ŠIROKI BRIJEG – Taj dan bio sam “mali šonjo”, koji je “visio” non-stop u obiteljskoj gostioni “Janjćetović” na Brigu.
U gostioni u kojoj sam se naslušao svakakvih priča, anegdota, do kasno u noć sa didom Antom pričao o svemu, i dok je did pio rakiju, ja sam pio tada svoje najbolje piće – “Pepsi”. Baba Anđa je pekla najbolje uštipke, tata je radio u Fealu, a mama u gostioni od jutra pa sve do kasnih noćih sati, dok nije otišao i posljednji gost…
Tog dana 07. svibnja 1991. godine, sjećam se dobro, iako sam imao osam godina, roditeljima sam iz frižidera, koji se nalazio ispred gostione, “ćapio” sladoled Snjeguljicu i dok sam ju onako sa guštom lizao na terasi, a u gostini, gdje se nalazilo 15-20 ljudi, u jednom trenutku čuo sam povik “Stoka s tenkovima je krenula na Lišticu”! Bio je to usklik moga tate Nenada upućen gostima.
Nisam znao što se dešava, i što se prije dešavalo jer nisam bio u toku priče, a nije me ni pretjerano zanimalo u tom trenutku. Tata je zatim pozvao mamu da preuzme gostionu i rekao joj da mora negdje ići, nešto joj je rekao što baš dobro i nisam čuo, počela je plakati i rekla mu da se čuva, te je sa nekoliko ljudi sjeo u svoj tadašnji Peugeot 504 i zaputio se negdje.
Pitao sam mamu, di je tata otišao, a ona mi je samo odgovorila “poliži taj sladoled i primi se knjige, znaš kakva je učiteljica Mira i da ćeš opet na kukuruzu klečati ako ne učiš” – sjećam se dobro da sam tada zaboravio na sve i otišao učiti.
Nedugo zatim dok sam nešto učio u kuću “upada” did i uzima dvije lovačke puške, te “mauzerku”, pištolje, te na telefon zove strica Damira da idu na Polog i govori mu da nismo goloruki. Nakon toga pitam babu di će did i šta se događa ali samo je šutila.
Taj trenutak nisam se ni pretjerano opterećivao, navečer sam ležao na kauču i gledao na televiziji crtani, i nakon njega je počeo dnevnik na HRT-u iako me tada dnevnik nije zanimao ostao sam gledati te na početku Dnevnika uočavam nešto što me zadržalo za ekranom.
Zaustavljeni tenkovi JNA u Pologu, did Ante na televiziji među velikom masom svojih sugrađana stoji i govori u kameru da tenkovi neće proći, ništa mi nije jasno, govorim babi da je did na televiziji a njoj u tom trenutku ispadaju tanjuri koje je prala i kaže mi da polazim spavati. Ništa mi nije bilo jasno tada!
Ali sada znam, tog dana je zaustavljena tenkovska kolona Jugoslavenske Narodne Armije. Hrvatski civili tada su spriječili u Pologu blokadom ceste kolonu od preko 100 tenkova i oklopnih vozila koja je krenula iz mostarske vojarne upućena zauzeti položaje u zapadnoj Hercegovini i dijelu južne Hrvatske.
Danas kada se obilježava 26. godina tog iznimno važnog događaja za ovaj kraj i puno dalje, političari su sebi uzeli za pravo da je to “njihov” dan i time se hvale, a onih tisuće ponosnih ljudi nitko više ni ne zove na te događaje kako bi im zahvalili na tom nama ponosnom i velikom poduhvatu iskazane hrabrosti.
Na obilježavanju, sve veći Hrvat od Hrvata, sve veći Ustaša od Ustaše. I kako je nebo poručilo prošle godine, a što i u videu možete vidjeti i čuti. Gospodine usliši njihove molitve i što prije ih sebi privuci!
Mili Marušić / SirokiBrijeg.info