“Kršni zavičaj” je hercegovački informativni zbornik kojega izdaje Franjevački samostan sv. Ante Padovanskog na Humcu kod Ljubuškog. Crkvene vlasti su ga odobrile u 17. studenoga 1970., a Republički sekretarijat za obrazovanje i kulturu u Sarajevu ga upisuje u Registar listova i časopisa u BiH 7. srpnja 1971.
Prvi broj je izašao u nakladi od 1000 komada u prosincu 1970. kao glasilo župe Drinovci na 48 stranica. Drugi broj je osim župe Drinovci sadržaj proširio i na Bekiju, te je imao nakladu od 2000 komada, kao i povećan broj stranica u odnosu na prvi broj (56).
Prva dva broja su tiskana u Đakovu. Treći broj je tiskan u Omišu, a sadržaj se širi na značajan dio zapadne Hercegovine. Povećava se i broj stranica na 72. Naklada se ustaljuje na 3000 komada, sve do četrnaestoga broja. Zbog sadržaja naslovne stranice (na kojoj je bila širokobriješka crkva na crveno-bijelo-plavoj podlozi), te zbog nekih članaka u tom broju, “Kršni zavičaj” dolazi pod udar tadašnjih vlasti, tako da omiška tiskara odbija tisak četvrtoga broja. Isti se tiska u nešto smanjenom opsegu (64 stranice) u Sarajevu uz obveznu prethodnu neslužbenu cenzuru.
Od petog broja, tisak se nastavlja u Slavonskom Brodu sljedećih devetnaest godina, do 1990. Petim brojem 1972. izlaženje se ustalilo o Božiću. Sedmim brojem sadržaj se širi i na jugoistočni dio Hercegovine. Od dvanaestog broja 1979. sadržaj se proširio na iseljeništvo, te dječjim prilogom “Mali zavičaj”.
Od 1981. (četrnaesti broj) zbornik prati i zbivanja oko ukazanja u Međugorju. Petnaesti broj je tiskan dva puta, u ukupnoj nakladi od 8000 primjeraka, najviše zahvaljujući praćenju međugorskih ukazanja, što je najveća zabilježena naklada “Kršnog zavičaja”. Od 1989. ugovorom izdavačko pravo prelazi sa župnog ureda Drinovci na Franjevački samostan na Humcu, s tim da i dalje stoji napomena o utemeljitelju i prvom izdavaču, a od 1993. suizdavačem Kršnog zavičaja postaje i zbornik “Kačić” u izdanju Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja iz Splita.
OSTALI DOGAĐAJI NA DANAŠNJI DAN;
1898. – Rođen fra Bono Jelavić iz Veljaka kod Ljubuškog. Krsno ime mu je bilo Ivan, školovao se u Veljacima gdje završava Osnovnu školu, zatim na Širokom Brijegu gdje je pohađao Srednju školu, dok je filozofiju i teologiju studirao u Mostaru, Beču i Ljubljani.
Zaredio se 10. svibnja 1916. na Humcu, kao vjeroučitelj radio u Mostaru, potom predavao na Širokom Brijegu, bio župnik u Međugorju, zatim i Vitini.
Partizani su ga ubili u Kolonama smrti Križnog puta oko 11. svibnja 1945. u Velikoj Gorici.
Pripremio: Danijel Ivanković
NAPOMENA: Poštovani čitatelji portala SirokiBrijeg.info ovim putem naglašavamo kako i svi Vi možete sudjelovati u kreiranju rubrike“Vremeplov ZHŽ-a”, pa Vas stoga pozivamo da na mail: vremeplovzhz@sirokibrijeg.info šaljete tekstove/informacije, kao i fotografije za koje vjerujete da bi mogle biti zanimljive pri kreiranju rubrike, a sve ono najzanimljivije što pošaljete vrlo rado ćemo iskoristiti da osvježimo i obogatimo ovu rubriku.
