U pisanim izvorima Ljubuški se prvi put spominje 21. veljače 1444. pod nazivom Lubussa. Grad je pao u turske ruke nešto prije 1477., kada je postao pogranična tvrđava s jakom posadom. Turci su učvrstili i proširili tvrđavu, dogradili bedeme s puškarnicama i nastambe za vojnu posadu.
Ljubuška tvrđava imala je žitnicu, pekaru, više cisterna (čatrnja) za vodu, zatvor, barutanu, oružarnicu, zapovjednikov (dizdarov) stan, te u blizini nastambe za vojnu posadu. U turskim dokumentima vodi se 1565. kao “k’ala Lupuška” (tvrđava Ljubuški).
Grad su u 17. stoljeću popravljali dubrovački majstori. Nakon 1835. Ljubuški gubi svoju obrambenu strategiju i počinje lagano propadati. Srednjovjekovni grad sastoji se od kule Herceguše i obora ispred kule. Kula Herceguša ima četverokutni oblik, unutarnjih dimenzija 5,2 x 2,1m, a vanjskih 9,7 x 5m. Zidovi su joj sa sjeverozapadne strane debeli čak 4,5 metra, a bočni, istočni i jugozapadni zid 2 metra.
Podgrađe srednjovjekovna grada razvilo se najvjerojatnije na terasi Crkvice, koja se nalazi ispod južnoga dijela grada. Kasnije se varoš spustila u dolini zapadno od grada, na područje oko današnje crkve Sv. Kate, na lokalitetu Crkvina.
Turski dio grada sagrađen je oko srednjovjekovne tvrđave, koje tada postaje središnji dio grada, opasana sa svih strana zidovima. Na sjevernom dijelu nalazi se veliki donji obor s tabijom. Jugoistočno od utvrđena gradskoga sazidane su dvije masivne kule, okrenute prema istoku, koje također dominiraju gradom.
Na svim obrambenim zidovima bile su puškarnice, od kojih su mnoge sačuvane. Danas se u grad ulazi kroz raniji unutarnji ulaz, koji je lučno zasvođen. U unutrašnjem, sjeverozapadnom dijelu iza ulaza, izgrađene su dvije obrambene kule i čatrnja. Uz pregradni zid nalazilo se nekoliko prostorija nepoznate namjene. Čitav kompleks Staroga grada Ljubuškoga ima oblik nepravilnoga višekutnika, s ukupnom površinom oko 3.350 metara kvadratnih .
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN;
1896. – Rođen fra Arkanđeo Nuić. Rodio se u Drinovcima od roditelja Petra i Šime, rođ. Perić. Krsno ime bilo mu je 
Nikola, pučku školu pohađao je u svojim Drinovcima, srednju na Širokom Brijegu, dok je filozofiju i teologiju studirao u Mostaru i Beču. Doktorat iz teologije položio na bečkom sveučilištu 1923.
Filozofski fakultet (klasična filologija) završio je u Parizu 1923. – 1927., dok se 17. rujna 1914. zaredio na Humcu.
Partizani su ga 7. veljače 1945. s jedanaestoricom subraće ubili, spalili i zatrpali u ratno sklonište na Širokom Brijegu.
“Zanimljivo je da tijelo fra Arkanđela Nuića nije ostalo na hrpi. Očito je da ga metak, kojeg je dobio u zatiljak, nije potpuno usmrtio. On se uspio pomaknuti u jedan kut skloništa i tu je izdahnuo. Možda su na isti način završili život fra Dobroslav Šimović i fra Tadija Kožul, jer su i oni nađeni malo udaljeni od hrpe drugih tjelesa” (fra Bazilije Pandžić, 50. obljetnica širokobrijeških mučenika).
1995. – Općinsko vijeće Ljubuški proglasilo je na sjednici od 17. siječnja 1995. datum 21. veljače Danom općine Ljubuški i on se kao takav obilježava evo već punih 20 godina.
Mišljenje za taj nadnevak dalo je Općinsko povjerenstvo za obilježavanje Dana Ljubuškoga, koje je imenovalo OV Ljubuški, koje je po svojemu sastavu bilo kompetentno (između ostaloga, tri doktora znanosti: demograf prof. dr. Ante Markotić, gvardijan dr. fra Zoran Senjak i povjesničar dr. fra Andrija Nikić) i koje je jednoglasno usvojilo i predložilo Općinskom vijeću Ljubuški 21. veljače kao Dan općine Ljubuški.
Sukladno tome danu, kreiran je grb i stijeg Ljubuškoga. Promjena Dana općine bio bi neozbiljan, neuvjerljiv, neargumentiran, pa i politikantski potez, čime bi zakonodavna i izvršna ljubuška vlast izgubila povjerenje građana. Usto, bila bi smiješna praksa da novi saziv Općinskoga vijeća jednoga dana opet pokrene promjenu Dana općine.
Nadnevak 21. veljače, kao prvi spomen Ljubuškoga, vrlo je značajan dan, jer se njime dokazuje da je Ljubuški u srednjem vijeku bio urbano središte s trgom i crkvom. Tim spomenom Ljubuški se, kao rijetko koje naselje u Hercegovini, svrstava u gradove s komunalnim uređenjem, čime se u to doba ne može pohvaliti ni Mostar.
Pripremio: Danijel Ivanković
NAPOMENA: Poštovani čitatelji portala SirokiBrijeg.info ovim putem naglašavamo kako i svi Vi možete sudjelovati u kreiranju rubrike “Vremeplov ZHŽ-a”, pa Vas stoga pozivamo da na mail: vremeplovzhz@sirokibrijeg.info šaljete tekstove/informacije, kao i fotografije za koje vjerujete da bi mogle biti zanimljive pri kreiranju rubrike, a sve ono najzanimljivije što pošaljete vrlo rado ćemo iskoristiti da osvježimo i obogatimo ovu rubriku.
