Prošlo je skoro deset godina otkako su se za njega raspitivali Mamići, djelovalo je to ako ništa kao dovoljno dobra preporuka da potpiše za neki respektabilan klub iz šire regije, ali Dino Ćorić je ostao na svojoj Pecari – i sada je rekorder, skoro pa legenda, piše portal Dnevni.ba.

Da ne pretjerujemo, nećemo ga još prozvati legendom, jer je to status koji najčešće ne vežemo za živuće igrače, a osim toga – Dini Ćoriću je tek 30. No, on je u Širokom ime koje se već godinama spominje bez da se trepne kada govorimo o udarnoj postavi dvostrukog prvaka i višestrukog osvajača Kupa. Svježe je, u gostujućoj pobjedi kod Željezničara (3:2), upisao jubilarni 300. nastup u dresu Širokog Brijega u svim natjecanjima, što nije prošlo nezamijećeno, ali klub je tek naknadno objavio da je Dino oborio još jednu klupsku brojku…

– Nastup u nedjeljnom derbiju našem je kapetanu bio ukupno 228. premijerligaški u najdražem dresu, čime je pretekao bivšeg kapetana i sadašnjeg člana stručnog stožera Juru Ivankovića s 227. nastupa na četvrtom mjestu vječne ljestvice. Podsjećamo, na prvom je mjestu Wagner Santos Lago s 314. premijerligaških nastupa u dresu momčadi s Pecare, a iza njega su Dalibor Šilić s 272. nastupa te Josip Barišić s 232. premijerligaška nastupa, izvijestio je Široki.

Mjerkali ga Mamići, ali…

Dino se dakle našao u istom društvu s Wagnerom, najboljim strijelcem, po mnogima i najboljim igračem kojeg je Premijer liga vidjela? Nije loše. Nimalo loše.

– Wagner je legenda, rekao nam je Dino pa dodao: Samo naći se u istoj rečenici sa njim, velika je čast. Ne znam što bih više dodao, brojke govore za sebe.

Da, Dino je dogurao visoko, ali ima i onih koji će reći – kad je tako dobar, zašto se nije prodao, barem pokušao zaigrati drugdje, barem u Hrvatskoj? A tamo 2011. godine, kada je na klupi sjedio Blaž Slišković koji mu je prvi dao pravu priliku, sve je mirisalo na to. Mamići su se u svibnju 2011. na Pecaru (Široki – Velež 4:1) došli iz prve ruke uvjeriti u kvalitete Gorana Zakarića, kojeg su kasnije i potpisali, no vidjeli su tada i brzonogog desnog igrača atipično dugog koraka. I priča se tada zakotrljala, onako – po defaultu. Po mnogima je bilo samo pitanje vremena kada će Dino obući modri dres, no sezone su prolazile, a to se nije dogodilo.

– Gledate Zakarića?, upitali smo tada, prije devet godina, Mamiće.

Samo je Zoran bio raspoložen za priču…

– Između ostalih, da, rekao je.

– Još su neki zanimljivi, natuknuli smo, na što je Mamić broj dva uzvratio: Pa ima tu zanimljivih igrača.

‘Tako je moralo biti’

Ubrzo se ispostavilo da je Mamićima za oko zapeo Dino, ali od Dinamove kupovine još jednog dragulja s Pecare nikada nije došlo…

– To me najčešće pitaju – ‘zašto nikada nisi napravio transfer?’ Nikad nije došla konkretna ponuda, barem da ja znam. Ni od Dinama, niti bilo koja druga. Iskreno, mislim da nije do mene, tako je jednostavno moralo biti, objasnio je Ćorić svoj ‘slučaj’ pa onda ipak dodao: Ali još sam mlad, u najboljim sam godinama da napravim transfer. Trideset mi je, zdrav sam, osjećam se dobro, mislim da na ovoj razini mogu igrati još barem pet godina.

A da je na visokoj razini, pokazao je s ostatkom ekipe i prošlog vikenda na Grbavici – gdje Široki nije poražen od 2016. A ovog puta ne samo da nije poražen – Široki je slavio 3:2…

– Ne mislim da ima neki poseban detalj koji nam odgovara. Možda dobar teren koji nam je omogućio da opet u djelo provedemo trenerove zamisli. Vidio sam to da već godinama nismo poraženi na Grbavici, ali zaista ne znam zašto je to ispalo tako.

Generalno je iznad aktualne ekipe Širokog dosta upitnika, od kojih najvažniji pita ‘koliko je Karačićev tim zaista dobar?’

– Mlada smo ekipa, ja i Begić imamo 30, svi ostali su mlađi. Zato bude oscilacija, ali volja i rad kad-tad dođu na naplatu. Evo nama se sada to vraća.

‘Uvijek najveće moguće ambicije’

Da, Široki je slavio na Grbavici, očuvao tu jednu ugodnu tradiciju, no sada mu na noge dolazi hercegovački rival s kojim je manje-više uvijek tijesno, a povremeno susreti sa Zrinjskim znaju iznjedriti i epske nogometne priče, kao što je bila ona iz ožujka 2016. (3:4 na Pecari).

– To je derbi, a to što nema publike neće umanjiti našu želju da pobijedimo Zrinjski. Idemo na pobjedu u svakoj utakmici, rekao je pa prokomentirao rivala.

– Možda imaju starije igrače od naših, ali godine nemaju veze s kvalitetom – ili je imaš ili nemaš. A Zrinjski je ima. Neki pričaju kako nisu kao prije, ali teško je zadržati istu razinu dugo vremena. Svak’ se na kraju nađe u crnoj rupi, što će se kad-tad dogoditi i Sarajevu koje jedino drži konstantu.
A nastavi li Široki držati konstantnu po pitanja dizanja na ljestvici, mogli bi Ćorić i društvo opet zasjesti na neku od europskih pozicija koja ih je mašila prošle sezone.

– Uvijek su iste ambicije, uvijek najveći mogu ciljevi. Iskreno, ja sam i prošle sezone vjerovao da možemo do Europe, koju najčešće i izborimo, ali nije nam se dalo. Nekad te ide, nekad jednostavno ne, ali najvažnije da imaš cilj, zaključio je kapetan Širokog.

Slaven Nikšić / Dnevni.ba