Ovih dana iz tiska je izišla nova, treća po redu zbirka pjesama fra Mladena Rozića naslovljena “Cjelov života”.

Knjigu je objavila Matica hrvatska Široki Brijeg, sastoji se od 108 stranica, a ilustrirana je grafikama Ilije Skočibušića.

Božja riječ

Nakon uvodne “Molitve” prvi ciklus u zbirci nosi naslov “Moj je život pjesma”, koji jasno aludira na svu posvećenost fra Rozića pjesničkoj riječi.

Autor svoju inspiraciju crpi od Boga i to je vidljivo iz svakoga stiha u ovoj knjizi. Božja riječ je ta koja ga vodi. U naslovnoj pjesmi “Cjelov života” radi se o majčinskom poljupcu što proizvodi “ustreptalost srca i potoke riječi iz kojeg su nastali stihovi”.

Zadnja pjesma prvoga ciklusa “Hod ispod zvijezda” aludira na pjesmu Antuna Branka Šimića “Opomena”. Drugi ciklus nazvan je “Putokazi i brazde mora dalekih” prema završnim stihovima prve pjesme “Putokazi”. Treći ciklus nosi naslov “Trubač Novoga doma Ljubavi”, dok je četvrti ciklus naslovljen “Hod u zajedništvu” i govori o samoći.

“Knjiga pjesama otpočinje molitvenim vapajima i time završava u “Završnim pjesmama”. Ovo je zbirka od četiri dijela koja su sa strukturalnog gledišta prstenasto zatvorena. Ugodna je za čitanje i izazovna za razmatranje o mnogim dubokoumnim temama s tečnim stihom i jakim unutarnjim poetsko-misaonim damarom – piše u recenziji don Ilija Drmić.

Putokaz i Opomena

S druge strane, fra Ante Marić u svome osvrtu navodi pjesmu “Putokazi” kao okosnicu ove fra Mladenove zbirke. “Ta je pjesma sav njegov životni cjelov. Skovana do savršenstva. Puna rime koju samo ćutiš u ritmu njezina disanja. Jedna pjesma koja to jest. Cjelov života izrastao na pronađenim putokazima”.

Za one koji ne znaju, fra Mladen Rozić je do sada objavio dvije zbirke pjesama: “Put iz sna” i “Dodir neba”. Rođen je u Ljutom Docu kod Širokoga Brijega 1957. godine, a 1983. stupio je u novicijat Hercegovačke franjevačke provincije. Studij filozofije i teologije je završio u Sarajevu i Zagrebu gdje je diplomirao 1991. godine. Kao svećenik je djelovao u Ljubuškom, Širokom Brijegu, New Yorku, Čerinu, Tomislavgradu i sada u Bukovici.

Oliver Cvitković / Vecernji.ba