Ne tako davno u novinama je izišla priča o otkupu zatvorskih kazni pojedinaca. U jednoj godini je 237 osoba otkupilo svoju zatvorsku kaznu na temelju čega je samo u federalni proračun uplaćeno 1,4 milijun maraka. Zakon je jasan a i obračun je jednostavan. Otkup zatvorske kazne mogu provesti svi pojednici osuđeni do jedne godine zatvora a jedan dan zatvora jedak je iznosu od stotinu maraka. Dakle, ako je netko osuđen na tri mjeseca, može uplatiti devet tisuća maraka i odšetati kao slobodan čovjek.

Ukoliko poznajete zakone Bosne i Hercegovine, sudstvo i tužiteljstvo, kazne za pojedine prijestupe i iznose koje možete zaraditi čineći te prijestupe, mogli bi i više nego dobro proći. Sigurno je da u cijeloj ovoj makljaži i kaljuži postoje rupe u zakonima i putovi kršenja istoga pri čemu bi se moglo dobro zaraditi a za malu zatvorsku kaznu. I onda, lijepo i kulturno, kao što je se znalo događati,„maznete“ pola milijuna državi, ona vas osudi na pola godine a vi to lijepo otkupite s 18 tisuća maraka. I s 482 tisuće koje ste ukrali toj državi, odšećete joj pred nosom još se podrugljivo smiješeći.

Mislite da nema i da nije bilo ovakvih slučajeva? I te kako ih je bilo i bit će ih. A sami zakon koji sve omogućava ima dvije velike, velike rupe. Prva je ta što u proračun osuđenici u pravilu uplate mnogostruko manji iznos od onoga, ukoliko se radi o utaji poreza ili primanju mita, za koji su osuđeni. Naši kriminalci nisu kriminalci zbog toga što su glupi već zbog toga što su pametni. A ako su već pametni, zašto ih je uhvatilo, kažete? Nije njih uhvatilo što su glupi već zbog toga što su postali neoprezni i lakomisleni te sumnjičavi u sposobnost države da ih uhvati. Postali su neoprezni a u isto vrijeme se nađe jedan pošten tužitelj na drugoj strani.

I tako pametni, nijedan neće platiti državi zatvorsku kaznu iz svoga džepa, nema logike, zašto bi se uopće upuštao netko u kriminalnu radnju ukoliko će izgubiti i ono što ima.

Druga velika zakonska rupa i propust u ovakvim slučajevima veže se za kazne druge prirode koju opet, sve da i nije riječ o utaji poreza, mitu ili nekoj drugoj nezakonitoj zaradi, određeni mogu svakako platiti iz vlastitog džepa. Tako je nedavno, u zamjenu za zatvor, kaznu platio osuđeni pomagač terorista ISIL-a. Znači, on im je prije pomagao, država ga osudila na godinu dana zatvora, a on državi platio nešto više od 26 tisuća maraka kazne za do tada neodležani dio zatvorske kazne.

Dakle, logikom dolazimo do zaključka, ako je imao novca za pomagati najveću trenutnu terorističku svjetsku prijetnju, onda sigurno ima i za platiti odštetu za godinu dana zatvora što je, u odnosu na iznose koje daje teroristima, maksimalnih ali i mizernih 365 dana puta 100 maraka. Jest jednako, 36 i pol tisuća. Hoće li nastaviti pomagati ISIL i danas, kao slobodna osoba? Pa eto, ukoliko ga uhvatite, opet ga osudite do jedne godine, cijenjeno tužiteljstvo i sudstvo.

Postoje i pozitivne odlike ovakvoga zakona ali samo ako bi nastupile određene preinake. I uz moguće mane. Jer se ipak radi o otkupu kazni kojima se pune proračuni. Dakle, trebalo bi jedan dan zatvora zamijeniti s iznosom od tisuću maraka. Kazne zatvora koje se mogu otkupiti povećati do 20 godina. Ali, samo ukoliko se radi o kaznama za korupciju i pljačku javnih dobara. I onda naše dične prekršitelje zakona, od Brčkoga i Gradačca do Foče pa preko Neuma, Čapljine i Tomislavgrada sve do Glamoča, Bihaća i Dervente malo pročešljati. Napunili bi proračun za mjesec dana.

Ali, spomenuli smo jednu manu. U ovom slučaju, isti koji bi proračun zamjenskim kaznama napunili za mjesec dana, drugi bi ga mjesec opet kao slobodni ljudi ispraznili.

Stoga se s pravom možemo upitati, ima li smisla zamjena zatvorske kazne za onu novčanu? Ima. Ali samo u rijetkim slučajevima kada se radi o isto tako dopuštenoj, međutim obrnutoj trampi. Kada osoba ne može platiti novčanu kaznu pa bira zatvor. Pa ako tkogod bude osuđen na kaznu od, primjerice, tri tisuće maraka koja je sudski potvrđena, bolje bi bilo u ovim zimskim mjesecima izabrati kaznu od trideset dana zatvora i potom s tri tisuće maraka, onako nakon izlaska iz „prdekane“, za društvo ispeći kojega janjka.

Ono što se također trebamo zapitati jest tko je donio ovakav zakon. Tko uopće donosi zakone u državi? Pa političari. A kome bi najčešće mogla zatrebati zamjena iz cijele priče. Naravno, onome tko je zakon donio. AAHHHAAA.

Marko Čuljak / Dnevno.ba