Na današnji dan 1914. godine rođen je dr. fra Častimir-Timothy Majić iz Vitine, hrvatski teolog, svećenik i redovnik.
Osnovnu školu završio u Vitini, gimnaziju na Širokom Brijegu, a filozofsko-teološki studij u Mostaru i Rimu. U Franjevački red stupio 1933., a za svećenika zaređen 1939. Na sveučilištu u Freiburgu postigao dva doktorata: iz filozofije (1946.) i teologije (1951.).
Od 1951. djeluje među Hrvatima u Americi. Bio je župnik i pomoćnik u nekoliko župa, gvardijan samostana u Chicagu, a od 1973. do 1976. kustos Hrvatske franjevačke kustodije Sv. obitelji u Americi. Bio je glavni i odgovorni urednik uglednoga iseljeničkog tjednika Danica punih 20 godina (u dva navrata), a uređivao je i Hrvatski katolički glasnik te Hrvatski kalendar. Bio je predsjednik Saveza hrvatskih svećenika Amerike i Kanade kroz 11 godina (1979.-1990.).
Fra Častimir Majić najstariji je fratar Hercegovačke franjevačke provincije, jedna od najpoznatijih osoba hrvatske emigracije na sjevernoameričkom kontinentu.
Još uvijek je živ i ušavši u 102-u godinu života jedan je od najstarijih živućih franjevaca u svijetu.
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN;
1954. – Rođen Mons. Tomo Vukšić iz Studenaca kod Ljubuškog, vojni biskup ordinarij u Bosni i Hercegovini.
Završivši osnovnu školu u Studencima (1961.-1965.) i Ljubuškom (1965.-1969.), prijavio se kao kandidat u sjemenište, pohađao gimnaziju u Zagrebu (1969.-1973.) i položio ispit zrelosti. Filozofsko-teološki studij završio je u Sarajevu (1973.-1980.) s prekidom vojne obveze u Subotici i Zrenjaninu (1977.-1978.).
Za svećenika ga je zaredio mostarski biskup Petar Čule u Studencima, 29. lipnja 1980. Don Tomo je najprije bio župni vikar u katedralnoj župi u Mostaru (1980.-1982.), surađujući istodobno u novopokrenutom biskupijskom mjesečniku „Crkvi na kamenu“.
Biskup Pavao Žanić poslao ga je na poslijediplomski studij u Rim s boravkom u misijskom zavodu sv. Pavla kao stipendist Kongregacije za širenje vjere. Postigao je magisterij na Fakultetu istočnih crkvenih znanosti na Papinskom istočnom institutu (1982.-1984.) obradivši temu „Razlike između pravoslavnoga Istoka i katoličkoga Zapada s motrišta časopisa ‘Balkan’ (1896.-1902.)“, potom je dekretiran za dvogodišnji studij crkvenoga prava na Papinskom sveučilištu Urbanijani (1984.-1986.), gdje je magistrirao s pravno-ekumenskom tematikom: „’Communicatio in sacris’ (zajedničenje u molitvama i sakramentima) u novom kanonskom zakonodavstvu“.
Potom ga je biskup Žanić pozvao u Mostar, gdje je dvije godine obavljao službu tajnika biskupije (1986.-1988.) da bi ga ponovno vratio u Rim, gdje je 1991. doktorirao na Papinskom istočnom institutu s tezom „Odnosi između pravoslavnih i katolika u Bosni i Hercegovini od 1878. do 1903. Povijesno teološki studij“, boraveći u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima.
Profesor je istočne teologije, ekumenizma i patrologije na Bogoslovnom fakultetu u Sarajevu (od 1991. do danas), kanonskoga prava (2000.-2006.), ekumenske teologije i patrologije na Teološkom institutu u Mostaru od 1991. do sada, gdje je bio i predstojnik od 1991. do 1994.
Predavač je na poslijediplomskom studiju na KBF-u u Zagrebu od 2005. Priredio je više znanstvenih zbornika i monografija u suradnji s drugima. Bio je član više Vijeća pri BK BiH, Mješovitoga povjerenstva Svete Stolice i Bosne i Hercegovine za primjenu Temeljnoga ugovora, voditelj Tiskovne agencije KTA. Obavljao je službu vicerektora u sarajevskoj bogosloviji (1993.-1998.), sudskoga vikara (1993.-2009.) i generalnoga vikara u Mostaru od 2009. do biskupskog imenovanja.
Prvim vojnim ordinarijem u Bosni i Hercegovini imenovao ga je papa Benedikt XVI. 1. veljače 2011. Zaređen je za biskupa 2. travnja 2011. u Mostaru. Glavni zareditelj bio je kardinal Vinko Puljić, a suzareditelji msgr. Ratko Perić i msgr. Franjo Komarica.
2004. – Preminuo dr. Zdenko Kordić, prof.dr.sc., negdašnji rektor Sveučilišta u Mostaru od 1992. do 1999. godine i redoviti profesor Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu. Inače, rođen je 1949. godine u Tihaljini.
