Dok se razvijeni svijet nalazi duboko u globalnom, informatičkom i digitalnom svijetu a već polako ide ka novoj fazi umjetne inteligencije, obrazovni sustav u Bosni i Hercegovini ne samo da je zaostao, nego iz godine u godinu idu daljnjoj provincijalizaciji i totalnom krahu.
“Politička šapa” nad svim procesima u obrazovanju, sumnjivi kadar, zastarjeli planovi i programi, izostanak adekvatne tehnologije i digitalizacije, nepostojanje bilo kakvih strategija usklađenosti s tržištem samo su dio nagomilanih problema. Kada znamo i da u inovacije ne ulažemo ništa, jasno je da djeca koja će tek upisati osnovnu školu ili već u nju idu, ako su istinita predviđanja da će čak 60 posto djece koja pohađaju osnovnu školu baviti se zanimanjima koja danas ne postoje, nemaju se mnogo čemu nadati u konkurenciji s vršnjacima iz Europe i svijeta.
Propast visokog obrazovanja
O kaosu visokog obrazovanja najbolje govori podatak Webometricsa da u BiH ukupno 62 ustanove koje pružaju visoko obrazovanje! Mnogi stručnjaci su upozoravali kako je taj broj zastrašujući, ako i primjer da samo u Travniku postoji šest pravnih i šest ekonomskih fakulteta.
Nadalje, o jadnom stanju u ovom području jasno je bilo i iz činjenice da BiH nije primljena kao punopravne članice Europske asocijacije za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju (ENQA) zbog neispunjavanje europskih standarda.
Iz ENQA su jasno poručili kako nam je obrazovni sustav problematičan, na njega se vrši politički utjecaj, ima nedostatak stručnjaka i financijskih sredstava. Kako idemo obrnutim tranzicijama svjedoči i ulaganje u obrazovanje – dok Švedska za ovo troši 3,6 posto BDP-a, Japan 4,1 posto BiH za te namjene izdvaja 0,05 posto BDP-a. Koga onda može iznenaditi činjenica da bh. sveučilišta i fakulteti uopće nisu niti rangirani među 1000 najboljih na svijetu na najuglednijim listama? Koga može iznenaditi što su već postojale najave kako Hrvatska i EU neće priznavati bh. diplome? Koga iznenađuje što nam je na fakultetima diljem zemlje iz godine u godinu sve manje studenata?
Revizija i provjera znanja
Dio kadra koji je zaposlen u osnovnom, srednjem i visokom obrazovanju posebna je priča. Dok su nam fakulteti postali utočišta za propale političare, u osnovne i srednje škole se po stranačkoj, rodbinskoj ili prijateljskoj liniji dolazilo kao na traci. Podobnost je bila važnija od sposobnosti.
Zar s takvim kadrom možemo očekivati svjetlu budućnost? Naravno, ukoliko se spomene nužnost revizije svih koji rade u obrazovanju, revizije njihovih diploma ali i testiranja znanja, naiđe se na “zid”. Problem je i u plaćama i uvjetima rada u obrazovnim institucijama, tako da njihovi štrajkovi nisu bili rijetkost kao i mnogobrojna upozorenja o lošim uvjetima rada. Jasno je da kvalitetan kadar, a njega u BiH svakako još uvijek ima, možemo zadržati jedino ukoliko im se ponude adekvatni uvjeti rada, bolje plaće što u BiH nije slučaj, barem sudeći prema brojnim apelima prosvjetnih radnika.
Susjedne zemlje bar pokušavaju ponicati stvari na bolje – Hrvatska provodi kurikularnu reformu, u Srbiji se uvelike radi na uvođenju dualnom obrazovanju itd. Istovremeno, politika u našoj zemlji o tome šuti, ne želi ili ne zna što treba raditi na poboljšanju obrazovnog sustava. Ta situacija bi se najlakše mogla opisati sintagmom “osveta loših đaka”, jer “zarobljena država” u korupciji, kriminalu, klijentelizmu i nepotizmu odgovara jedino političkim elitama. I na kraju krajeva, ukoliko narode i građane drže što neobrazovanijima i neukijima lakše će s njima manipulirati i prosipati im izlizane i propale parole. Dotle će nam sve više i više stanovnika odlaziti, a nažalost tek mali broj njih će sa fakultetskim diplomama raditi ono za što su se školovali, a država tonuti u sve “dublje blato”.
I dok u modernim zemljama 21. stoljeća “ministarstva sile” više nisu ona oružanih snaga i unutarnjih poslova, nego obrazovanja i kulture, svoju silu grade na “društvu znanja”, inovacijama i novim tehnologijama, mi i dalje kao da živimo u 19. stoljeću ne pokušavajući pratiti europske i svjetske trendove.
Dragan Bradvica / Dnevni list
