LJUBUŠKI – Prošli su još jedni lokalni izbori, pa bi trebalo odahnuti i krenuti dalje, u nove radne pobjede. Nakon svakih izbora, oni koji su osvojili vlast trebali bi se preispitati kako u novom četverogodišnjem mandatu realizirati obećanja i postavljene ciljeve. Ista ona obećanja, koja su u predizbornoj kampanji obećali narodu. Ciljeve, koje su zacrtati kako bi iste realizirali u postizbornom periodu.
U našem “malom” Ljubuškom sve je nekako drugačije. Ovdje ne vrijede ista pravila kao drugdje. Ustvari pravila su ovdje ista dugi niz godina. Postavio ih je, sada možemo reći dugovječni načelnik Nevenko Barbarić. Tankim prolazom na izborima, sa upitnom regularnošću zbog već svima poznatog inženjeringa, ostao je da barem još četiri godine vlada i utječe na naše živote. Dugovječni vladar ili despot kojeg ne mogu “srušiti birači“, iako ga ne vole. Ne mogu ga srušiti ni veliki dio članova njegove stranke koji nisu glasovali za njega, već za profesora Antu Paponju. Kada se prihvati i ovakav izborni rezultat ispada da je tek svaki četvrti glasač njegov. Računica je jednostavna. Onih 50% koji nisu izašli sigurno da nisu njegovi birači. Onih 50% koji su izišli na izbore dali su glas drugom kandidatu, prof.Paponji. Nakon ovakve analize i računice bit će teško vladati i zacrtati postavljene ciljeve. Biti će nemoguće ostvariti silna obećanja koje je dao biračima, samo da ponovo osvoji načelničku poziciju. Za dlaku je uspio, u jednom momentu bio je svjestan, da je već bio izgubio izbore do trenutka kada njegovi drugovi javiše da je rješena stvar. Ti drugovi sada su ponovno prijatelji našeg načelnika,iako ih je u jednom momentu bio odbacio. O kojim drugovima se radi zna on. Znamo i mi.
Obećanja
Bilo kako bilo,treba se osvrnuti na obećanja koja je dao, projekte koje je obećao u naredne četiri godine.Jedno od predizbornih obećanja, a koja su najavljena u listopadu 2016 godine jeste rekonstrukcija zgrade, koja se nalazi u središtu Ljubuškog, u kojoj je smješten dio resursa MUP-a te gradska vijećnica. Obećano je da će se na postojeću zgradu izgraditi 600 dodatnih četvornih metara za potrebe MUP-a ŽZH i Općine. Također je najavljen i projekt podzemnih garaža iza zgrade s 52 parkirališna mjesta. Slikovna projekcija projekta prikazuje monumentalno zdanje, staklenu zgradu. Obećanje je bilo “utemeljeno“ na tome da su iz usta vladajućih dopirale informacije da su sredstva već osigurana i da je to gotova stvar.Listopad 2016 već je pri kraju, a na zgradi u središtu Ljubuškog nema naznaka o početku radova. Nema skele, nema radnika u blizini. Vidljiva je jedino zgrada sa oronulom fasadom. Onakva kakva je i bila prije načelnikova obećanja. Farsa.
Drugo predizborno obećanje je bila rekonstrukcija ulice Kralja Zvonimira (kocke, drvored, rasvjeta), koja se proteže od kružnog toka do zgrade Općine. Obećavao je načelnik da će prvo radovi početi u četvrtom, zatim petom, pa na kraju se obećanje svelo na listopad 2016 godine. U takvim predizbornim obećanjima svakodnevno su nas informirali režimski mediji, najviše Večernji list. Opet prolazi listopad 2016 godine, a radovi na u ulici Kralja Zvonimira nisu počeli. Vjerojatno i neće.
Medijski je najavljivana i rekonstrukcija obilaznice, koja je doduše i počela stihijski pred izbore, sada je stala. Radovi su zaustavljeni, ne nazire se nastavak radova.
Načelnik Barbarić je presjekao vrpcu u stilu starih partijskih drugova i Dom za starije i nemoćne na Bučinama pompozno otvorio 4 dana prije lokalnih izbora. Naravno da je i ovo bio još jedan jeftin kartaški blef, kojem je Barbarić sklon poput iskusnog kartaša. To je bilo još jedno u nizu nerealiziranih velikih, pompozno najavljivanih projekata.
Projekcije i prezentacije bez realizacije. Projekti na videu i u Večernjaku nikad ne vide svjetlo dana. Odmah nakon otvaranja dom je zatvoren. Obećana radna mjesta i početak rada doma za stare i nemoćne osobe, po svemu sudeći dočekat će opet nove izbore. Opet ista stara priča, opet presjecanje vrpce. Opet obećanja narodu da će biti bolje. Podcjenjuje se ljudska inteligencija i poručuje narodu da je malouman, zaboravljiv. Da ne pamti ništa drugo, osim predizbornih mjesec dana.
Čekamo i obećanje nekog od velikih ulagača, koji će općini stvoriti radna mjesta i spriječiti daljnje iseljavanje u Njemačku, koje je već odavno poprimilo zabrinjavajuće razmjere poput epidemije. Ako se ovako nastavi kao i proteklih 12 godina, a kako je nastavilo nakon izbora, situaciju u Ljubuškom bit će, nažalost, puno gora.
Slijedeći logiku dosadašnjih neispunjenih obećanja jedini logičan zaključak, koji se nameće, je da načelnik Ljubuškog nema snage, volje, niti ideje kako stvari pokrenuti nabolje. To pokazuje naglim zaustavljanjem radova nakon izbora, uklanjanjem teških strojeva za asfaltiranje s naših ulica.
Završetkom izbora, kao da je život prestao. Grad je avetinjski opustio. “Nabrijani“ strojevi, koje smo gledali pred izbore na svakom koraku naglo su preko noći nestali iz našeg vidokruga. Vladajući političari koji su nam obećavali sve i svašta odjednom su nestali, kao da ih nema. Balon se ispuhao i ostala je samo mješina.I tako od izbora do izbora. Ostaje nam i dalje da živimo s načelnikom bez vizije i ideje kako stvari pokrenuti na bolje. Načelnikom s nesposobnim suradnicima i još lošijim savjetnicima. Nedostatak vizije i ideja gura nas u propast.
Vječno ista priča.