Kao rektor za vrijeme rata u BIH jedan je od najzaslužnijih za opstanak Sveučilišta u Mostaru i za uspostavu nastave na hrvatskom jeziku. Time je Sveučilište u Mostaru postalo jedino sveučilište izvan Republike Hrvatske na kojem se nastava odvija na hrvatskom jeziku.
Strojarski fakultet u Mostaru završio je 1972. godine kao najbolji student u svojoj generaciji. Studirao je na poslijediplomskom studiju Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu, gdje je i magistrirao 1978. Svoju doktorsku disertaciju obranio je 1983. na Strojarskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru.
Na Strojarskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru radio je od 1973. do 1999. godine. Od 1987. do 1989. godine bio je dekan Strojarskog fakulteta u Mostaru. Od 1992. do 1999. godine obnašao je i funkciju rektora Sveučilišta u Mostaru. Funkciju rektora obavljao je u najtežim ratnim vremenima i njegov doprinos stvaranju, očuvanju i promicanju Sveučilišta u Mostaru na europskoj i svjetskoj razini ostat će trajno zabilježen. Od 1999. radio je na Fakultetu elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Splitu u zvanju redovitog profesora a predavao je i na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu gdje je osnovao i predavao kolegij Helikopteri na studiju zrakoplovstva.
Profesor Zdenko Kordić bio je član Znanstvenog savjeta za promet Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, izvanredni član Hrvatske akademije tehničke znanosti, Europske rektorske konferencije i Stalnog komiteta Rektorske konferencije podunavskih zemalja.
Obavljao je i mnoge druge dužnosti, od kojih se posebno ističu funkcije predsjednika IO Zajednice za visoko obrazovanje Bosne i Hercegovine i pomoćnika ministra prosvjete i znanosti BiH za znanost.
Profesor Zdenko Kordić odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, Redom Danice hrvatske s likom Nikole Tesle i Redom Ante Starčevića. Dobio je Spomenicu Domovinskog rata, priznanje Rektorske konferencije podunavskih zemalja, svečanu povelju Univerze u Mariboru, povelju i spomen-medalju Sveučilišta u Zagrebu.
2005. – Malo koja pasmina pasa je u kratkom vremenu postala popularna među Hercegovcima kao što je to ovčarski pas Tornjak, pisala je Slobodna Dalmacija na današnji dan 2005. godine. Sve ih je veći broj u vlasništvu kinoloških zaljubljenika, a teško je i zamisliti planinske krajeve bez ovih vrijednih pasa.
Prema nekim izvorima ovaj pas je još 1981. godine registriran kao autohtona pasmina, i to pod imenom “Bosanskohercegovački pastirski pas – tornjak”. Za njega je tada otvoren i rodovnik, a formirana je tada i komisija od kinoloških sudaca sa zadatkom da uradi stručni dio poslova potrebnih za standardizaciju pasmine i njeno registriranje kod FCI kao nove autonomne pasmine pas. Na prostorima Hercegovine i Bosne jedan od vodećih autoriteta po pitanju Tornjaka je ugledni franjevac Stjepan fra Petar Krasić kojemu pripadaju velike zasluge za popularizaciju ove pasmine među uzgajivačima i drugim zaljubljenicima u kinologiju. Krasić je za sobom ˝povukao˝ veliki broj mladih ljudi koji se predano bave uzgojem ove pasmine.
Tornjak, kao ovčarski pas, u prvome redu je namijenjen za zaštitu stada, a kako su glavna opasnost za stado i njegova gospodara u planinskim krajevima vukovi, tako su oni i njegov glavni neprijatelj. Ovi psi su među vlasnicima ovčjih stada poznati kao “vučji terminatori”, a samotni lovci malo kada će se odlučiti napasti stado koje čuvaju ovi krupni i srčani psi.
Osim srčanosti i hrabrosti ono što ulijeva strahopoštovanje u susretu s ovim dobroćudnim psom jest i njegova veličina. Prosječna visina grebena kod odraslog tornjaka-mužjaka je od 65 do 70 centimetara, a obujam prsa se kreće između 88 i 92 centimetra. Prosječna dužina trupa psa je od 72 do 75 centimetra, a odrasli mužjak najčešće teži od 35 do čak 50 kilograma! Iz ovih brojki jasno je zašto ovi psi svojom samom pojavom ulijevaju strahopoštovanje.
Pripremio: Danijel Ivanković
NAPOMENA: Poštovani čitatelji portala SirokiBrijeg.info ovim putem naglašavamo kako i svi Vi možete sudjelovati u kreiranju rubrike“Vremeplov ZHŽ-a”, pa Vas stoga pozivamo da na mail: vremeplovzhz@sirokibrijeg.info šaljete tekstove/informacije, kao i fotografije za koje vjerujete da bi mogle biti zanimljive pri kreiranju rubrike, a sve ono najzanimljivije što pošaljete vrlo rado ćemo iskoristiti da osvježimo i obogatimo ovu rubriku.
