Na današnji dan 1922. godine u Čitluku je preminuo fra Didak Buntić, u narodu zvan „Ocem Hercegovine“. Više je razloga za takav naziv, no krenimo redom:
Didak Buntić je rođen na Paoči kod Čitluka, 9. listopada 1871., krsnog imena Franjo, bio je prosvjetni i socijalni djelatnik, hercegovački franjevac, graditelj, prosvjetitelj i političar.
Školovao se u Gradnićima, Širokom Brijegu i Humcu, gdje je 1888. stupio u Franjevački red. Filozofiju i teologiju studirao je u Innsbrucku (1890.–1895.), potom predaje hrvatski i klasične jezike u širokobreškoj gimnaziji (1911.–1919. ravnatelj), kojoj je 1918. isposlovao pravo javnosti.
Uz to je od 1905. do 1910. u Širokom Brijegu vodio izgradnju crkve. Provincijalom hercegovačkih franjevaca izabran je 1919.
Sustavno je djelovao na promicanju gospodarskih i prosvjetnih prilika u Hercegovini. Upućivao je seljake u naprednije voćarstvo i poljodjelstvo, poticao uzgoj i pravedniji otkup duhana, navodnjavanje polja i izgradnju putova. Program gospodarske i kulturne obnove iznio je u Memorandumu koji je 20. studenog 1909. uputio ministru S. Buriánu. Zamislio je prosvjetnu akciju u Hercegovini kojom bi iskorijenio nepismenost. Njegovom pobudom i metodom organizirani su od 1910. vrlo uspjeli analfabetski tečajevi u kojima je opismenjeno oko 13.000 odraslih osoba.
U godinama gladi za I. Svjetskoga rata osigurao je u Slavoniji i Srijemu prihvat i smještaj za oko 17.000 glađu ugrožene hercegovačke djece, a uz pomoć I. Kršnjavoga, S. Srkulja i V. Heinzla otvorio u Zagrebu 1919. konvikt za školovanje siromašnih učenika i studenata.
Nakon rata, na sjednici Narodnog vijeća SHS (28. listopada 1918.) izabran je za člana Vijeća. Bio je nositelj liste Hrvatske pučke stranke na izborima za Konstituantu.
Izabran je u Privremeno narodno predstavništvo, posebno je nastojao da ratni invalidi i udovice ostvare svoja prava, a nezaposleni nađu posao.
Umro je na Čitlučkom polju dok je s nekim prijateljima tražio mogućnosti za njegovu melioraciju.
Povremeno je pisao u listovima Hrvatstvo (1908.), Hrvatska narodna zajednica (1914.), Kršćanska obitelj (1914.–1918.), Narodna sloboda (1919.–1922.). Neka njegova pisma, važni dokumenti onodobnoga društveno-političkog i gospodarskog života, objavljena su posmrtno.
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN;
1868. – Rođen Ciprijan Brkić, hrvatski pisac i sakupljač narodnog blaga iz Studenaca kod Ljubuškog.
U franjevački red stupio je 26. studenoga 1884. Teologiju studirao u Sieni (Italija). Postao je profesor tjelovježbe na širokobriješkoj gimnaziji, a potom kapelan, župni pomoćnik, župnik, samostanski vikar i vjeroučitelj u Duvnu, Klobuku, Kočerinu, Glavatičevu, Humcu, Konjicu, Mostaru i Drinovcima. Sabirao narodno blago, zapisivao pripovijedanja i opisivao narodne običaje. Preminuo je u Drinovcima 28. srpnja 1945. godine.
Njegova djela su: Miho, Ivan Strašni sud (epovi u rukopisu), Focij i Slaveni (povijesne rasprave u rukopisu), Bitnica, Hrvatski rječničić, Jezgra, Prijedlog za uređenje hrvatskog jezika, basne i priče i dr. (radovi u rukopisu).
1947. – Rođen hrvatski revolucionar Petar Bakula iz Rastovače pokraj Posušja. Početkom 1972. godine napustio je posao u Posušju i otišao na tzv. privremeni rad u Salzburg gdje je postao član HRB-a (Hrvatsko Republikansko Bratstvo), pod pseudonimom USKOK.
Bio je pripadnik Bugojanske skupine, odnosno Fenix skupine, koja je naziv za hrvatsku domoljubnu paravojnu skupinu koja je ušla na područje Jugoslavije 20. lipnja 1972., s ciljem da pokrene pobunu i sruši Jugoslaviju.
Bugojansku skupinu je organiziralo Hrvatsko revolucionarno bratstvo (HRB), tajna organizacija koja je bila osnovana 1961. u Australiji i koja je djelovala i u Europi te u SAD-u. Osnovni cilj HRB-a bilo je oslobođenje Hrvatske od Jugoslavije.
Pripremio: Danijel Ivanković
