O početku ustanka u Hercegovini fra Stipan Naletilić stariji (rođen 04. Kolovoza 1837. U Crnču) na današnji dan 1875. godine brzojavom obavještava austrijskog generala Rodića u Zadru, te i on sam aktivno sudjeluje u borbi za oslobođenje od Turaka s drugim franjevcima od Gabele do Livna: fra Ivom Bagarićem, fra Bonom Šarićem, fra Filipom Čuturom, fra Pavom Petrovićem i fra Paškalom Ćužićem.
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN;
1898. – Rođen fra Zvonko Mandurić. Rodio se u Čitluku kod Posušja u obitelji od 16 djece!Pučku školu završio je u Posušju, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Franjevački habit 
obukao je 16. svibnja 1916. godine na Humcu. Bogoslovne znanosti studirao je u Mostaru i Paderbornu u Njemačkoj. Za svećenika je zaređen u Mostaru 14. srpnja 1923. godine.
Četiri je godine djelovao u Hercegovini (Tomislavgrad, Mostar, Blagaj), do 1928., kada je poslan u Kanadu kao misionar. Fra Zvonko je dakle bio prvi hrvatski svećenik-dušobrižnik na području Kanade. Nakon dvije godine odlazi u Ameriku i tu radi na hrvatskim župama Sv. Augustina u West Allisu, Portlandu, OR, Sv. Ćirila i Metoda u New Yorku, Srca Isusova u Milwaukeeju i Sv. Jeronima u Chicagu.
Fra Zvonko je obavljao i službu gvardijana samostana sv. Ante u Chicagu u dva navrata. Umro je pastoralno djelujući u Chicagu 21. prosinca 1970. godine u 72. godini života. Pokopan je 23. prosinca na groblju Holy Sepulchre u Chicagu.
1898. – Rođen fra Slavko Luburić. Rodio se u Rašljanima u Hercegovini. U rodnom mjestu završio je osnovnu školu, a gimnaziju na Širokom Brijegu. U Franjevački red stupio je 10. svibnja 1916. godine. Filozofsko-teološki studij pohađao je u Mostaru i Paderbornu (Njemačka). U ovom gradu je postao svećenik 12. kolovoza 1923. godine. Nakon ređenja nastavio je studirati teologiju u Fribourgu u Švicarskoj.
God. 1926. vraća se u Hercegovinu. Predaje vjeronauk djeci u osnovnoj i srednjoj školi u župi Humac. God. 1930. imenovan je župnikom u Klobuku, a nakon tri godine postao je župnik u Gorancima kod Mostara. Gvardijanom franjevačkog samostana na Humcu imenovan je god. 1937. U ratnim godinama (1940.-1945.) službovao je u župama Konjic, Veljaci i Humac, a nakon propasti Hrvatske države fra Slavko uspijeva izbjeći prema Austriji, a zatim dolazi u Italiju (Gemona).
U Ameriku stiže 8. svibnja 1946. Prve tri godine provodi kao župni pomoćnik na pensilvanijskim župama u biskupiji Harrisburg. Zatim je 1950. godine imenovan župnikom župe sv. Josipa u Bethlehemu, na kojoj je ostao 20 godina. U veljači 1971. godine odlazi u mirovinu u franjevački samostan sv. Ante u Chicagu. godine. Umro je u istom samostanu 20. veljače 1992. u 94. godini života. Pokopan je na groblju Holy Sepulchre u Chicagu. Fra Slavko je obavljao i službu savjetnika Kustodije od 1958. do 1961.
1994. – Preminula Sofija Naletilić Penavuša, nadaleko poznata naivna kiparica koja je rođena u Širokom Brijegu 6. siječnja 1913. godine.
Nije nikada išla u školu, već se u desetoj godini života sama opismenila. Udaje se u Oklaje kraj Širokog Brijega, gdje provodi većinu života baveći se kućanskim poslovima i poljoprivredom. Godine 1942. postaje udovica i otada nosi crninu, koja joj uz cigaretu koju puši od svoje 8. godine, postaje zaštitni znak. Nakon smrti muža Marijana postaje glava obitelji te sama podiže djecu i unuke, koji su joj oduvijek bili snažan životni oslonac.
Godine 1977. iznenada umire njezin sin Vitomir što ostavlja dubok trag u njenom životu. Iste se godine Sofija Naletilić, u dobi od 64 godine, počinje baviti kiparstvom (diljanjem), nakon što je unuku pomogla napraviti skulpturu ptice za školu.
Najbolji i najpoznatiji dio njenog opusa čine kipovi životinja, a izrađivala je i povijesne i biblijske likove. Otkriva ju likovni kritičar i književnik Dubravko Horvatić. Prvi put samostalno izlaže 1982. godine u Zagrebu, u privatnoj Galeriji Schira. Bilo joj je tada šezdeset i devet godina. Otada sudjeluje u brojnim samostalnim i grupnim izložbama. Među ostalim, njena djela bila su izložena u Đurđevcu, Vinkovcima, Opuzenu, Dubrovniku, Varaždinu, Hlebinama, Velikoj Gorici, Zagrebu, Ljubuškom, Sarajevu, Bratislavi i Bergenu.
Godine 1985. u anketi revije Start proglašena je „osobom godine“. Zbog rata, 1992. godine prvi puta u životu napušta svoju kuću i rodni kraj te odlazi u izbjeglištvo. Tada privremeno živi na otoku Čiovu, kraj Trogira. Umire 22. lipnja 1994. u Širokom Brijegu, dva mjeseca prije međunarodnog priznanja na svjetskom trijenalu naivne umjetnosti Insita 94 u Bratislavi.
Veliki dio njenog kiparskog opusa danas čuva obitelj, a brojna djela nalaze se u privatnim kolekcijama te u nekoliko muzeja i galerija (Franjevačka galerija u Širokom Brijegu, Hrvatski muzej naivne umjetnosti, Moderna galerija, Galerija Klovićevi dvori u Zagrebu i Galerija Petar Smajić u Ernestinovu).
Pripremio: Danijel Ivanković
NAPOMENA: Poštovani čitatelji portala SirokiBrijeg.info ovim putem naglašavamo kako i svi Vi možete sudjelovati u kreiranju rubrike“Vremeplov ZHŽ-a”, pa Vas stoga pozivamo da na mail: vremeplovzhz@sirokibrijeg.info šaljete tekstove/informacije, kao i fotografije za koje vjerujete da bi mogle biti zanimljive pri kreiranju rubrike, a sve ono najzanimljivije što pošaljete vrlo rado ćemo iskoristiti da osvježimo i obogatimo ovu rubriku.
