14,1 posto.

Svaki sedmi stanovnik BiH nije ispunio svoju zakonsku obavezu za stjecanjem elementarnog obrazovanja, niti je iskoristio svoje ustavno pravo na obrazovanje. Nadalje, BiH je onih sa završenom srednjom školom imala 21,4 posto stanovništva, sa srednjoškolskim obrazovanjem 51,8 posto, s višom školom ili prvim stupnjem fakulteta bilo je 3,1 posto stanovništva a onih sa visokim obrazovanjem 9,2 posto. Ima li zemlja sa ovakvom obrazovnom strukturom ikakvu šansu za uspjeh naročito ako znamo da nam je od spomenute 2013. do danas iz zemlje otišao dobar dio onih s fakultetskim diplomama kao i najboljih zanatlija? Naravno, među ovom statistikom ima i onih s kupljenim svjedodžbama i diplomama pa je realni broj zasigurno drugačiji.

Moderni svijet i srednjovjekovna BiH

O jadu današnje BiH govore podaci o informatičkoj pismenosti. U publikaciji Agencije za statistiku BiH ‘Upotreba informacijsko-komunikacijskih tehnologija u BiH 2018.’ jasno se navodi da čak 31,6 posto osoba u BiH nikada nije koristilo računar a 24,2 posto nikad nije koristilo Internet kako 36,2 posto domaćinstava nemaju pristup računaru! O kakvoj digitalizaciji i boljoj budućnosti da pričamo?

Kakav je na sve ovo bio odgovor bh. vlasti? Očekivan. Naime, nakon što je BiH po prvi pit sudjelovala i PISA testiranju 2018., a podaci koje smo dobili bili užasavajući – BiH je zauzela 62. mjesto od 79 zemalja svijeta u najvećem globalnom istraživanju u obrazovanju a svaki drugi testirani učenik ocijenjen je kao funkcionalno nepismen – naše genijalne vlasti povlače pravi potez – zabranjuju testiranje.

Konkretnije, Milorad Dodik povlači vitalni nacionalni interes i ustaljenom praksom povezivanje svega i svačega s nacionalnom ugroženosti bh. učenicima onemogućuje testiranje pa da jasno vidimo gdje smo i što smo. Ali ne, bh. (kvazi)elitama ovakvo stanje i odgovara – što su ljudi manje obrazovani to je s njima lakše manipulirati, oni koji misle svojom a ne ‘partijskom’ glavom već su otišli u inozemstvo a ostali ne trebaju ništa niti pitati samo znati podizati ruku. A za to škola nije potrebna. Štoviše.

Nadalje, nikakve promjene u viskom obrazovanju nismo napravili, a ‘crno tržište’ diploma i dalje cvjeta zbog čega smo postali predmet sprdnje u svim dijelovima Europe. Tko bi uopće onda i studirao kad je recept uspjeh jasan – od malih noga u neku stranku, kada dođe vrijeme za uhljebljene diploma se kupi i dobije dobro plaćen posao u javnom sektoru. Sveučilišta i fakulteti su nam svjetlosnim godinama da uopće uđu na najelitniju rang listu što govori o njihovoj kvaliteti.

Prema tome, dok će djeca iz drugih zemalja uvelike učiti i razvijati umjetnu inteligenciju, u svemir ići turistički i mnoge čega još, naša će s druge strane nastaviti višedesetljetne ‘vrlo produktivne’ rasprave o ustašama, četnicima i partizanima, karakterima ratova, međunarodnim zavjerama…

Dragan Bradvica / Dnevni.ba